Mentalno zdravlje zahtjeva kontinuiranu njegu, a sindrom s kojim se sve više susrećemo u današnje vrijeme, prepoznat je već 1970. godine. Tada ga je psiholog Herbert Freudenberger asocirao s posljedicama stresa u zanimanjima koja u svojoj suštini pripadaju područjima pomaganja drugima. Izraz burnout ili izgaranje stanje je kroničnog stresa. Prepoznat ćete ga patite li od otuđenosti, fizičke i emocionalne iscrpljenosti te osjećaja neučinkovitosti.
Dok je stres može trajati do nekoliko dana, osjećaj burnouta traje duži period, a sav doprinos onome što činimo djeluje beznačajan i teško je pronaći motivaciju za nastavak rada. U mislima vlada nesrazmjer onoga što želimo i onoga što uistinu činimo. Uz to, naše misli nas tjeraju na pretjerano analiziranje pojedinih situacija, a što može dovesti do depresivnih stanja.
Iako je većina slučajeva s kojima ste upoznati o ovom sindromu proizašla iz radne okoline, on ima nekoliko varijanti. Može proizaći uistinu iz nezadovoljstva poslovnom situacijom, preopterećenosti, toga što ponekad ne znamo reći „Ne!“, odnosa koji nas umaraju ili našom negativnom percepcijom iz koje se ne možemo odmaknuti. Sve to dovodi do iscrpljivanja tijela i uma te do situacije u kojoj više nismo sposobni pronaći rješenje. To pak za sobom poteže nesposobnost spavanja, anksioznost, nervozu i šteti našem imunitetu.
Prema istraživanjima dr. Christine Maslach, profesorice psihologije na Berkeley Sveučilištu Kalifornije, donosimo vam okidače ovih sindroma i onoga što bismo mogli nazvati njegovim tipovima.
Međuljudski burnout
Produkt stresnog radnog okruženja i odnosa. Vezan je uz sukobe i osjećaj bezvrijednosti ili iskorištavanja unutar prostora u kojemu provodimo veliku količinu dana. To se dodatno naglašava i podupire financijskom situacijom pojedinaca te promjenama na koje potencijalno ne možemo utjecati, a koje utječu na nas tijekom rada.
Organizacijski burnout
Donekle povezan s međuljudskim, jer riječ je o poslovnim situacijama, organizacijski se temelji na odnosu radnika i samog posla. Poput djelovanja u sektoru koji ne odgovara našim vještinama ili pozicije za koju nismo spremni te stresa koji donose očekivanja suradnika. Neke stvari u životu ne treba forsirati, treba ih izgraditi.
Individualni burnout
Ovdje je riječ o generalno pretjerano negativnoj perspektivi koju pojedinac ima prema sebi u odnosu na vanjske utjecaje. Nezadovoljstvo sobom i svijetom koji nas okružuje, situacijama o kojima čitamo i strahovima koji tada osjećamo dodatno pojačavamo stres i namećemo si potencijalno burnout.
Uobičajeni fizički simptomi su nesanica, glavobolja, nesvjestica, gubitak apetita ili pak pretjerivanje u hrani. Emocionalni simptomi su preplavljenost tugom, pretjerano analiziranje, umanjena prisutnost i nedostatak snage za obavljanje svega što inače smatramo normalnim djelovanjem.
Prepoznajete li se u nekom od ovih tipova burnouta ili se već neko vrijeme ne možete riješiti osjećaja stresa i ispraznosti, savjetujemo vam da se obratite svom liječniku. Priuštite si spoznaju kako stvari ne mogu i ne moraju uvijek biti pod vašom kontrolom, a ovaj sindrom moguće je iz života ukloniti i nastaviti smjerom koji zaslužujete.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/27613?ts=2022-04-14T10:24:30)
.png)
.png)
