KAD STE U NEDOUMICI, ZAPITAJTE SE - ŠTO BI EMPEROR NAPRAVIO? Ovako nam tarot pomaže u izgradnji zdravog partnerstva

Sensina kolumnistica Marija Franolić s Youtube kanala 'Marija između tarota i života' opisuje zašto je dobro biti Emperor (Car), iako ste žena

Pexels

Realnost je subjektivna. Nama se čini da je objektivna, ali zapravo je subjektivna jer svatko živi i djeluje iz svojeg subjektivnog osjećaja poimanja vrijednosti. Okruženi smo ljudima koji su rezultat načina na koji ih promatramo. Najneljubaznija prodavačica vama nekom drugom je najljubaznija. Omraženi susjed nekome je omiljeni susjed. Vaš pas, obiteljska maza, nekome tko se boji pasa djeluje zastrašujuće i prijeteće. Mi promatramo realnost i opažamo određene aspekte kod drugih koji nam služe ili nam pak ne služe, ali u konačnici se radi o našoj projekciji. U tom se smislu Život kao igra, hologram, matrica, sjajno igra s nama, a mi ne razumijemo u čemu je trik jer se ne uspijevamo distancirati od svojih očekivanja, a očekivanja su rezultat svega ranije navedenog.

Mi izvedemo neko očekivanje na temelju svoje svijesti, programa, uvjerenja i naravno načina na koji prianjamo koliko nam je važno da na kraju budemo u pravu i pobijedimo. Nije slučajno da jedan „lijeni ljubavnik“ (u tarotu ga otkrivam sa sedmicom ili osmicom pentakla naopako, dvojkom pentakla naopako, naročito ako je povezan s tri mača i k tome nekim od kraljeva) nekoj drugoj ženi može biti apsolutni Eros, Zeus, Apolon. Iako se viđate godinama, a sve su se vaše prijateljice udale i dobile djecu, na kraju se ispostavi da je „tamo neku ženu“ koju poznaje pet minuta zaprosio. I onda se pitate - a gdje su moja četiri štapa, originalno zamišljeni kao karta braka, saveza, proslave, zaruka, udaje.

Ispada, onako na prvu, da nekome vaših pet ili deset ili dvadeset godina veze nije imalo neku vrijednost jer kako inače objasniti da se pojavio netko, neka druga, a ta je odnijela sve i još dobila prsten? U pravilu, radi se o uvjetima, granicama i samopoštovanju. Netko nešto tolerira, a netko ne.

Shutterstock 

Emperor, dakle Car, označava Ovna (u pravilu) i najveći je šef u tarotu. To je Car, u njemu su ustoličene sve osobine četvorice kraljeva (Mača, Štapa, Kaleža i Pentakla). Jedan Emperor zna što mu je činiti. Voli red, pravila, strukturu. Njegova je suputnica Empress, naravno Carica.

Ako vam je tako lakše, možete sami proučiti što sve Emperor donosi na stol, a prvi put kad se nađete pred zidom ili dilemom, upitajte se: „Što bi sad Emperor napravio?“ Bi li jedan Car tolerirao nepoštovanje, gubio vrijeme s nekim kome je peti ili deveti na listi prioriteta (dakle niste uopće), čekao da netko „mora malo razmisliti o svemu“, treba vremena i ostale floskule? Ne bi.

U pravilu, na temelju uzorka kojem predviđam budućnost, žene nekog random Obješenog čovjeka, Budalu naopako, Dvojku pentakla začaramo mentalno u Emperora koji u nama nažalost vidi sve, samo ne svoju Empress. Naravno, kad i nije Emperor for real.

Bilo bi dobro razmotriti objektivno i pošteno kakvog partnera želite i je li to uistinu partner ili projekcija. Slobodno skuhajte čaj, sjednite, udobno se smjestite i dobro proučite tarot likove. Kakvog lika želim, koja je moja ilustracija, onako na prvu? Nakon toga, idem proučiti osobine. A zatim, mogu li to preslikati i povezati s muškarcem ili muškarcima u svojoj aktualnoj realnosti?

Recimo, ja sam samoj sebi sve više Emperor i tražim Čarobnjaka. Nekog tko nema izgovora, ne oklijeva, nego manifestira obilje u svojem manifestacijskom vrtu i ima sve alate i sva sredstva, hrabar je i neustrašiv. Ranije sam se povezivala s Kraljicom mačeva i tražila sam svog Emperora. Onda sam naišla na teoriju Joe Dispenze koji je rekao: „Napiši kakvog partnera želiš na komadu papira. I postani ta osoba.“

Naivno rečeno, htjela sam nekog tko radi na sebi, pa sam počela raditi na sebi. Htjela sam nekog koga ne treba spašavati, pa sam se krenula sama čupati iz kontrasta. Htjela sam nekog tko stvara nešto, tko je monogaman, ne brlja s drugim ženama, ne izlaže me konkurenciji. Prvo moraš znati što želiš, a onda ćeš prije ili kasnije doći do toga.

Rado bih vam rekla kako je završilo, ali još sam i sama „u tome“. Zasad sam samoj sebi Emperor i to je skroz u redu, možda čak nikad nisam bila ovako hrabra i ne bojim se rezova i Tornjeva, ne vezujem se za okolnosti. Više mi se ne može dogoditi da sjedim u nečijoj sobi za čekanje ili podnosim da me se tretira kao čisti nebitnizam. (Što bi Emperor napravio?)

Razmotrite ovaj tekst kao potencijalni šalabahter (meni su trebale godine terapije i healinga i slušanja tuđih iskaza kako bih ovo zaključila) ili doživite ovo – prema svojem subjektivnom osjećaju. Ipak, dopustite sebi, barem na jedan dan, da promijenite način i perspektivu na koji gledate na ono što držimo da je realnost. (Uistinu, što bi Emperor napravio?)