Znanost se još uvijek suviše polako razvija u istraživanjima demencije, iako se trenutno povećavaju ulaganja. Premda uglavnom pogađa starije dobne skupine, bitno je shvatiti o čemu govorimo kad se bavimo temom demencije i koje su njene karakteristike koje treba otkriti na vrijeme. Naime, mnogi se plaše simptoma koji su karakteristični za kognitivne sposobnosti u poznim godinama, ali malo nas razumije razlike između onih tijekom starenja i onih vezanih uz demenciju. Ovaj izraz ne smatra se specifičnom bolešću već se smatra općim izrazom za oštećenu sposobnost pamćenja i donošenja odluka. Takvo stanje dovodi do slabljenja pri realiziranju svakodnevnih aktivnosti.
Osnovni simptomi demencije su: gubitak pamćenja, konfuzija i nemogućnost samostalnog obavljanja rutinskih poslova, problemi s govorom i razumijevanjem promjena u ponašanju. S godinama se većina od tih promjena može činiti normalnima, ali kod osoba s demencijom stanje se često rapidno pogoršava i simptomi su mnogo izraženiji, točnije značajno utječu na kvalitetu života individue.
Prema naputcima britanskog udruženja za Alzheimer, donosimo vam uvid u najosnovnije simptome klasičnog starenja i načina na koji se iskazuju za vrijeme demencije.
Mnogima se i u mlađim godinama, zbog stresa i pretrpanog dnevnog rasporeda događaju situacije u kojima su zaboravljivi, ne mogu se sjetiti gdje su odložili neki predmet ili im je jednostavno ponekad potrebno više vremena za obavljanje nekih funkcija. Osobe s demencijom pak instantno zaboravljaju ono što im je rečeno ili što su upravo uradile, čak do toga da su upravo završile objed. Nisu više u stanju učiti neke nove vještine i kontinuirano odlažu stvari na mjesta kojima nikako ne bi pripadale.
Naznake da netko pati od demencije očituju se i u nedostatku usredotočenosti. Njihova pažnja nije aktivna. Brzo se isključuju i teško im je pratiti tijek razgovora. Djeluju gotovo neprisutno te nisu u stanju donositi odluke. U govoru im je teško artikulirati što trenutno misle jer se ne mogu sjetiti riječi, a to često može dovesti do frustracije vlastitim stanjem i nemogućnošću vladanja svojim mislima.
Regularno zaboravljaju na vrijeme i nisu svjesni dana u tjednu, a nerijetko se mogu „izgubiti“ i u vlastitom prostoru. To se događa jer se ponekad ne mogu sjetiti kako su krenuli i gube smisao za orijentaciju. Često se stoga zatvaraju u vlastiti svijet jer osjećaju tugu i slabost, bespomoćnost. Gube interese i ne nastavljaju se baviti hobijima koji su ih prije ispunjavali. Zanemaruju fizički izgled, a zbog stanja, čije posljedice osjećaju moguće ulaze i u konfrontacije jer pokušavaju ispoljiti svoju ljutnju.
Dok se kroz proces starenja susrećemo s određenim disfunkcijama koje u svakome mogu izazvati strahove ili neugodu, sumnjate li kako netko u vašoj okolini ima znakove demencije pokušajte razgovarati s onima koji su im najbliži i osvijestiti kako ste primijetili određene promjene u ponašanju. Usmjerite ih na razgovor s liječnikom jer, iako za demenciju još nisu utvrđeni tretmani kojima bi se ona zaustavila, ako se otkrije na vrijeme moguće je usporiti njezinu progresiju. A to, uvelike može pomoći osobi koja ju ima produžiti vrijeme za vođenje dostojanstvenog i kvalitetnog života.
Izvor: Alzheimer's Society
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/27613?ts=2022-04-14T10:24:30)
.png)
.png)
