Poduzetnica Kristina Ercegović prepoznata je u svijetu biznisa kao osoba koja voli dobre projekte i priče te uz 'vojsku' kvalitetnih ljudi s kojima dijeli iste vrijednosti i ciljeve, stvara podržavajući mrežu za mnoge žene poduzetnice, ali i muškarce - kako one koje tek kreću s karijerom, tako i one kojima je potreban dodatni zamah u poslovnoj priči. Njezin osobni poslovni put započeo je 2002. godine kada je osnovala je Herakleu, prvu agenciju u Hrvatskoj specijaliziranu za mystery shopping, prepoznatljivo je lice svog uspješnog networking i biznis projekta Business Cafe, a trenutačno joj je u fokusu platforma 'Žene i novac' te utjecanje na promjenu mindseta žena kada je u pitanju baratanje vlastitim novcem te njegovo stvaranje. Učimo od Kristine...

SENSA: Ispitivanje na temu novca koju ste s platformom 'Žene i novac' nedavno napravili i dalje pokazuje nesrazmjer između muškaraca i žena u odnosu prema novcu i 'zasluživanju' istoga. Što vas je razočaralo u rezultatima, a gdje vidite najveće pomake?

Nama je na portalu moto – otvoreno razgovaramo o novcu i tu vidimo najveći pomak i ponosne smo da smo ostavile trag – u odnosu na ispitivanje prije 2 i 4 godine kad smo kretali. Rezultati u tom dijelu su odlični, sad 80 posto žena potvrđuje da otvoreno razgovaraju o novcu u obitelji i s partnerom i djecom. Na početku su rezultati bili 30 pa 60 posto. Tu vidimo najveći pomak. I to je fantastično. Jer je novac nažalost još uvijek jedna od tabu tema. Lakše pričamo o seksu nego o novcu. Ljudi koje intervjuiramo čak tjednima i mjesecima odgovaraju na pitanja iz naših intervjua jer kažu da im je to iscjeljujuće iskustvo kad se krenu suočavati sa svime što nam novac predstavlja i kako njime upravljamo.

Drugo, neću reći razočaralo jer sam očekivala, no rastužuje me da je 30 posto žena žrtvom financijskog nasilja, da su se 20 posto njih bile prisiljene odreći nasljedstva, da još uvijek ima žena koje se bore s 'utjerivanjem alimentacije', jako malo njih, samo 5 posto ima oporuku, rijetko razmišljaju o (pred)bračnim ugovorima… I ono što je jako, jako važno - premalo investiraju, a jedna od najvećih pogrešaka je što ulažu u tuđu imovinu. Premalo toga je na njihovo ime i to čisto 1 kroz 1.

Prije samo odnosa s novcem i zasluživanja - koje su kompleksne teme i nije sve samo matematika 'zaradi više potroši manje, ostatak uštedi i investiraj' - važno je da žene shvate da osobne pa i poslovne financije nisu znanstvena fantastika. Sve se da i može naučiti. Lako, brzo i jednostavno. Sve su nam informacije dostupne na dlanu. Nisu muškarci ništa bolji od nas u matematici niti su sposobniji. Kako je na jednoj našoj konferenciji rečeno: 'Žene su puno snažnije nego što su vidljive'. Ono što želim reći je sve je to jednostavno i sve se da naučiti i vjerujem da mi na portalu pišemo tako da se svako može prepoznati i naučiti. I krenuti u akciju. I zato se vide ti veliki pomaci. Žene koje nas čitaju svaki dan uče baratati svim financijskim pojmovima, osnažile su se i odvažile u pametnije financijske odluke za sebe i svoju djecu. I one vide rezultate. Zarađuju više, počele su štedjeti, izlaze iz dugova, investiraju… pokreću ili pametnije vode svoje biznise. Moram napomenuti i da imamo 45 posto muških čitatelja koji kažu da je ovo jedina „feministička ekipa gdje se ne osjećaju ništa krivo, prozvano i žele da to prate njihove žene, majke, kćeri…“

I na kraju, moramo shvatiti da živimo i u materijalnom svijetu, da smo duhovna bića koja imaju materijalno iskustvo, i baš zato novac JE važan i svaka žena mora imati svoj novac kako su nas mame i bake učile. Bez financijske slobode i neovisnosti nema govora o nikakvoj drugoj neovisnosti. Ako na bilo koji način ovisimo o drugoj osobi, smanjena nam je mogućnost izbora u životu, zar ne?


