Jeste li se nekada pronašli u situaciji s novim ljudima gdje ste im prikazali sve ono u čemu ste najbolji i niste učinili ili rekli baš ništa pogrešno? Ako je to istina, vjerojatno ste pogriješili.
Pratfall efekt prvi je proučavao socijalni psiholog Elliot Aronson 1966. godine. On je smatrao kako bi ljudi koje drugi smatraju superiornijima u odnosu na njih same, mogli postati privlačniji nakon što naprave neku pogrešku ili pokažu da u nečemu nisu baš najbolji. To je uglavnom suprotno od onoga što većina nas čini - češće se trudimo sakriti svaku našu nesavršenost i naglastiti sve ono u čemu se smatramo savršenima, nego biti iskreni ili čak nehotice napraviti propust.
Dakle, kada se u nekim situacijama susrećemo s novim ljudima, uglavnom se trudimo pokazati sve svoje najbolje karakteristike i znanje koje posjedujemo. Oštro izbjegavamo učiniti nenamjernu pogrešku ili pokazati kako o nečemu nemamo dovoljno informacija i nismo s time upoznati. Ipak, tada nas drugi smatraju nedokučivima i toliko nadmoćnima u odnosu na njih same, da nam se čak ni nemaju želju približiti. Jednostavno, takvim ponašanjem mi sebe odvajamo od grupe i stvaramo sve veći jaz između nas.
Ako vam je razvijanje bliskosti i povezivanje na dubljem nivou bitno u poslovnim ili drugim situacijama, Pratfall efekt je baš ono što bi vam moglo koristiti. Razmislite o tome da novoj skupini ljudi pokažete kako ste ipak i vi samo čovjek – nemojte se bojati ukazati da nešto ne znate ili da u nečem niste toliko fantastični. Na taj bi način drugi ljudi mogli razviti empatiju prema vama i smatrati kako vas ništa ne odvaja od njih samih.
Jedan od razloga zašto je tome tako jest taj što su ljudi skloni tražiti kompetenciju u odnosima i težiti sukobima, a ako primijete kako i vi griješite baš poput njih, činit ćete im se ranjivijima i bit će im neobično pokretati razmirice. Dakle, nije važno biti najbolji kako bismo se svidjeli drugima, nego je bitnije biti iskren i autentičan - to je ono što nas povezuje s ljudima oko nas.