DUBRAVKIN MINDFUL DNEVNIK - JEDNOSTAVNE VJEŽBE KOJE VAS VRAĆAJU U SADAŠNJI TRENUTAK: Kako si pomoći u stresnim trenucima

Život me nije štedio. Usponi, padovi, bol, tuga, gubitak, bolest, sve se to nizalo brzim tempom. Turbulencije posljednjih 15 godina. Sve što sam prošla i način na koji sam prihvaćala i nisam prihvaćala okolnosti učinile su od mene osobu koja sam sada. Mogu se poistovjetiti s patnjom, tugom, boli, strahom, razumjeti druge i biti im podrška. Osjetiti strah i nemoć nije ništa sramotno.

Odrasla sam u Zagrebu i kada je bio rat, prošla sam ga dosta nedodirnuta. Roditelji su nas čuvali od iskustva koje smo tada doživljavali. Sada kada razmišljam o tome shvaćam da sam potisnula iskustva odlaska, traženje bake i djeda, tetke i da sam puno toga zaboravila. Tijelo nije. Poklopilo se da na jučerašnji dan imam dva mindfulness treninga i ditaknuli smo se osjećaja u trenutku kada su čuli avione.
Reakcije su bile, naravno, različite. Oni malo stariji redom su se zamrzli tamo gdje su bili. Neki su počeli plakati i tresti se. Rečenica koja je najprisutnija je bila: Nisam bio svjestan koliko toga sam potisnuo. Kako me samo zvuk može vratiti na mjesto gdje nisam mislio da ću ikada se više naći?

Iskustva postaju dio nas, duboko uklesana u naše tijelo. Zvukovi, mirisi, riječi, situacije i ona neprerađena iskustva podižu ih na površinu.

Na jednom predavanju nedavno zamišljali smo osobu s kojom imamo nerazriješene odnose. Smisao vježbe je da primijetimo utjecaj naših misli na naše tijelo. Jedna od polaznica zamislila je osobu s kojom ima nerazriješen odnos od prije par godina. Njeno tijelo reagiralo je suprotno onome kako je ona očekivala. Negdje kako je vrijeme prolazilo ona je u tijelu riješila taj odnos, dok ga je u mislima još nosila kao negativan. Ono što mislimo, ne mora uvijek biti u skladu onoga što osjećamo. Tijelo je za mene najbolji pokazatelj.

Kako si pomoći u trenutcima kada primijetimo da je vanjski zvuk ili misao trigerirala cijeli niz misli i osjećaja u nama:

S - zaustavite se na par trenutaka što god da radili
T - udahnite. Svjesno dišite i izdišite par trenutaka, možete dodati i brojanje (udah i mentalno brojite do 3 ili do 4; izdah mentalno brojite do 3 ili do 4) 
O - promatrajte svoje misli, emocije i senzacije. Samo promatrajte, ne ulazite u razmišljanje, ne dozvolite emocijama da vas obuzmu. One su tu, prisutne i kako su došle tako će i otići ako se mi ne odlučimo zakačiti za njih.
P - Nastavite raditi nešto što će vas podržati da budete u ovom trenutku. Npr. odšetajte do kuhinje i svjesno si natočite čašu vode i svjesno je popijte. Na papir zapište: U ovom trenutku ja dišem. 

Možemo primijetiti da često donosimo zaključke i predviđamo katastrofe koje se nikada ne ostvare. Radimo to zato što s predviđanjima imamo osjećaj da možemo kontrolirati nepoznato. To su projekcije koje radimo svojim mislima. Kada uspijemo zaustaviti te projekcije,  primjećujemo ih kao misli i razumijemo da su one samo misli i ništa više te one gube svoju moć.

Pokušajte zamisliti svoje misli poput oblaka. Vi ležite na travi opušteno, promatrate oblake kako prolaze, različitih veličina i oblika. Kako dolaze tako i prolaze. Promatrate ih za prihvaćanjem. I kada primijetite da vas je um odveo ponovo u jednu od svojih misli, ponovo se vratite svojom pažnjom na njihovo promatranje… One poput oblaka dolaze i prolaze.

Za ove vježbe potrebno je da ih prije vježbate kako bi ih mogli upotrijebiti u trenutku nužde. Vježba koja je lako pamtljiva i ne zahtijeva praksu, samo da je se sjetite. Pogledajte u prostor oko sebe i nabrojite 5 predmeta zelene boje.

Vrijeme je kada možemo očekivati neočekivano. Na nama je da prihvatimo odgovornost za sve što ćemo učini ili nećemo. Nismo usamljeni u svom iskustvu i uvijek možemo zatražiti pomoć.