Poznat kao otac humanističke psihoanalize, Erich Fromm smatrao je kako je čovjekov osnovni životni cilj ostvariti slobodu, osnažiti se i djelovati kroz plemenitost. Premda se pojam psihoanalize pretežito vezuje uz ime Sigmunda Freuda, postoje i oni koji su se odmaknuli u svojem radu i iznjedrili nova stajališta. Jedan od njih je upravo Fromm, veliki mislilac koji je generacije osvijestio o ulogama i različitosti ljubavi i slobode.
Korijeni mu potječu iz Njemačke. Rođen je u obitelji ortodoksnih Židova pa je na njegovo djelovanje uvelike utjecala jedna od najsvetijih knjiga – Talmud. Ipak, kasnije se pridružio njezinom sekularnom tumačenju, a njegovi su radovi uvijek uz filozofske i psihološke podtonove obuhvaćali i socio-političke komentare. Iako po zvanju nije bio psiholog, jer ono u to doba još nije imalo službenu prirodu odvojenu od medicine, ostavio je neizbrisiv trag u znanstvenom progresu. Prodorom nacizma na europskom tlu bio je primoran prebjeći u Ženevu, da bi se kasnije smjestio u Sjedinjenim Američkim Državama i u New Yorku osnovao ogranak Washingtonske psihijatrijske škole. Za vrijeme Vijetnamskog rata, a nakon gubitka supruge posvetio se pacifizmu i stvorio svoje najveće djelo, poznato u svijetu pod nazivom „Umijeće ljubavi“.
Njegovi začetci dakle nisu bili iz medicine, već sociologije pa njegova ostavština nudi drugačije perspektive od suvremenika. Promatrao je kompleksnost ljudskog bića unutar jedne cjeline zaključujući kako okolina, životne mogućnosti i društvo kojemu pripadamo formira naš identitet. A ta forma nije isključivo organska. Sloboda čovjeka, potreba za transcendencijom determinizma bila je osnova njegova rada.
Preminuo je 1980. godine, ali i danas, više od četrdeset godina kasnije, ostaje relevantan i pomaže nam upravo u onome što je cijenio povrh svega – pronalasku slobode. Danas vam donosimo izbor njegovih misli.
- „Nesretna sudbina mnogih ljudi rezultat je njihovog izbora. Nisu ni živi ni mrtvi. Život se ispostavlja teretom, neprocjenjivom okupacijom, a djela su samo sredstvo zaštite od boli u kraljevstvu sjena.“
- „Možda ne postoji fenomen koji obuhvaća toliko destruktivnih osjeća kao što je to moralna ozlojeđenost, a koja dopušta zavidnost i mržnju te ih ispoljava pod krinkom vrline.“
- „Sposobnost objektivnog mišljenja je razum; emocionalni stav iza razuma je stav poniznosti. Biti objektivan, koristiti se razumom, moguće je samo ako ste postigli stav poniznosti, ako ste izašli iz snova o sveznanju i svemoći koje ste imali kao dijete. Budući da ljubav ovisi o relativnoj odsutnosti narcizma, ljubav zahtijeva razvoj poniznosti, objektivnosti i razuma.“
- „Imati vjeru zahtijeva hrabrost, sposobnost preuzimanja rizika, spremnost čak i na prihvaćanje boli i razočaranja. Tko god inzistira na sigurnosti i sigurnosti kao primarnim uvjetima života, ne može imati vjere; tko god se zatvori u sustav obrane, gdje su mu udaljenost i posjed sredstvo sigurnosti, čini sebe zatvorenikom. Da biste bili voljeni i da biste voljeli, potrebna je hrabrost, hrabrost da se određene vrijednosti procijene kao krajnje važne – i da se skoči i stavi sve na te vrijednosti.“
- „Prava suprotnost je ona između čovjeka vezanog za ego, čija je egzistencija strukturirana po principu posjedovanja, i slobodnog čovjeka, koji je prevladao svoju egocentričnost.“
- „Prava suprotnost je ona između čovjeka vezanog za ego, čija je egzistencija strukturirana po principu posjedovanja, i slobodnog čovjeka, koji je prevladao svoju egocentričnost.“
- „Zaboravljamo da, iako se svaka od sloboda koje smo osvojili mora braniti s najvećom snagom, problem slobode nije samo kvantitativni, već i kvalitativni; da ne samo da moramo sačuvati i povećati tradicionalnu slobodu, već da moramo steći novu vrstu slobode, onu koja nam omogućuje da ostvarimo vlastito individualno ja; imati vjere u sebe i u život.“