KADA I KAKO REĆI - DOSTA JE! Poduzetnica Silvija Repić zna tajnu svjesnog upravljanja poslom i privatnim životom

Priča Silvije Repić dokaz je da nas život vodi različitim putevima, ali na kraju nas ipak dovede ondje gdje trebamo biti. Od malih nogu voljela je provoditi vrijeme u kuhinji gdje je s majkom i bakom kuhala i pekla kolače, a u tinejdžerskim danima sanjala je o tome kako će jednog dana otvoriti svoj restoran. No nakon karijere u korporativnom okruženju i iskustva rada kao poslovne trenerice, svoj poziv pronašla je u osnivanju brenda Sana delikatese. Uspjela je spojiti svoju veliku ljubav prema hrani s poslovnim modelom koji je za nju, pokazalo je vrijeme, postao uspješniji nego što je zamišljala. Kako sama kaže, kao vlasnica tvrtke posebno uživa u privilegiju što može konzumirati namirnice (poput Sana hummusa, guacamola, čipsa od jabuke s tamnom čokoladom, kesten‑pirea i sl.) koje biraju čak i u restoranima s Michelinovim zvjezdicama. Uz smijeh kaže kako je samo zbog toga vrijedilo imati svoju tvrtku.

Međutim, vođenje vlastitog posla Silviji Repić donijelo je i mnoge izazove. Dok mnogi u poduzetništvu vide razne poslovne i životne prednosti, poput fleksibilnosti te rada od kuće, a posebno činjenice da si sam svoj šef, prema njezinu iskustvu poduzetništvo nije za svakoga. Ističe da su za vođenje vlastite tvrtke potrebni velika disciplina i posvećenost cilju te dodaje: „Naučila sam da su fleksibilnost, brzina i fokus ključ. Kada se dogodi nešto loše, jednostavno nemam vremena i novca stati i očajavati. Ljudi su skloniji dulje proživljavati probleme prije nego što počnu tražiti rješenja, a to je vrlo nekonstruktivan način suočavanja s njima. Zato sam naučila kako se brzo sabrati i potražiti rješenja. Naravno da nije uvijek jednostavno, ali je najučinkovitije.“

Bez odmora nema rada

Ipak, naglašava da su zadovoljstvo, funkcionalnost i efikasnost u radu beznačajni bez odmora. Na pitanje kako postaviti prioritete, ali se i „isključiti“ kada za tim zaista imamo potrebu, Silvija navodi svoj primjer: „Razvoj poduzeća zahtijeva jako puno rada, ali tijekom godina naučila sam kako se u potpunosti isključiti nakon što kažem 'za danas je dosta'. Naravno, u poduzetništvu često ima hitnih situacija, ali isto tako nije sve hitno, niti sve mora biti sada i odmah. Još mi je izazovno nositi se s osjećajem da nešto 'propuštam' pa pokušavam u danu postaviti prioritete prema onome što mi je važno - i poslovno i privatno. I da, to istodobno znači da svjesno biram nešto ne napraviti i 'propustiti'.“

Sa završetkom svih zacrtanih ciljeva i zahtjevnog poslovnog ritma početak godine tradicionalno je posvećen putovanju u tropske krajeve, a tijekom godine ukradu se prilike za kraće, spontane izlete poput odlaska na koncert u drugom gradu ili na mirni spa vikend. Velik dio svojeg vremena Silvija posvećuje i sportu. Vježba u teretani, prakticira jogu, redovito odlazi u prirodu - što često kombinira s trčanjem, a u posljednje vrijeme vratila se svojoj staroj ljubavi - plesanju salse. Uz brigu o fizičkom i mentalnom zdravlju, cjeloživotnu edukaciju smatra jednim od najboljih načina ulaganja u sebe, pa samim time i u posao. Oduvijek ju je zanimao nutricionizam, a vrijeme koje je posvetila toj temi u posljednje dvije godine rezultiralo je i velikom promjenom u njezinim prehrambenim navikama. Tako je tijekom lockdowna odlučila eksperimentirati s prehranom, čime je započeo njezin prelazak na prehranu baziranu isključivo na biljnim namirnicama, a pritom zagovara jednostavnost i fleksibilnost u odabirima: „Hrani pristupam ležerno i ne zagovaram drastične promjene. Svatko od nas trebao bi osluškivati svoje tijelo, ali i biti otvoren za nove stvari.“

No jedna druga, naoko malena životna promjena za Silviju je bila prijelomnica. Riječ je o jutarnjoj meditaciji koju naziva „najvažnijom promjenom koju je uvela u svoj život“. Njezin pozitivan utjecaj, kako kaže, jednako se ogleda i u privatnom i u poslovnom životu, a u praksi to izgleda ovako: „Svaki dan počinjem tako da pokušam usmjeriti svoje misli i energiju u željenom smjeru.Meditacija je tehnika koja je dobra za moj um i tijelo, s jedne strane opušta tijelo, a s druge trenira mozak, fokus i pamćenje.“
Iskustvo rada u užurbanom i neizvjesnom korporativnom svijetu Silviju Repić poguralo je u smjeru osvještenijeg i fleksibilnijeg pristupa poslu i životu. Naglasak je zapravo na jednostavnoj životnoj činjenici – važno je pronaći, prepoznati i njegovati stil života koji je u skladu s našim potrebama i onime što zaista jesmo. S tim na umu, a pomoću navika koje je tijekom života usvojila, Silvija je zadovoljna što većinu vremena uspijeva postići toliko željenu ravnotežu između rada, odmora i užitka. „Veseli me što, unatoč svakodnevnim dugim radnim satima, ipak većinu vremena uspijevam biti zadovoljna i sretna“, zaključuje.