NATALIE ZEMON DAVIS: 'Izvori pokreću moje razmišljanje i maštu, ostajem u dijalogu s njima i to je ono što volim.'

Kanadsko-američka povjesničarka Natalie Zemon Davis ostavila je veliki utjecaj na suvremenu historiografiju i utrla novi put proučavanja povijesti. Napustila nas je u svojoj 94. godini, a ostat će vječna inspiracija u znanosti

Pexels

Natalie Zemon Davis (1928.-2023.) utjecajna je kanadsko-američka povjesničarka koja se bavila različitim temama iz društvene i kulturne povijesti. Odlučujući se za nove metode i marginalizirane teme, jedna je od istaknutijih predstavnica mikropovijesti - metodološkog pristupa u pročuavanju povijesti koji se fokusira na istraživanje segmentiranih dijelova povijesnih pojava. 

Jedno od njezinih poznatijih djela jest monografija Povratak Martina Guerrea koja je kasnije i ekranizirana. Priča je to o bogatom seljaku pirinejskog kraja tijekom 16. st. koji napušta svoju obitelj i odlazi u rat. Nakon nekoliko godina u selo dolazi varalica koji se predstavlja kao Martin Guerre, a budući da zna intimne detalje o životu pravoga Martina, drugi ga prihvaćaju i on nastavlja živjeti život pravoga Martina Guerrea. Ipak, nakon izvjesnog vremena lažni Martin biva raskrinkan i odveden pred sud. Djelo je važno za povijesnu znanost jer govori o problemima identiteta, a povjesničarka je došla do sasvim novih saznanja o životu tamošnjeg ruralnog stanovništva 16. st.

'Naše knjige, čim izađu iz naših ruku, imaju svoj život.'

'Za mene izvori iz prošlosti, primarni ili sekundarni, nisu zatvor. Oni su čarobna nit koja me povezuje s ljudima koji su davno umrli i sa situacijama koje su se pretvorile u prah. Izvori pokreću moje razmišljanje i maštu, ostajem u dijalogu s njima i to je ono što volim.'

'Bolje biti neodlučan nego biti nepromišljeno siguran.'

'Imam sklonost, apetit za pisanjem o životima, čak i onim nesretnim, tijekom kojih čovjek do kraja zadrži određeno dostojanstvo, usprkos razočaranjima, nedovršenim stvarima, patnji…'

'Imam dva cilja. Prvo, da čitatelji budu zainteresirani, privučeni povijesnim prikazom, zabavljeni njegovim komičnim aspektima, tužni tragičnim elementima, zarobljeni mogućnostima prošlosti; i drugo, da čitatelji budu svjesni da bi mogao postojati i drugi način gledanja na stvari osim onoga koji ja nudim. Ne držim lekciju ili prodiku, nudim dijalog.'