Argentinski psihoanalitičar i pisac o osobnom rastu Jorge Bucay u jednom je intervjuu opisao razgovor sa sinom Demiánom, također psihoanalitičarem i piscem. U njemu je, naime, shvatio, što za njega podrazumijeva ljubav, ali i koja je svrha života svakoga od nas. Pročitajte Bucayevo tumačenje i zapitajte se - što je za mene ljubav?
Ljubav je vrlo široko područje. Sigurno ne volim sve kao što volim svoju djecu. Ali razlika je u količini, ne u kvaliteti. Kvaliteta je ista. Definiciju ljubavi koja mi se najviše sviđa uzeo sam terapeuta Josepha Zinkera - on je rekao: "Ljubav je radost koju osjećam zbog činjenice da druga osoba postoji." Radost samog postojanja druge osobe. I u tom smislu sretan sam što postoje moji pacijenti. U tom smislu ljubav između terapeuta i pacijenta zapravo postoji.
Ako te nije briga što će biti s drugima, što će ti dati smisao života? Kad je bio dijete, moj sin Demián, koji sada također radi kao psihijatar, pitao me volim li ga. Odgovorio sam: "Da, jako si mi drag, volim svim srcem." Zatim je upitao: "koja je za razlika između "dragosti" i "ljubavi"? Što znači voljeti? Grliti, davati stvari?". Tada sam shvatio - ako ti nečija dobrobit igra ulogu, ako ti ona važna, voliš ga.
U tom smislu, prilično je iscrpljujuće kada brinete o dobrobiti svih oko sebe. Ali bez toga nema razloga za život. Ljubav nastaje sama od sebe. Ona nije poput osjećaja iz prikazanih na filmu, ludosti... Prava ljubav je koliko vam je važna dobrobit druge osobe. To je toliko istinito i toliko važno da ako ste u blizini osobe koju ne zanima kako ste, što ste radili poslijepodne, zašto vam je nešto privuklo pažnju — taj netko vas ne voli. Pa makar govorio lijepe riječi i davao najskuplje stvari na svijetu, makar se kunuo na sve načine u svoju ljubav. Nasuprot tome, ako je netko zainteresiran za vas, važno mu je kako ste, želi znati što volite i trudi se pružiti vam ono što želite, voli vas. Čak i ako kaže da nema ljubavi.