Odvojite trenutak. Smjestite se u ugodan položaj. Pronađite u sebi stabilnost i mirnoću. Zatvorite oči. Koncentrirajte se i pokušajte čuti, a zatim pratiti ritam otkucaja svoga srca te ih u sebi brojati. Pritom, ne osluškujte rukama, ne dotičite puls. Činite to mislima. Uspijete li u tome, prema istraživanju londonske neuroznanstvenice Sarah Garfinkel (University College London) upravo ste iskusili interocepciju.

Interocepcija, koja se smatra čulom, sposobnost je osjećanja signala tijela. Dosadašnja istraživanja baziraju se na ideji kako interocepcija uključuje sve signale koje šalju unutarnji organi. To podrazumijeva i kardiovaskularni sistem, pluća, bubrege, mjehur… Znanstvenici vjeruju kako naša senzibilnost za prihvaćanje interoceptcijskih signala može oblikovati i naše kapacitete za regulaciju emocija te naknadne podložnosti mentalnim problemima poput anksioznosti i depresije. No, zaključno s inicijalnim istraživanjima, čini se kako nam slušanje srca potencijalno može pomoći u njezi uma.

Kad govorimo o osluškivanju vlastitog tijela, uglavnom polazimo od promjena koje osjećamo svjesno. Tada tražimo pomoć stručnjaka, ukoliko je riječ o zdravstvenoj tegobi. Ili, tijekom kretanja, sjedenja, rada, spavanja…osjetimo neugodu pa svoje djelovanje prilagođavamo potrebama tijela. No pri iskušavanju interocepcije za istraživanja, pokazalo se kako osobe koje imaju bolju sposobnost reguliranja emocija lakše pristupaju osjećaju srca. To daje naznačiti kako je interocepcija povezana s emocijama. To sugerira da, ako ste vještiji u otkrivanju tjelesnih signala možete lakše tumačiti svoje osjećaje o situaciji. Takva vještina zatim može pomoći pri donošenju odluka i stabilnijim, kontroliranim reakcijama na situaciju. Anksiozne osobe također reagiraju na ove signale, ali čini se kako ih ne iščitavaju pravilno. Male promjene u radu srca čine im se ozbiljnijima nego to doista jesu. To dovodi do zamišljanja najcrnjih scenarija i na kraju povećava osjećaj panike.

Otac interocepcije, Sir Charles Scott Sherrington, dobitnik je Nobelove nagrade za područje psihologije ili medicine, a koncept je predstavio još 1906. godine. Ipak, interes znanstvenih krugova porastao je tek tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Za sada se vjeruje kako upravo mindfulness pristup može pomoći pri razvitku ovog čula. Uz nove metode i znanstvena istraživanja postoji također i nada kako ćemo u skorije vrijeme znati više. Otkriti kako konkretnije osluškivati svoje tijelo i prepoznati signale koje nam ono šalje.