Mediji su preplavljeni uputama za osobni razvoj i receptima za sreću i uspjeh. Površno ih prolistamo, pročitamo i odložimo da čekaju neka bolja vremena. Kako živimo u prostoru globalnih kriza, one su se odrazile na naše osobne i poslovne odnose, pa često komentiramo kako smo se udaljili od drugih, a i od sebe. Zavladala je opća nesigurnost i nepovjerenje koji povrjeđuju temeljne potrebe čovjeka za sigurnošću, povezanošću i bliskošću. Čak i kada vas netko pita: 'Kako si?' imate doživljaj da vas uopće ne sluša i ne vidi. Izostaje aktivna angažiranost u odnosima, empatija i suosjećanje.
To sve nas stavlja u stanje sve većeg stresa i opterećenja, kreira stanja krize i stalnog nemira. Ono što je važno naglasiti, da nastali stres pojačava tj. aktivira i traume koje smo doživjeli u prošlosti jer nas podsjećaju na vremena u kojima smo ostali zarobljeni u nesigurnosti. Dogodi se trenutak u kojem jednostavno nemamo više kapaciteta za nošenje tog tereta. Često čujemo: 'Previše mi je. Kad je dosta? Ne mogu više.' A onda uključimo autopilot i samo nastavimo dalje. I u većini slučajeva tražimo brza, vanjska rješenja (ovisnost o bilo čemu, o onome što nas umiruje), ignorirajući gorku istinu da sve polazi od nas samih i da mir trebamo naći u sebi. Logično - tako je jednostavnije.
Možda si nije potrebno postaviti pitanje: 'Kako biti sretan i uspješan' nego 'Kako postati otporan' - odnosno steći sposobnost otpornosti i unutarnji mir iz kojeg možemo biti kreatori svog života? Prihvatiti odgovornost za svoje životne zadaće. Biti hrabar i suočiti se sa svojim emocijama, stavovima, djelovanjima i pitati se: 'Kako mogu bolje? Drugačije?' Dalaj lama kaže: 'Ljudi se zavaravaju, misle da imaju puno vremena na ovoj planeti'. Upravo naša konačnost u ovoj dimenziji daje našem životu smisao da se pitamo što možemo učiniti SADA.
Psihosomatske bolesti kao putokaz
Najčešće potrebu za promjenom i iscjeljenjem primijetimo na fizičkom nivou, kada nam tijelo pokaže da smo zalutali, kada kaže NE svim onim situacijama u kojima se nismo izborili za sebe. To dobro opisuje dr. Gabor Maté u svojoj knjizi 'Kada tijelo kaže ne - skrivena cijena stresa'. Radi se najčešće o psihosomatskim bolestima (ukazuju na interakciju duha i tijela). Najčešće sve počinje pojačanim umorom, bolovima u kralježnici, problemima sa spavanjem, koncentracijom, razdražljivošću, glavoboljama, poremećajima koja ako dugo traju, mogu postati ireverzibilna stanja bolesti. Slavna sedmorka psihosomatskih bolesti po dr. Franz Alexanderu (1939.) su hipertenzija, čir na želucu, bronhijalna astma, neurodermatitis, hipertireoza, ulcerozni kolitis i reumatoidni artritis. Prema Američkom psihijatrijskom udruženju (American Psychiatric Association) psihosomatske bolesti dijele se na:
- Kožne bolesti: akne, urtikarija, neurodermatitis (kronične kožne promijene s neugodnim svrbežom) i angioneurotski edem (otok kapaka, usana, jezika…)
- Bolesti probavnog sustava: spazam mišića između jednjaka i želuca te želuca i dvanaesnika, želučani čir i čir dvanaesnika, kronična opstipacija, ulcerozni kolitis, kronična upala tankog crijeva (Crohnova bolest), sindrom iritabilnog kolona
- Bolesti dišnog sustava: bronhijalna astma, hiperventilacije
- Bolesti srca i krvnih žila: angina pectoris i infarkt, visok krvni tlak, aritmije
- Bolesti žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem: šećerna bolest, nizak šećer u krvi (hiperinzulinizam i hipoglikemija), pojačan rad štitne žlijezde
- Neurološke bolesti: migrenozne glavobolje
- Reumatske bolesti: reumatska upala zglobova, kronična bol u križima,ginekološke bolesti: bolne menstruacije, spontani pobačaji
- Ostalo: debljina, alergijske reakcije, kronični svrbeži, tumori, stres, osjećaj beznadnosti i depresivnost
Puno prije fizičkih simptoma dolazi do disbalansa na emocionalnom novu - nemir, frustracije, emocije straha, bijesa, srama, krivnje, gađenja, poniženja itd. koje zapravo i ne znamo identificirati nego kažemo: 'Ne osjećam se dobro', a one takve nepriznate i neprepoznate potkopavaju našu sreću i mir.
