Bake i djedovi imaju neprocjenjivo važnu ulogu u životu djeteta. Oni su prve osobe uz roditelje s kojima dijete razvija bliskost i privrženost. Bake i djedovi bit će uključeni u život svog unučeta onoliko koliko će im to dopuštati odnos s roditeljima djeteta i fizička udaljenost. Što je odnos baka i djedova i roditelja bliskiji, to je veća vjerojatnost da će odnos baka i djedova i unučadi biti bolji. Ako roditelji nemaju dobar odnos sa svojim roditeljima, tada ni unuci neće imati blizak odnos s bakama i djedovima. Dakle, roditelji su medijatori i mogu kreirati kakav će biti odnos njihove djece i njihovih roditelja. Dijete koje ima i bake i djedove sretno je dijete.
Danas bake i djedovi često čuvaju unuke dok roditelji rade, dok su unuci bolesni, tijekom praznika. Tada preuzimaju ulogu skrbnika i zamjenskog roditelja. I tu nastaje problem jer često roditelji kažu kako nisu zadovoljni što bake i djedovi djeci sve dopuštaju, što se djeca iz njihove kuće vraćaju podivljala i „napucana“ slatkišima, palačinkama, što se bake i djedovi ne drže strukture koja je djeci nametnuta kod kuće.
Osobno se s tim ne slažem. Mislim da bake i djedovi smiju malo „pokvariti djecu“, a na roditeljima je da to isprave. Zamislimo samo kako bi bilo da se bake i djedovi u svemu drže pravila koje su nametnuli roditelji i pretvore se u njihove kopije. Onda bake i djedovi ne bi bili to što jesu i ne bi imali onu vrijednost koju imaju.
Često čujem kako bake i djedovi kažu da svoje unuke vole čak i više od vlastite djece. Ne znam koliko je to moguće, ali znam da roditelji osim odgoja djece imaju pregršt stvari o kojima se trebaju brinuti, dok ih bake i djedovi nemaju. Njih brine što će djetetu fino dati jesti, a roditelje brine jesu li djeca napisala zadaću, jesu li obavila svoje dužnosti, jesu li plaćene režije, jesu li naručene instrukcije itd., itd.. Može se reći da bake i djedovi na prvo mjesto stavljaju dječju radost i sreću, a roditelji često uspjeh.
Bake i djedovi prošli su sve muke roditeljstva kad su njihova djeca bila mala. I zato što su to proživjeli zaslužili su biti tu gdje jesu. Smiju (i trebaju) prepustiti svu brigu roditeljima i samo se opušteno baviti svojim unucima. Baka koja dolazi po dijete pred školu veseli se susretu i uživa u tom djetetu a da pritom nema sto drugih rasporeda u glavi, za razliku od mame i tate. I dijete to osjeti. U društvu bake ili djeda dijete se osjeća bezuvjetno voljeno, viđeno i dovoljno.
Sjećam se svoje bake i kako je svaki, ali baš svaki put kad smo se vidjele (a to je bilo skoro svaki dan) imala osmijeh na licu kada bi me ugledala kao da je cijeli dan samo čekala da me vidi i sad je njezin dan savršen.
Bake i djedovi ne prosuđuju, ne bave se ocjenama, ne kažnjavaju, ne kritiziraju. Pružaju rame za plakanje i uho za slušanje. Saveznici su djetetu i čuvaju njegove tajne. Nemaju osjećaj da je dječji neuspjeh u školi ili loše ponašanje njihov neuspjeh ili sramota, kako to roditelji često imaju. Njihova ljubav je bezuvjetna i to dijete osjeća. Unuci u njima vrlo često imaju saveznike u svojim sukobima s roditeljima. Postoji stara talijanska poslovica koja kaže: „Ako imaš loš dan, nazovi svoju baku i dan će ti se sigurno popraviti.“
Osim toga, bake i djedovi dokaz su da su roditelji nekad bili djeca i da i roditelji imaju roditelje. Djeci je to vrlo interesantno promatrati.
Zbog stresnog i ubrzanog načina života te karijere roditelji danas ne mogu posvetiti puno vremena svojoj djeci. Zapravo tada bake i djedovi, posebice ako su umirovljenici, priskaču u pomoć i predstavljaju najveći oslonac u odgoju djece. Oni djeci pružaju osjećaj pripadnosti i sigurnosti te su uvijek voljni biti dio života svoje unučadi i osigurati im kvalitetno vrijeme. A roditeljima pružaju osjećaj sigurnosti da je s njihovim djetetom osoba kojoj vjeruju. Sjećam se kad je moja prva kći napunila godinu dana i ja sam se morala vratiti na posao, lila sam gorke suze što je ostavljam teti čuvalici jer sam sama odlučila da neću koristiti baka servis (da sačuvam bake za neke večeri ili vikende). U tom trenutku grdno sam požalila jer su bake bile jedine osobe kojima bih ostavila svoju kćer. Jako je važno što roditelji mogu računati da bake i djedovi vole njihovu djecu kao i oni sami.
