Sve važne stvari u našem životu rastu s nama cijeli život i, bili mi toga svjesni ili ne, oblikuju ga. Kao dijete igrala sam se riječima i doživljavala ih istinitima, živima i važnima. Premetala sam ih, stavljala jedne uz druge te osluškivala zvuk njihovog jedinstva. Istraživala sam glazbu rečenice pridodajući joj pokret, izražavajući je plesom ili glumom. Korijen mojih stavova prema nastavi književnosti nalazi se u tim ranim doživljajima riječi.
Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti te svoj stav prema jeziku prenosim učenicima s ciljem da u učionici, u svakodnevnoj komunikaciji, osjete kako je jezik s nama povezan. Književnost nas uvodi u čaroban svijet priča i pjesama, zagonetki i poslovica koje nam otvaraju vrata u mudrost raznih kultura. Tu saznajemo tko smo kao ljudi, što nam je zajedničko i s kojih točki gledišta možemo promatrati istu stvar, pojavu, biće ili događaj. Upravo tu počinje priča o biblioterapiji.
Povezivanje
Biblioterapija je disciplina stara kao jezik sam te je možemo promatrati u kontekstu pripovjedne, usmene književnosti koja je služila osobnim potrebama pojedinaca i zajednica. Ritam pjesama zapravo je ritam svakodnevnih poslova usklađenih sa sadržajem i atmosferom trenutaka u kojima su nastajale. Priče su prenosile posvećena znanja i bile su često povezane uz rituale inicijacije. Povezivale su daleke zemlje i kulture prenoseći saznanja o načinu života i postignućima drugih ljudi. Pružale su ljudima odušak u trenucima velike sreće ili velike patnje, poticale znatiželju i istraživanje. Književnost je stoljećima povezivala ljude na razne načine, a o njezinom terapijskom djelovanju napisane su brojne knjige.
Riječi koje spašavaju
S biblioterapijom sam se susrela kada sam počela tragati za ljudima koji dijele moje stavove prema nastavi književnosti. Najprije sam morala suziti potragu na ključne riječi. Dogodilo se da mi je sintagma „književnost kao komunikacijski most“ u jednom trenutku otvorila čarobni svijet biblioterapije i poetske terapije. Shvatila sam da u svom načinu razmišljanja o nastavi književnosti nisam usamljena te da postoji zajednica stručnjaka koji književnost promatraju kao snažan doživljaj koji utječe na kvalitetu našeg života. To me je potaknulo da počnem istraživati tko se biblioterapijom bavi u našoj zemlji. Tako sam, na primjer, upoznala liječnicu Branku Kandić Splavski koja u palijativnoj njezi čita bajke svojim pacijentima, u onim ključnim trenucima kada se čovjek susreće s onostranim. Kada sam počela držati predavanja na ovu temu, javljali su se i ljudi kojima je književnost doslovno spasila život.
Među njima mi je u najživljem sjećanju ostao jedan gospodin koji je u mladosti doživio strašnu nesreću te ostao nepokretan. Po struci je pedijatar i najteže mu je palo, kako je rekao, što ne može u svojim rukama držati djecu i pomagati im onako kako je oduvijek želio. U mračnim trenucima, kada je razmišljao i o samoubojstvu, odnekud su se pojavili davno naučeni stihovi koje je sebi ponavljao da bi se umirio. Tada je shvatio kako ga riječi tješe i unose red u kaotičan svijet snažnih osjećaja kojima su dominirale tuga i ljutnja.
U nekim kulturama, o čemu više pišem u svojoj knjizi Biblioterapija i poetska terapija – priručnik za početnike, nedavno objavljenoj u Školskoj knjizi, članovi zajednice okupljaju se i pjevaju pjesme prilikom svih važnih događaja u životu pojedinca. Zajedništvo se produbljuje takvim ritualima, a posebno je važno u trenucima krize. Imala sam osjećaj da je važno baviti se takvim stvarima koje nas ponovo uključuju u dijalog i otkrivaju nam koliko smo jedni drugima bitni. U pisanju knjige veselilo me otkrivanje poveznice biblioterapije sa psihologijom, istraživanje poezije i pisanje priloga koji svakom čitatelju mogu dobro doći kao vježbe, na osobnoj ili profesionalnoj razini. Najviše od svega uživala sam u pisanju poglavlja o korištenju biblioterapijskih principa u radu s adolescentima. Željela sam čitateljima pružiti jednu drugačiju perspektivu na rad s mladim ljudima. Biblioterapija mi je donijela i susret sa samom sobom na nekoj dubljoj razini. Sve sam metode prikazane u knjizi iskušavala na sebi jer smatram da je autentičnost važna u prenošenju iskustava i znanja.
Biblioterapija nam je danas potrebna jer se čovjek sve lošije osjeća u svijetu koji je otuđen. Knjige nam pomažu da život vidimo kao niz smisleno povezanih događaja, a ne kao skup nagomilanih činjenica.
planirajte čitanje
Za knjigu se, kao i za osobu koju volimo, moramo potruditi, pa je dobro da vrijeme provedeno s knjigom planiramo. U tome vam može pomoći nekoliko sljedećih koraka:
1. Izaberite knjigu koja u vama budi maštu, potiče vas na razmišljanje ili iskazivanje osjećaja.
2. Osigurajte vrijeme, barem vrlo kratko, kada vas ništa neće ometati dok provodite vrijeme uz knjigu.
3. Stvorite atmosferu koja će vam biti ugodna i intimna jer je vrijeme provedeno uz knjigu samo vaše vrijeme.
4. Bilježite lijepe rečenice ili misli koje su vas dotaknule. Čovjek brzo zaboravlja, a ono što je zabilježeno ostaje.
5. Budite kreativni! Pišite, crtajte, stvarajte potaknuti knjigom. Razgovarajte s drugima o pročitanoj knjizi i dijelite svoja pozitivna iskustva o knjigama.
Možda ćete se u neko mirno doba dana ili noći naći s jednom od knjiga s popisa koje vam preporučujem. Uživajte u svojoj biblioterapiji!
- U svakom trenutku još smo živi, Tom Malmquist
- Brat od leda, Alicia Kopf
- Časovito, Claudio Magris
- Dok pakiram svoju biblioteku, Alberto Manguel
- Naša žena, Tanja Mravak
- Skitnje do Santiaga, Cees Noteboom
- Naša priča počinje, Tobias Wolff