Kriza je prikrivena prilika
Stoljećima je iskustveno dokazano da je kriza prikrivena prilika koja nas poziva da nadrastemo sebe i pronađemo nove, konstruktivne strategije. Izazvani smo da mijenjamo svoj stav. Nije lako, ali je jedino moguće. Možda smo i svjesni da smo biološki predodređeni da ne volimo promjene, da smo usmjereni na negativno. S mukom gledamo na promjene koje zahtijevaju naš određeni napor. I upravo zbog toga, iako znamo i osjećamo što trebamo učiniti, ostajemo u svojoj zoni komfora, živimo iste živote jer smo na takve navikli.
Sve do trenutka u kojem nas patnja ne savlada i ne sruši. Kako prof. dr. Viktor Frankl kaže: 'Iz ruševina se najbolje vide zvijezde'. To neki nazivaju mračnom noći duše ili tamnim tunelom. A upravo su ti trenutci potrebni za osobnu transformaciju. To su naše točke promjene - kada donesemo odluku i aktiviramo svoju slobodnu volju, savladamo strah i okrenemo se svojoj hrabrosti - tada krećemo prema izlazu tunela, prema svjetlu. Je li problem u tom tunelu ili u nama jer smo prestali koračati?
Ponekad mislimo da možemo sami i time izabiremo teži put. Spotičemo se, vraćamo tom mraku. No, postoji i lakši put za koji često nemamo vremena i volje ili imamo neku predrasudu oko vanjske profesionalne pomoći. Lakši put znači izabrati metodu i psihoterapeuta, savjetnika, coacha koji će vas voditi kroz proces, koji će vas vidjeti, čuti, osjetiti, doživjeti i biti podrška do trenutka u kojem ćete reći sami sebi ono što ne želite čuti, u kojem će vidjeti ono što ne želite vidjeti. Ako smo doživjeli neku traumu, a nitko nam nije pružio adekvatnu pomoć i empatizirao s nama, ostali smo u unutarnjem zatvoru neproživljenih, neprocesuiranih emocija, tjelesnih senzacija i te doživljaje nosimo kao emocionalno, mentalno, fizičko i duhovno stanje kroz život te reagiramo iz tih stanja koja iskrivljuju našu percepciju.
Profesionalni terapeut ili savjetnik je netko tko će biti uz vas, bez osuđivanja i prosuđivanja, pun strpljenja, nade i vjere da u vama postoje svi resursi i potencijali. Odnos klijenta i terapeuta je značajan kao i svaki drugi odnos. To je moćan i dragocjen dar katarze koji dobivate ako se usudite učiniti pravi izbor. Vraćate svoju vitalnost i iscjeljujete se, stabilizirate, vraćate se sebi, da biste mogli jasnije živjeti svoj život obogaćen potencijalima i smislom. Okolnosti će i dalje biti kakve jesu, jer život teče dalje, ali bitno je da vi možete osjetiti svoje središte i oboružati se hrabrošću za plovidbu.
Kako smo svi jedinstveni i imamo različita iskustva, time je i sam proces terapije individualan. Svatko na svoj način i u svom tempu procesuira svoja stanja. Jedan od izbora svakako je i Brainspotting (BSP) koji počiva na znanstvenim temeljima neurobiologije i saznanja kako su tijelo i um dio iste cjeline. Što se događa u mozgu događa se u tijelu i obrnuto. Po kvantnoj medicini i fizici postoji pravila alokalnosti da svaka stanica u svakom trenutku zna što se događa. Sve je povezano, a na nama je da učinimo protok i uklonimo blokade.
