Ovo će zvučati kao apsolutni klišej, ali mi zaista ne znamo koji je naš posljednji dan na svijetu i upravo zbog toga pokušavam živjeti svaki dan, ne nužno kao da je posljednji, ali u duhu hedonizma. Svjesno se fokusiram na pozitivne emocije, pozitivna iskustva, okružujem se bliskim ljudima, kvalitetnom glazbom, finom i zdravom hranom.
Wellbeing koji zagovaram, i po kojem živim, balansirani je stil života koji se svodi na 80 posto zdravih životnih odluka i 20 posto ugađanja sebi malim 'porocima'. A moji najdraži su čaša dobrog vina i kasni odlazak u krevet. Vjerujem da su sloboda i balans ključni kako bismo kontinuirano mogli zdravo živjeti.
Ti su postulati u meni još od malih nogu. Uvijek sam bila dobro i poslušno dijete, ali povremeno je moja igra znala biti nestašna. O tome svjedoči jamica na mom obrazu koja je zapravo ožiljak. 'Zaradila' sam ga igrajući se skrivača na toboganu kao šestogodišnjakinja. Godinama me taj mali ožiljak nasred obraza mučio, ali danas mi je postao zaštitni znak. Nastao je u situaciji koja savršeno opisuje mene kao smotanu, razigranu, nestašnu i neustrašivu ženu. Imam još puno ožiljaka i svaki ima svoju priču, baš poput svakog životnog razdoblja. Svaki ima svoj razlog i svoju pouku koju je uvijek zabavno čuti. Istodobno neprestano radim na sebi. I upravo se zbog svega toga smatram privlačnom i snažnom ženom koja može ostvariti sve što poželi. Naravno da je bilo dana i razdoblja kada se nisam osjećala dobro u svojoj koži i kada sama sebi nisam bila ni lijepa ni ženstvena. No kada se to dogodi, znam da nisam dovoljno vremena posvetila sebi i svojim potrebama.
Sada, na početku 30-ih mogu reći da je svaka godina sve bolja te da svaka sa sobom nosi iskustvo, mudrost i zrelost. Tridesete su toliko slobodne, ponajprije od vlastitih očekivanja i ideala, neopterećene, lijepe i lepršave. No isto tako znam da bi svijet bio mnogo neopterećenije mjesto kada se ne bismo pokušavale staviti u neke društveno nam nametnute okvire.
Što bih savjetovala sebi kao 15-godišnjakinji?
Kao perfekcionistkinja koja uvijek pokušava doseći neke ideale, voljela bih kada bih si mogla reći: 'Ne razbijaj tu glavu toliko i prepusti se malo nesavršenostima života. Na kraju krajeva, savršenost ne postoji. Zapravo postoji, u smislu unikatnosti u koju je utkan niz nesavršenosti, svojstven svakome od nas i za svakoga od nas ponaosob. I još nešto. Ne razmišljaj toliko o svim mogućim verzijama budućnosti, shvatit ćeš da ti se oni u 95 posto slučajeva neće dogoditi.'
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/27613?ts=2022-04-14T10:24:30)
.png)
.png)
