Kad nas netko povrijedi, ponekad možemo toliko dugo čekati na ispriku da zapnemo s ranama i ne znamo što dalje. Ali zacjeljivanje rana i vlastite boli odgovornost je nas samih, a ne drugih.
Trebate li doista da osoba koja vas je povrijedila kaže: "Povrijedila sam te, žao mi je, i osjećam se užasno zbog ovoga"? Lijepo je dobiti ispriku, ali je li vam zaista potrebna? Ne znate li sami koliko je bol bila nesnosna kada ste je doživjeli? Trebate li još nekoga da vam kaže koliko je vaše iskustvo bilo bolno? Nekoga tko će vam dopustiti da osjetite svoju bol? Ne, ne treba vam to. Zapamtite; onaj koji vas je povrijedio ne može zaliječiti vaše rane. To možete izliječiti samo sami. Ne očekujte da će osoba koja vas je razbila na komadiće vratiti te komadiće i ponovno vas sastaviti. Ne možete to očekivati. A čak i da možete, zašto biste to uopće željeli?
Ako je netko imao moć srušiti vas i iskoristio tu moć, zašto biste uopće vjerovali da su oni ti koji vas mogu obnoviti? Prihvatite bol. Naučite ići dalje bez isprike. Iznad svega, prestanite se oslanjati na druge da zaliječe vaše rane. Samo vi to možete.