Istraživanje s Harvarda, provedeno 2010. godine, pokazalo je da prosječna osoba provede čak 47 posto svog dana na autopilotu. Zamislite što se sve dogodilo u međuvremenu te koliko smo digitalno ubrzanje i prisutnost u online svijetu doživjeli pa lako možemo pretpostaviti da je taj postotak sada znatno veći. Biti na autopilotu znači imati lutajući um jer na tada mozak ne bilježi puno detalja, ne bavi se okruženjem, nego (najčešće) ide unaprijed, razmišljajući o nekim potencijalnim događajima.
Ako niste sigurni jeste li i kada ste na autopilotu, možete napraviti test pomoću ove kratke vježbe. Spremni?! Pokušajte se sjetite ulaza u zgradu u kojoj radite, kako izgleda taj ulaz, kakva su vrata, što se nalazi pokraj njih, na što nailazite kada se ona otvore? Koliko vam je detalja ostalo (ili nije) u sjećanju? Možete ih pokušati nacrtati i na osnovi toga sami procijeniti svoju prisutnost u trenutku kada stižete na posao.
I nije samo život na autopilotu jedini koji nam onemogućava da teže pronađemo fokus, ostanemo u trenutku i posvetimo se dnevnim zadacima i obavezama. Tu je i spomenuti ubrzani digitalni svijet – koji je sa sobom donio ne samo veći broj sati koje provodimo ispred različitih ekrana, nego i pregršt informacija koje nam tijekom dana dolaze s različitih strana i iz različitih izvora. Čini se kao da smo dostupni 24 sata. U toj dostupnosti svima i svemu, s lutajućim umom koji razmišlja što će se dogoditi sutra i što sve može krenuti kako ne treba, jeste li se zapitali koliko smo zapravo dostupni i u kontaktu sa sobom?
Idemo i korak dalje
Jutro je, ustajete ranije, spremate se za posao završavajući usput sve jutarnje obaveze - od jutarnje higijene, preko pripreme obroka do odlaska na posao. A na poslu radni zadaci, obaveze i sastanci, digitalni kanali komunikacije, telefoni, mailovi… Vaš privatni telefon, poruke koje stižu i, naravno, vaši suradnici, zaposlenici s kojima radite. A ako vodite tim, tu ste opet vi kao lider, ali i organizator i koordinator tjednih događaja. Prilično gust raspored za jedan radni dan, reklo bi se. Svakome je nešto hitno i važno ili svatko želi dobiti informaciju za sebe kako bi nastavio s radom, a mi – uvučeni u taj krug u kojem je sve hitno, u kojem smo uvijek dostupni, u kojem uvijek žurimo s mjesta na mjesto i sa sastanka na sastanak – vrlo lako ulazimo u stanje tenzije te se uključuje naš unutarnji alarm, naša amigdala.
Stalni pogled u sutra
Amigdala je žlijezda, odnosno dio mozga koji je centar naših emocija. U njoj se nalaze sva naša sjećanja koja nam uzrokuju strahove. U praksi to znači da se, kada nas nešto uplaši ili kada smo pod pritiskom, amigdala uključuje i ostatku tijela šalje impuls pa tijelo automatski ulazi u stresno stanje: srce počinje ubrzano lupati, dlanovi se znoje, pritisak raste. Amigdala ima više funkcija. S jedne strane, ona je glavna i odgovorna za naš opstanak tijekom povijesti. Slikovito rečeno, našem je pretku amigdala bila glavni izvor preživljavanja. U trenutku kada je naš prapredak osjetio opasnost od napada životinje, amigdala se uključivala i pokretala tijelo koje je lučilo adrenalin i omogućavalo čovjeku da se spasi. U takvim situacijama amigdala je bila jedan od glavnih mehanizama preživljavanja i dobra je stvar što se odmah nakon opasnosti ona isključivala pa je čovjek, naš prapredak, nastavljao normalno funkcionirati.
Za razliku od prapovijesti, danas živimo u potpuno drugačijem okruženju. U poslovnom okruženju ova naša realnost naziva se i VUCA svijet. Pojam VUCA predstavlja akronim riječi Volatility (promjenjivost), Uncertainty (nesigurnost), Complexity (složenost) i Ambiguity (nejasnost). Ovim akronimom je američka vojska opisivala tadašnje okolnosti svijeta i produljenog stresa kod ljudi nakon hladnog rata. Međutim, posljednjih godina, a naročito s globalnom pandemijom, prelaskom na online rad u izmijenjenim okolnostima organizacije posla i svakodnevice ovaj pojam postaje sve zastupljeniji i opisuje poslovno okruženje koje je nestalno, neodređeno, neizvjesno i kompleksno. Ovakvo okruženje pred nas kao individue stavlja mnogo zahtjeva i obaveza, a s druge strane stalno imamo osjećaj da nam nedostaje vremena te da ne znamo što možemo očekivati. Suočeni s brojnim emocijama i uvučeni u taj krug u kojem je sve hitno, u kojem smo uvijek dostupni, u kojem je sve oko nas nestalno, kao pojedinci sve češće osjećamo tenziju i napetost. Glavni razlog za to je amigdala koja je gotovo neprestano uključena.
Promjena navika i vježbanje
Nijedna promjena nije jednostavna, prirodno je da na njih reagiramo otporom, zato što nam donose neugodnost i novine te mijenjaju našu rutinu. Prirodno je i da se prihvaćanje događa u fazama te da ćemo promjene najbolje prihvatiti kada razumijemo njihovu svrhu. Savjeti, knjige, tečajevi, razgovori, sve to može pomoći, ali razliku će donijeti vaše iskustvo i ono što vam je potrebno. Fokus i samodisciplina se vježbaju – pronađite tehniku koja vam odgovara, nadiđite otpor prema onome što je novo i vježbajte. Samo ne prestajte.