Dr. David Grant je iskustveno došao do zaključka, primijetivši da određene točke u našem vizualnom polju pobuđuju aktivnosti u mozgu vezane za temu koju vidimo kao problematičnu. To je definirao kao princip: 'Tamo gdje gledaš utječe na to kako se osjećaš'. I to nije sve – aktivacijom moždanih točaka aktiviramo neprorađene procese, potičemo proradu neadekvatno zamrznutih informacija kako što su emocije, mentalne mustre i tjelesne senzacije koje je tijelo, upravo tada kada se događala trauma ili opterećenje, doživljavalo. Fascinantan proces se događa pred vama u tim trenucima. Vodi od boli do razrješenja i kontakta s unutarnjim resursima. Postoje brojna istraživanja koja potvrđuju efikasnost metode i potvrđuju hipotezu koju je dr. Grand postavio s BSP-om.
Kako funkcionira Brainspotting
Trauma ili bilo koje mentalno/psihičko opterećenje, nije samo ono što nam se dogodilo kao događaj, već i ono što se dogodilo unutar nas kao odgovor na događaj i ostalo zamrznuto u nama (dr. Gabor Maté), odnosno u našem nesvjesnom, limbičkom i reptilskom mozgu, tzv. subkortikalnom dijelu mozga koji vlada s 95% informacija koje su nam nedostupne jer su nesvjesne. Kad samo razgovaramo o svojim problemima, ne dotičemo te strukture mozga niti tjelesne senzacije. Dostupno nam je svega 5% svjesnih informacija koje se nalaze u prefrontalnom dijelu neokorteksa, u kojem je smještena kognicija i racionalno razmišljanje. Znanstvenici kažu da je naše nesvjesno 30.000 puta jače od našeg svjesnog. Traume i opterećenja najvećim dijelom, pohranjene su u subkorteksu. Zamislite koje je to moćno otkriće dr. David Grand pružio svijetu kreirajući Brainspotting. Arhimed je rekao: 'Dajte mi polugu i pokrenut ću svijet'. Nevjerojatno otkriće dr. Granda je upravo ta poluga.
Brainspotting je alternativna vrsta psihoterapije koja koristi točke u vidnom polju kako bi nam pomogla u identificiranju, procesuiranju i iscjeljenju traume. Pristupamo s jednom točkom u vidnom polju i pokrećemo polugu u subkortikalnom dijelu mozga. Pokreće se procesiranje i rekonstruiranje, migriranje neurona, istovremeno otpuštajući reakciju u tijelu kao odgovor na traumu i ponovo na dijelu tijelo – um, um - tijelo. Braispotting nam na vrlo nježan, ali dubok način omogućava da dođemo do sakrivenih informacija. I najmanji pokret koji učinimo ima utjecaj na cijeli svijet. Može se povući paralela s dobro poznatim leptirovim efektom nobelovca Edwarda Lorenza (1963.). Taj efekt je prisutan i u Brainspottingu. Prava moždana točka ima veliki utjecaj na promjenu cijelom našem sustavu.
Ponekad klijenti kažu da nakon BPS-a osjećaju ugodnu prazninu te bi voljeli u tom stanju ostati neko vrijeme... Puna praznina, miran um pravo je stanje uma. Odjednom prodišu i osvijeste koliko su dugo bili u grču i nisu disali. Umorni jer su dugo držali i nosili teret. Vraćaju se u sadašnji trenutak u kojem preuzimaju kontrolu nad svojim mislima, emocijama, životom i odjednom si u toj jasnoći, tiho priznaju: 'Znam što mi je činiti, znam koji je prvi korak, osjećam da to mogu'.
Sa svojim se klijentima možemo čak i dobro smijati, kad putem Brainspottinga promjene percepciju i shvate što su sve radili u životu. Sa smijehom ih preplavi radost života i mogućnosti bez obzira na okolnosti. Veličanstven doživljaj da smo stvorili otpornost i fleksibilnost. Vjerujte, još je čudesnije gledati tu transformaciju koja budi u čovjeku veliku zahvalnost i poniznost prema našim kraljevima - mozgu i tijelu.
Zato se zapitajte već sada: 'Kad ću imati vremena za sebe i pogledati u sebe?'. Ili kako prof. Dr. Viktor Frank još dublje propituje: 'Ako ne sada, kada? Ako ne ja - tko će?'. Dopustite si da upravo Brainspotting bude vaša točka preokreta i iscjeljenja.
.png)
.png)
