Kad vas nešto dodirne izazvavši bol, instinktivno ćete se odmaknuti. To ćete napraviti i kad osjetite neugodan miris ili okus. Vaša psiha reagira na isti način. Ako je dodirne nešto uznemirujuće, sklona je povući se, ustuknuti i zaštititi se. Tako reagira ako osjeti nesigurnost, ljubomoru i bilo koju vibraciju o kojima smo govorili. Vi se u biti »zatvarate« što je jednostavno pokušaj da zaštitite svoju unutarnju energiju. Posljedice podizanja štita možete osjetiti kao stezanje u srcu. Netko vam kaže nešto neugodno i vi osjetite uznemirenost u srcu. Tada se javi vaš um: »Ne moram to trpjeti. Jednostavno ću otići i nikad više neću razgovarati s njim. Onda će mu biti žao.« Vaše se srce pokušava povući od onoga što doživljava i zaštititi se tako da više ne mora iskusiti taj osjećaj. Zatvarate se zato što ne možete podnijeti bol koju osjećate. Sve dok ne možete podnijeti bol reagirat ćete zatvaranjem kako biste se zaštitili. Kad se zatvorite, um će podići cijelu građevinu oko vaše zatvorene energije. Vaše će misli pokušati objasniti zašto ste vi u pravu, u čemu druga osoba griješi i što biste trebali poduzeti u tom pogledu.
Ako nasjednete na to, bol će postati dio vas. Ostat će godinama u vama i pretvorit će se u jedan od temelja cijelog vašeg života. Oblikovat će vaše buduće reakcije, misli i sklonosti. Kad se prema nekoj situaciji odnosite odupirući se boli koju izaziva, svoje ćete ponašanje i misli morati prilagođavati kako biste se zaštitili. To ćete morati učiniti tako da ništa ne uznemiruje ono što u sebi nosite o tom događaju. Na kraju ćete izgraditi cijelu zaštitnu strukturu. Ako ste dovoljno pribrani da možete to promatrati i shvatiti dugoročne posljedice, poželjet ćete se osloboditi iz te zamke. Međutim, nikad nećete biti slobodni dok ne stignete do onog trenutka kad ste spremni otpustiti prvobitnu bol, umjesto da je izbjegavate. Morate naučiti transcendirati sklonost izbjegavanju boli.
Mudri ljudi ne žele robovati strahu od boli. Dopuštaju svijetu da budu ono što jest, ali ga se ne plaše. Svim srcem sudjeluju u životu, ali ne zato da bi se koristili životom da pobjegnu sami od sebe. Ako vam se dogodi nešto što u vama izazove uznemirenost, nemojte se povući, nego dopustite tom događaju da prođe kroz vas poput vjetra. Na kraju krajeva, svakog se dana događa nešto što izaziva unutarnju uznemirenost. U bilo kojem trenutku možete osjetiti frustraciju, bijes, strah, ljubomoru, nesigurnost ili stid. Ako promatrate, uvidjet ćete da vaše srce pokušava odgurnuti takve osjećaje. Želite li biti slobodni, morate se prestati boriti protiv tih ljudskih osjećaja.
Kad osjetite bol, jednostavno je promatrajte kao energiju. Ta unutarnja iskustva počnite sagledavati kao energiju koja vam prolazi kroz srce i pred očima vaše svijesti. Tada se opustite. Nemojte se stezati i zatvarati. Opustite se i oslobodite. Opustite svoje srce sve dok se ne nađete licem u lice upravo s onim mjestom gdje osjećate bol. Ostanite otvoreni i prijemčivi, tako da možete biti prisutni ondje odakle izvire napetost. Morate biti voljni biti prisutni upravo na mjestu napetosti i boli, a onda se opustite i zađite još dublje. Tu se odvija vrlo dubok rast i preobrazba. No, sve će se u vama buniti protiv toga. Osjećat ćete neizmjeran otpor prema tom suočavanju i zbog toga je taj proces tako intenzivan. Dok se opuštate i osjećate otpor, srce će se željeti odmaknuti, zatvoriti, zaštititi se. I dalje se opuštajte. Opustite ramena i opustite srce. Odbacite sve i dajte mjesta boli da može proći kroz vas. To je samo energija. Promatrajte je kao energiju i odbacite je.
