O tome kako njegujemo odnose koji nas grade: Pravo prijateljstvo nije slučajnost, već svjesni izbor

Sensina suradnica i međunarodna EMCC mentorica Danijela Lončarić uvodi nas u važnu temu koja se tiče važnosti prijateljstva - kako ih i zašto trebamo njegovati, ali i što znači kada se prijateljski odnos jednostavno ugasi?

Danijela Lončarić

14.02.2025.

Ave Calvar / Unsplash

Dok živimo dan po dan, ponekad zaboravljajući tko smo zaista, u strci života, poput programiranih strojeva u kojem su naši dani ispunjeni obavezama, rokovima i digitalnim interakcijama, postoji nešto što nikada ne bi smjelo pasti u drugi plan. Riječ je o našim odnosima – prijateljstvo, ljubav, povezanost.

Oni su temelj našeg postojanja, refleksija onoga tko smo i kako kročimo kroz život. No, kako njegujemo te odnose? Kako osiguravamo da sjeme prijateljstva, jednom posađeno, ne ostane odbačeno i zaboravljeno, već da raste, cvjeta i postane izvor snage i radosti?

Pravo prijateljstvo nije slučajnost, već svjesni izbor

Prijateljstvo nije nešto što se događa samo od sebe – ono se gradi, razvija i njeguje. U početku, ono je poput sjemena koje sadimo u plodno tlo. Biramo gdje ćemo ga posaditi, koje ćemo mu uvjete osigurati, hoćemo li ga zalijevati brigom, pažnjom i razumijevanjem. Ako mu pružimo pravu količinu svjetla i prostora, ono će rasti. Ako ga zanemarimo, moglo bi uvenuti.

Ponekad se pitamo: tko su naši pravi prijatelji?

Kako prepoznati odnose koji nas podržavaju, uz koje rastemo, jer nam donose osjećaje sigurnosti i pripadnosti?

Evo nekoliko ključnih karakteristika:

  • Povjerenje – Pravi prijatelj je onaj kojem možemo reći i najskrivenije misli, a znati da će ih čuvati kao vlastite.
  • Uzajamna podrška – Prijatelj je netko tko će biti uz nas i u teškim i u sretnim trenucima, bez zadrške.
  • Iskrenost – Zdrav odnos temelji se na otvorenoj komunikaciji i istini, čak i onda kada nije ugodna.
  • Poštovanje – Pravi prijatelj poštuje naše granice, vrijednosti i individualnost.
  • Dosljednost – Nije važno koliko često se vidimo, već koliko smo prisutni kada je to zaista važno.
  • Empatija – Sposobnost suosjećanja i razumijevanja ključna je za dublju povezanost.
  • Prihvaćanje – U pravom prijateljstvu ne postoji potreba za mijenjanjem druge osobe. Tu smo da rastemo zajedno, a ne da se prilagođavamo očekivanjima.

Zašto je zalijevanje odnosa važno?

Baš kao što biljka treba sunce, svjetlo i vodu da bi rasla, prijateljstvo treba pažnju. Često mislimo da odnosi opstaju sami od sebe, ali istina je da ih trebamo njegovati.

  • Kada ste zadnji put nekome rekli koliko vam znači?
  • Kada ste pokazali zahvalnost za prisutnost bliske osobe u vašem životu?
  • Koliko često i na koji način ulažete u odnose koji su vam važni?

Postoji nešto što svi često zaboravimo:

  • Prijateljstva ne traju sama od sebe – potrebna im je svjesna briga.
  • Ne možemo očekivati podršku, a da je sami ne pružamo.
  • Vrijeme ne određuje kvalitetu odnosa – nego ono što činimo u njemu.
  • Neki odnosi prestaju kada više nemaju prostor za rast – i to je u redu.

Pravi prijatelji su oni koji ne gase naš sjaj

Pravi prijatelji su oni koji nas potiču da budemo najbolja verzija sebe. Koji ne umanjuju naš uspjeh, ne gase naš sjaj i ne natječu se s nama, već nas podržavaju i slave s nama. Oni koji ne strahuju da ćemo ih ostaviti iza sebe ako rastemo, već oni koji nam pomažu da dosegnemo više.

Pravi prijatelji će:

  • Slaviti tvoje uspjehe iskreno i bez zavisti.
  • Biti uz tebe u promjenama i podržavati te, čak i kada koračaš putem koji ih plaši.
  • Vjerovati u tebe i kada ti sam/a posumnjaš.
  • Dati ti prostor da rasteš i sjajiš bez straha od toga da ćeš ih zasjeniti.

A što kada prijateljstvo prestane biti ono što je bilo?

Ponekad, unatoč svoj našoj njezi i pažnji, odnosi prestanu cvjetati. Ponekad shvatimo da osoba koju smo smatrali prijateljem to nikada nije bila, ili je prestala biti, ili su nam se putevi jednostavno razdvojili jer smo se razvijali u različitim smjerovima. Takva spoznaja boli, ostavlja rane i traži vrijeme za zacjeljenje. No, bez patnje nema rasta. Bez gubitaka, ne bismo znali prepoznati pravu vrijednost onih odnosa koji su ostali.

Zahvalimo onima koji su nas povrijedili – jer su nas naučili što ne želimo, i najvažnije, da prije svih biramo sebe. Zahvalimo onima koji su nas napustili – jer su nam pokazali koliko je važno odabrati one koji ostaju. No najviše od svega, budimo zahvalni na onima koji su još uvijek tu – na onima koji zalijevaju naše sjeme, njeguju ga, paze i brinu, jer život nije ništa drugo nego niz odnosa koje gradimo, a koji nas zauzvrat trajno oblikuju.