Kako vratiti fokus?
1. Radom na svojim emocijama i na njihovu svjesnom prepoznavanju. Kada se emocija identificira, isključuje se amigdala pa se tijelo opušta. Rad na emocijama ponajprije podrazumijeva prihvaćanje svih osjećaja koje proživljavamo, bez podjele na dobre i loše. U našem je društvu uvriježeno emocije koje su nam neugodne (tuga, ljutnja, bijes, strah) klasificirati kao loše, dok su ugodne emocije prihvatljive i smatraju se poželjnima. Zbog toga smo naučeni „gutati“, odnosno ne izražavati „loše” emocije. Neizražavanjem i neprepoznavanjem tih emocija mi ih se ne oslobađamo, one ostaju u nama crpeći nam energiju i odvlačeći nam pažnju. Zato kada osjećamo neku od tih emocija treba je jasno izgovoriti ili napisati: Ljut/a sam zato što...; Tužan/a sam zato što... i tako dalje. Tako ćemo je osloboditi i biti spremni usmjeriti misli na nešto drugom, nešto čemu je u tom trenutku potrebna naša potpuna pažnja. To je podjednako važno za svakodnevicu, kao i za poslovni kontekst jer sve emocije koje ne prepoznamo, progutamo i ostavimo da tinjaju s vremenom mogu dovesti do konflikta i trajnog narušavanja međuljudskih odnosa.
2. Meditacija ili joga nidra također su dobar način da se amigdala isključi i tijelo opusti. Tijekom jednog običnog radnog dana naša se energija rasipa na svim razinama pa um gubi ravnotežu i sklad u mnogim sferama. Joga nidra kao tehnika duboke relaksacije uma i tijela u potpunosti relaksira tijelo opuštanjem svih mišića, kao da je tijelo u dubokom snu, a svijest ostaje popuno budna i uspostavlja ravnotežu cijelog živčanog sustava. U takvom stanju opuštenosti prijemčivost uma je veća, a energija neometano teče cijelim tijelom pa nakon joge nidre možemo funkcionirati bolje na svim razinama. Redovito prakticiranje joge, čiji je joga nidra sastavni dio, pomaže svima koji žive užurbanim načinom života da poprave svoje fizičko i mentalno zdravlje, raspoloženje, a povoljno utječe i na podizanje razine energije.
3. Boravak u sadašnjem trenutku sa svjesnom pažnjom (svjesno obraćamo pažnju na ono što radimo: peremo ruke i fokus stavljamo na tu radnju; spremamo ručak i fokus stavljamo na pripremu namirnica i kuhanje). Pažnju uvijek pokušavamo usmjeriti na ono što radimo. Vjerujem da vam se svima ponekad dogodilo da se ne možete sjetiti jeste li zaključali vrata ili isključili peglu, kada ste vozeći auto odjednom stigli na odredište a ne sjećate se što se točno putem događalo. To su situacije od kojih treba početi vježbanje: prepoznati kada nam um luta i postaviti si cilj na mjesečnoj razini - odsad ću svaki dan kada zaključavam vrata to učiniti s pažnjom i sviješću. Izgovaranje rečenice „Zaključavam kuću“ također može biti od pomoći. Kad je riječ o poslu, lako možemo zamisliti situaciju kada ispred sebe imamo otvoreno nekoliko mailova, tabela i prozora, a ne znamo što smo počeli raditi. Kada nam se tako nešto dogodi tijekom radnog dana, umjesto da bjesomučno nastavimo juriti svoj rep i skačemo s projekta na projekt, trebali bismo stati, postati svjesni onoga što radimo, pogledati što je najvažnije u tom trenutku (koji mail, tabela, informacija i kome je to potrebno), po potrebi zapisati te potom sve ostale prozore zatvoriti i fokusirati se samo na jedan zadatak. Čak i ako pomislite da to nema smisla te da živimo u vremenu kada se sve mora obavljati istodobno, sjetite se da je to suprotno našoj prirodi i da se mozak u jednom trenutku može koncentrirati samo na jednu jedinu stvar.
4. Digitalni detoks - smanjeno ili ograničeno korištenje telefona tijekom dana. Istini za volju, čak i kada uspijemo odrediti prioritete i organizirati radne zadatke, ostaje nam mobilni telefon i razne notifikacije koje neprestano dolaze sa svih strana. Za to postoji tehnika za koju se smatra da je glavna i odgovorna za razlikovanje uspješnih/produktivnih od onih drugih jer i jedni i drugi imaju isto vrijeme na raspolaganju - 24 sata. Riječ je o pomodoro tehnici koja podrazumijeva točno 25 minuta fokusiranog rada, nakon čega slijedi kratka pauza (do 5 minuta). Za to nam mogu poslužiti tajmer na mobilnom telefonu ili različite aplikacije koje nam onemogućavaju korištenje telefona dok ne istekne 25 minuta. Stalna primjena te tehnike omogućava nam da budemo fokusiraniji na zadatak te samim tim i produktivniji. Važno je naglasiti da se tehnika ne mora i ne treba koristiti tijekom cijeloga radnog dana, nego u trenutku kada imamo vrlo važne ili zahtjevne zadatke koje moramo završiti. Odlučite li primijeniti ovu tehniku, važno je suradnicima napomenuti da ste određeno vrijeme (i koliko dugo) „na pomodoru“. Ako i uz to dođe do prekida segmenta rada od 25 minuta (a svi znamo da u tvrtkama nije uvijek moguće raditi neometano), preporučuje se da ga aktivirate ispočetka kada se ponovno budete mogli posvetiti zadatku.