Uloga osoba starije životne dobe kad je riječ o odgoju djece nikad se ne smije podcjenjivati. Često ih ignoriramo kao „ne znaju oni“, ali moramo biti svjesni da bake i djedovi imaju golemo iskustvo te da su proživjeli mnogo toga tijekom života, bilo da je u pitanju savjet vezan uz školu, prijateljstvo, prvu ljubav ili prirodan lijek protiv prehlade. Njihovo iskustvo uvelike pridonosi uspješnoj interakciji s djecom i njihovu oblikovanju. U modernom načinu života djeca se suočavaju s mnogim situacijama gdje im upravo mudrost koju posjeduju starije osobe može pomoći i ohrabriti ih.
Bake i djedovi na različite načine pružaju velik oslonac i pomažu djeci da ostanu povezana sa svojim korijenima. Upravo su oni poveznica s vrijednostima i tradicijom obitelji koju će mlađe generacije nastaviti prenositi dalje.
Možemo slikovito prikazati unuke kao lišće, roditelje kao grane, a bake i djedove kao deblo bez kojega ničega ne bi bilo i koje pruža korijenje i stabilnost.
Međutim, što se događa kad se zamagli granica između uloge bake i uloge majke i što kad majka ima osjećaj da se baka previše petlja u odgoj djeteta?
To se vrlo često događa i obje strane imaju svoju istinu. Bake imaju veliko iskustvo i ne poštuju majke (bilo da je majka njihova kći ili snaha), a majke zbog ranjivosti koju nosi uloga roditelja ne dopuštaju nikakve utjecaje sa strane koji bi im mogli narušiti autoritet i pažljivo posloženu „priču“.
Majke se žale da su bake i djedovi previše popustljivi, da se ne drže zadanih i dogovorenih pravila, da su djeca kod njih divlja, da unište ono što su majke u djeci pokušale razviti (od radnih navika do dnevnog rasporeda). S druge strane, roditelji i dalje koriste bake i djedove kao servis za čuvanje unatoč tim nesuglasicama.
I sama sam često bila u prilici da si pregrizem jezik kad bi moja djeca ljeti bila s bakom na moru jer sam zbog nekih postupaka bila nezadovoljna, ali nisam, s druge strane, bila voljna dovući djecu u Zagreb preko ljeta ili platiti dadilju. Svjesna toga odabrala sam zažmiriti na (ne)odgojne postupke i dopustiti neopterećeno ljeto svojoj djeci s planom da na jesen počnem popravljati štetu. Jer, na kraju krajeva, ako je dijete najvažnije, moja su bila sretna. I sigurna, i voljena. I neodgojena, ali nema veze. Ljeto je.
Ako roditelji ipak shvate da miješanje u odgoj može djetetu donijeti štetu, tada je vrijeme za ozbiljan razgovor i postavljanje granica. Sudeći po mom iskustvu s bakama i djedovima, treba razgovarati na konstruktivan način tako da se fokus stavi na dijete, a ne na roditeljsko nezadovoljstvo. Jer bake i djedovi će roditeljsko nezadovoljstvo shvatiti kao napad na sebe i kao roditeljski hir koji (gotovo adolescentno) žele uništiti. Ako se fokus stavi na dijete i njegovu sreću i zdravlje, bake i djedovi slušaju. Primjerice, ako majka kaže baki da dijete mora jesti poriluk, a ne smije jesti kolače, baka to čuje kao „čim se mama makne dat ću djetetu kolače“, ali ako majka baki objasni da je za dječje zdravlje i razvoj jako važno da jede povrće, a što manje slatkog, tada baka čuje. Jer svaka baka želi samo dobro svom unučetu. Ponekad dobro dođe da se baka i djed prisjete vlastitog odgoja i kako su svojoj djeci postavljali granice. Nema razloga da isto ne postupe sa svojim unucima u određenim trenucima. Dijete ih neće zbog toga manje voljeti.
I na kraju važan savjet za sve bake i djedove – pomozite svojoj djeci da budu bolji i uspješniji roditelji. Podržite ih u njihovoj roditeljskoj ulozi. Oni vas trebaju, naročito kada imaju svoju djecu. Nemojte gledati samo na unuke i na to kako ćete s unucima ostvariti što bolji odnos, gledajte i u svoje dijete i njegujte taj odnos. Sve se to reflektira na zdravlje i emocionalno blagostanje vašeg unučeta.