PORUKE NAŠEG TIJELA SU SPASONOSNE - NAUČITE IH SLUŠATI: Kako? Savjetuje naša kolumnistica

Dobar dio svog života provela sam bez istinskog kontakta sa svojim tijelom. Sramila sam ga se, ignorirala, odbacivala, prezirala, mučila, radila sam sve kako bih ga popravila, izmijenila i stanjila. Sada znam da sam se bojala. Sve ispod vrata nadolje bilo mi je nepoznato. Ono u glavi bio je moj svijet koji je bolio onoliko koliko mi je bilo potrebno i to sam mogla kontrolirati jer mi je bilo poznato. Osjećaji, senzacije, sve one suptilne znakove koje tijelo šalje, sam ignorirala. Bilo me strah. Bilo me sram pogledati u sebe i u što sam se pretvorila. 

Što kada se taj simptom ne povlači, ne odlazi, što god da pokušali, popili, namazali? Za svakoga je jezik njegovog tijela individualan. 

Jedna klijentica mi je došla s problemom migrena. Svoju bol godinama je rješavala tako da se na dva, tri dana povlačila od svijeta, u tamu, uzela tablete i odbolovala. Kako se ništa nije mijenjalo, odlučila je pristupiti migreni tako da je pokušala razumjeti njen jezik. U kojim situacijama se pojavljuje, što ona tada radi, koju dobrobit od toga ima... Njene migrene bile su poziv da vrati onaj dio sebe koji je potisnula, dio koji je u sebi nosio lakoću i radost. Taj dio potisnula je kada je ušla u svijet odraslih i zaposlila se. U poslovnom su se svijetu te vrline pokazale kao nepoželjne. Ona ih je potiskivala i naučila kontrolirati, ali kontrola je stvorila osjećaj nedostatnosti. Migrena je bila glasan pokazatelj da su neki dijelovi nje potisnuti.

Rad s drugom klijenticom doveo je do teme njene žgaravice. Žgaravica joj je ispričala cijelu priču o njenom djelu koji je potisnula jer također nije bio poželjan. Jer da bi mogla opstati u svijetu, trebala se odreći onog dijela sebe za koji je smatrala da joj nije potreban i da će je samo usporavati u napretku i u poslu.

Tijelo pohranjuje pamćenja koja su odgovorna za određena područja mozga, različita od onih koja pohranjuju kognitivnu memoriju. Kada to znamo, tijelo možemo iskoristiti kako bi se oslobodili trauma koje smo zapisali u njemu, koje vladaju nama, s kojima ne možemo živjeti. Naše tijelo puno toga pamti i može se osjećati skučeno jer puno toga zamrzavamo i zadržavamo u njemu. To mogu biti emocije ili doživljaji koje nismo proživjeli, probavili do kraja. Danas imamo tehnike, alate i znanja uz pomoć kojih sve to možemo osloboditi i ponovno se povezati se sa svojim tijelom. 

Moji kilogrami su meni bili štit. Davali su mi snagu da me muškarci (čitaj: moj tata) dožive kao sebi ravnopravnu, da mogu i znam koliko i oni, da mogu igrati na njihov način i po njihovom pravilima, da mogu vladati njihovom materijom i njima. Moje tijelo se samo povećavalo. Odvojila sam se od jednog dijela sebe. Bilo mi je važno da sam prihvaćena, viđena prvo od tate, jer on je bio onaj čiju sam potvrdu najviše trebala. Danas točno znam, kad se udebljam, da sam ignorirala neki dio sebe i neku svoju potrebu. Tada malo usporim, uzmem si vremena za razgovor sama sa sobom i promatram se.

Kako prepoznati znakove koji mogu pokazivati da niste u kontaktu sa svojim tijelom.

1. Nedostatak svjesnosti o senzacijama. Ako primijetite da često ne osjećate senzacije u tijelu, kao što su dodir, toplina, hladnoća, bol ili nelagoda, možda ste manje svjesni svojih tjelesnih iskustava.
2. Ignoriranje tjelesnih potreba. Ako zanemarujete osnovne tjelesne potrebe poput gladi, žeđi ili umora, to može ukazivati da niste u kontaktu sa svojim tijelom i ne obraćate dovoljno pažnje na njegove signale.
3. Neredovite ili bezvoljne tjelesne aktivnosti. Ako vam nedostaje interesa za tjelesne aktivnosti, tjelovježbu ili kretanje, to može ukazivati na nedostatak veze s vlastitim tijelom.
4. Nedostatak svijesti o disanju. Disanje je jedna od ključnih funkcija tijela, a često se uzima zdravo za gotovo. Ako niste svjesni svog disanja i ne obraćate pažnju kakvo je ono u stresnim i opuštenim situacijama, to može ukazivati na gubitak kontakta s tijelom.
5. Prekomjerna zauzetost umom. Ako ste često preokupirani mislima i brigama, možda ćete biti manje prisutni u vlastitom tijelu i nećete primijetiti njegove signale.
6. Osjećaj odvojenosti od tijela. Ako imate osjećaj da je vaše tijelo odvojeno od vas samih ili osjećate nepovezanost s njim, to može ukazivati na gubitak kontakta sa svojim tijelom.

Što napraviti? 

• Prakticirajte meditaciju ili tehnike svjesnosti kako biste usmjerili pažnju na sadašnji trenutak i svoje tijelo.
• Redovito vježbajte kako biste se povezali s tijelom kroz fizičku aktivnost.
• Slušajte svoje tijelo i njegove potrebe te odgovarajte na njih.
• Pokušajte smanjiti stres i brige kako biste bili prisutniji u vlastitom tijelu.
• Razgovarajte s terapeutom ili stručnjakom ako osjećate da je odvajanje od tijela dublji problem s kojim se suočavate.
• Razvijajte svjesnost o svom tijelu i njegovim potrebama kako biste održali zdravu ravnotežu između uma i tijela.

Tijelo je uvijek u sadašnjem trenutku, dok naš um vrluda od prošlosti do budućnosti, pa analizira, sanjari... Zaposlen je i to ostavlja tragove na našem tijelu. Name tijelo je kompleksno, prekrasno i još nije u potpunosti istraženo. Ono je vozilo koje imamo u ovom životu. Upoznajte ga, povežite se s njim, osjetite svoju pripadnost u njemu, postanite jedno pa će vam cesta života, koliko god bila krivudava, opasna i zahtjevna, biti lakša. Budite svjesni sadašnjeg trenutka, prisutni u zavoju kojim upravo sada prolazite.

*Više o radu naše kolumnistice Dubravke Fazlić saznajte na dubravkafazlic.com