Ako se zatvorite od boli i zaustavite je, ne davši joj da prođe kroz vas, ostat će u vama. Zbog toga je naša prirodna sklonost odupiranju toliko štetna. Ako ne želite bol, zašto se zatvarate oko njega i zadržavate ga? Zar uistinu mislite da će nestati ako se odupirete? To nije točno. Ako otpustite i dopustite toj energiji da prođe, ona će proći. Ako se opustite kad u srcu osjetite bol i ako se zapravo usudite suočiti se s njim, proći će. Svaki put kad se opustite i otpustite, dio boli odlazi zauvijek. No, svaki put kad se odupirete i zatvarate, nagomilavate bol u svojoj nutrini, kao da podižete branu na potoku. Tada ste prisiljeni koristiti psihu za stvaranje sloja udaljenosti između vas koji doživljava bol i samog bola. Odatle potječe sva buka u vašem umu: to je pokušaj da izbjegnete pohranjenu bol.
Želite li biti slobodni, najprije morate prihvatiti činjenicu da u svom srcu nosite bol. Pohranili ste je ondje. Poduzeli ste sve čega ste se mogli dosjetiti da je zadržite ondje, duboko u sebi, tako da ga nikad ne biste morali osjetiti. U vama prebiva i neizmjerna radost, ljepota, ljubav i mir. No, oni se nalaze na drugoj strani od boli. Na drugoj strani boli prebiva zanos. Na drugoj je strani sloboda. Na drugoj strani tog sloja bola krije se vaša istinska uzvišenost. Morate biti voljni prihvatiti bol kako biste prošli kroz nju na drugu stranu. Samo prihvatite da je bol ondje i da ćete je osjetiti. Prihvatite činjenicu da ćete osjetiti bol svojom svjesnošću, a ona će onda proći. Uvijek prolazi.
Ponekad ćete osjetiti da bol za sobom ostavlja toplinu. Zapravo, kad se opustite u energiju boli, u svom srcu možete osjetiti neizmjernu toplinu. To je bol koju oslobađate iz svog srca. Uživajte u toj vrelini, koja se zove vatra joge. Ne izgleda osobito ugodna, ali ćete s vremenom početi uživati u njoj jer vas oslobađa. Bol je zapravo cijena slobode. Onoga trenutka kad ste voljni platiti tu cijenu, više se nećete plašiti. Onoga trenutka kad se više ne plašite boli, bit ćete u stanju neustrašivo se suočiti sa svim životnim situacijama.
Ponekad ćete prolaziti kroz duboka iskustva koja će u vama buditi intenzivna bol. Ako bol postoji negdje u vama, izronit će na površinu. Ako ste imalo pametni, ostavit ćete je na miru i nećete pokušavati promijeniti cijeli svoj život da biste je izbjegli. Samo ćete se opustiti i ostaviti joj prostor koji joj je potreban kako bi se oslobodila i prošla kroz vas. Ne želite nositi takve stvari u svom srcu. Da biste osjetili veliku ljubav i slobodu, da biste u sebi otkrili Božju prisutnost, sveukupna pohranjena bol mora nestati. Kad se posvetite unutarnjem radu, duhovnost postaje stvarnost. Duhovni rast se odvija u trenutku kad ste svjesno voljni platiti cijenu slobode. Voljni morate biti uvijek, u svim okolnostima, kako biste ostali svjesni kad se suočite s boli i kako biste poradili na svom srcu, opuštajući se i ostajući otvoreni.
Zapamtite, ako se zatvorite zbog nečega, u pogledu toga bit ćete preosjetljivi do kraja svog života. Budući da ste bol pohranili u sebi, plašit ćete se da ćete je ponovno osjetiti. No, ako se opustite, umjesto da se zatvorite, proći će kroz vas. Ostanete li otvoreni, blokirana energija u vama oslobodit će se na prirodan način i više je nećete prihvaćati.
To je srž duhovnog rada. Kad vam ne smeta što bol prolazi kroz vas, tada ćete biti slobodni. Ovaj vam svijet nikad više neće smetati, jer najgore što vam se može dogoditi jest da svijet aktivira bol skrivenu u vama. Ako vam nije stalo, ako se više ne plašite sebe, tada ste slobodni. Moći ćete koračati kroz ovaj svijet življi nego ikada prije. Sve ćete osjećati na dubljoj razini. U vama će se početi javljati istinski prekrasna iskustva. Na kraju ćete shvatiti da u pozadini tog straha i boli postoji cijeli ocean ljubavi. Ta će vas sila održavati na životu hraneći vaše srce iz dubina. S vremenom ćete uspostaviti iznimno dubok intiman odnos s tom prekrasnom unutarnjom silom. Taj će odnos zamijeniti onaj koji sad imate s unutarnjom boli i nemirom. Vašim će životom upravljati mir i ljubav. Kad zađete onkraj sloja boli, konačno ćete se osloboditi okova psihe.
Iz knjige Slobodna duša (V.B.Z.)