Tihanina priča
Tihana (ime klijentice je promijenjeno) ima 37 godina, radi kao novinarka i živi sama. Nedavno je prekinula šestomjesečnu tajnu vezu s oženjenim muškarcem čija je žena bila trudna. Prije toga bila je s još dvojicom oženjenih muškaraca, a zapravo je čeznula za lijepom i stabilnom vezom. Iz nekog razloga, posljednjih su je godina privlačili samo zauzeti i za svakog od njih mislila je da je onaj pravi.
„Stvarno ne znam što se to sa mnom događa“, suznih je očiju rekla Tihana. „Ako u nešto vjerujem, onda je to ljubav, a nikako da je ostvarim.“ Nakon toga počela je pričati kako joj je neugodno jer ću sigurno misliti da je grozna osoba, kao što to misle sve njezine prijateljice, od kojih se u posljednje vrijeme udaljila jer je osuđuju i potajno strahuju da će zavoditi njihove muževe. Nakon što sam je uspjela uvjeriti da je ne osuđujem, nego cijenim njezinu iskrenost i želim je što bolje upoznati kako bi napokon prestala povređivati sebe zaljubljujući se u zauzete muškarce, Tihana se malo opustila.
Veličina žrtve
„Kada nekoga volim, za njega bih napravila sve“, rekla je, „Promijenila bih život iz temelja, otišla na drugi kraj svijeta, što god treba... I dok to traje, čini mi se da bi i on napravio sve. A ipak na kraju ispadne da ne bi ništa.“ Moj ju je komentar iznenadio: „To znači da malo cijeniš sebe i svoj život. Mislim, ako bi samo tako ostavila sve i žrtvovala svoj svijet za ljubav koja je možda samo naizgled ljubav.“ Naizgled... Ta joj je riječ zapela za uho. „Da, sve je to baš bilo naizgled. Djelovalo je kao pravo, a nikada ne bi postalo takvo jer bi se on uvijek odlučio za svoju obitelj, a ne za mene.“
Kada smo ušle malo dublje u priču, Tihana je uspjela osvijestiti da je u njezinoj glavi veličina ljubavi proporcionalna veličini podnesene žrtve. Ako muškarac napusti svoju trudnu ženu u ime „prave ljubavi“ s njom, to znači da je njihova ljubav „prava“ te da bi i on za nju zaista učinio „sve“, baš kao što bi i ona za njega. Kada sam to izgovorila na taj način, Tihani je to zvučalo pomalo bolesno i nije joj zbog toga bilo nimalo ugodno, ali se složila da je upravo tako.
Osjećaj manje vrijednosti
„Odakle mi to?“ začudila se ona. Dugo smo dolazile do odgovora na to pitanje jer je na izgradnju takve, pomalo okrutne slike idealne ljubavi, utjecalo dosta različitih faktora. Sedam godina ranije Tihana je tri godine bila u sretnoj ljubavnoj vezi za koju je mislila da će trajati do kraja života (i, ako je moguće, dulje), a zatim se ludo zaljubila u njegova prijatelja. Žrtvovala je stvarnu, kvalitetnu vezu koja je u posljednje vrijeme bila počela gubiti na intenzitetu u ime lude zaljubljenosti koja se odvijala uglavnom u njezinoj mašti. Promašila je. Prijatelj njezina dečka nije želio biti s njom, bio je oženjen.
Tihana je nakon toga podsvjesno tražila da se netko jednako toliko ludo zaljubi u nju. To bi joj na neki način bilo potvrda njezine vrijednosti. Ako je ona toliko visoko mogla vrednovati nekoga, pa napraviti žrtvu i prekinuti kvalitetnu vezu, onda želi da i nju netko tako visoko vrednuje. Bilo joj je jako teško prihvatiti da se ispod cijele te priče krije snažan osjećaj manje vrijednosti.
Vizija „prave ljubavi“
Još je nešto snažno utjecalo na Tihaninu viziju „prave ljubavi“. Naime, njezin otac, kojeg je jako voljela, bio je nevjeran njezinoj majci, ali nikada nije razvrgnuo brak i otišao živjeti s jednom od ljubavnica. Ostali su u lošem braku bez komunikacije koji traje i dan-danas, a Tihani bi bilo draže da su se razveli. Bila je među rijetkima koji su željeli da im se roditelji razvedu jer više nije mogla slušati njihove svađe, vrijeđanja i podbadanja. „Imam osjećaj da je moj otac žrtvovao ljubav koju je osjećao prema drugim ženama radi lošeg braka s mamom. To nije u redu... Nekako sam to željela popraviti. Željela sam da neki muškarac napravi ono što je ispravno, da se odluči za ljubav, a ne za loš brak.“
Rekla sam joj da je „ono što je ispravno“ vjerojatno ispravno samo njoj i da je sigurno mnogo utjecaja na nju imalo odrastanje u obitelji u kojoj se roditelji nisu voljeli. „Da, moram priznati“, rekla je Tihana, „Meni obitelj nije nešto sveto... Ljubav mi je nešto sveto. A možda je i to samo zato što je nisam osjećala u obitelji, pa je tako očajnički trebam.“
Što bi napravio za mene ili što pruža?
Fiksacija na muškarca bila je još jedan obrazac koji je pokupila u obitelji. Iako nesretna i zanemarena, njezina je majka stalno bila usmjerena na svog supruga. On joj je bio kriv za sve i uopće se nije bila u stanju posvetiti djeci jer joj je važnije od svega bilo ponovno pridobiti suprugovu pažnju koja je bila usmjerena prema drugim ženama.
Osim što je osvijestila što ju je sve vodilo prema nedostižnim, oženjenim muškarcima, Tihana je odtugovala i činjenicu da takve ljubavi kakvu je zamišljala – nema u stvarnosti. Nema ljubavi koja bi trajala kada bi obje strane za ovog drugog činile „sve“. Takvo neprestano zanemarivanje sebe i svojih potreba radi drugog nije „put prave ljubavi“ nego „put dugotrajnog nezadovoljstva“.
Otkako je sve to razotkrila, Tihanino mjerilo ljubavi u potpunosti se promijenilo. Umjesto „onog što bi muškarac napravio za nju“, postalo joj je važno ono što joj muškarac zaista pruža.