SENSA: Poduzetnica ste koja je prepoznatljiva po svojim poslovnim inicijativama, ali i po 'nosu' za dobre prilike i ljude. Kakav mindset je potreban kako bismo se više otvorile za takve prilike u životu?

Poduzetnički. A to konkretno znači preuzimanje odgovornosti za svoj život, bez obzira na sve - prihvatiti sve, ne kukati i ne biti žrtva. To znači uvijek poduzimati akciju. Bez ružičastih naočala već sa stavom: 'Ok, dogodilo se xy i što sad mogu napraviti?'

To znači snalažljivost – od limuna napraviti limunadu.

To znači otpornost – brzo se podići nakon padova.

To znači fleksibilnost – brzo se prilagoditi stalnim i neminovnim promjenama.

To znači vjera – u sebe, u Svemir, Boga, u to da je sve dobro, i da se sve što se događa događa ZA nas, a ne NAMA. I uvijek, ali baš uvijek najbolje za nas.

I to za mene znači i biti žena, autentična i svoja. Biti u ženskoj energiji, ali što više i u balansu s muškom energijom u sebi, a ne uplitanjem muškog u ženski dio nas. Uz fokus na doprinos, a ne dokazivanje.


Znam, lakše je biti žrtva, kukati i optuživati druge. I većina ljudi je u tom stanju svijesti. No, zato čitatelji i čitateljice Sense to nisu – oni imaju sve alate i samo im je nebo granica. Često kažem – samo se sami sebi trebamo maknuti s puta. A to konkretno znači da shvatimo da je za uspjeh u svemu presudan naš odnos sa samim sobom, kako mi sebe vidimo, kako razgovaramo s osobom u ogledalu, jesmo li joj brižna, podržavajuća majka ili kritičan roditelj. I zato je rad na sebi početak i kraj svega. Meni je i u Zaokretu, moto firme – kreni od sebe.


SENSA: Iz vašeg iskustva povezivanja ljudi i s ljudima, što bismo u networkingu trebale objeručke prihvatiti, a što networking nije?

Networking je dugoročna izgradnja odnosa. Sada to svi ponovo pročitajte: 'Dugoročna!'. Dakle, ne idem na jedan event, 'uvalila' sam vizitke i nije mi se isplatilo, nitko ništa nije kupio od mene... Izgradnja znači da pitamo, slušamo, razumijemo, pomažemo ljudima… Kako im pomažemo? Dajemo im informacije, savjete ili kontakte na teme, ljubavi, posla i zdravlja jer to su 3 osnovne životne teme koje svakog muče/zanimaju. Networking nije prodaja, no s vremenom dovodi do prodaje jer ljudi žele raditi s onima koje poznaju i vjeruju im. Istina je da s kim si takav si jer mi postajemo prosjek pet ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Jako jako je važno s kim se družimo i s kim pijemo kave, kakav sadržaj unosimo u sebe, što čitamo i slušamo. Zato ja pratim samo par izvora, a Sensa je jedna od njih.

Ono u čemu žene griješe je da rade od 8 do 16 h na poslu uz kompjuter i misle da je njihov težak naporan i dobar rad dovoljan te da će ih netko sam primijetiti i pohvaliti, sam ponuditi povišicu. Najčešće neće. Idite više među ljude jer ljudi rade posao s ljudima zbog ljudi. Zaista je važno KOGA, a ne samo ŠTO znate. U prijevodu, kad vas netko pozove na neki event, sastanak, edukaciju, kavu ili ručak, a vi se ne možete odazvati jer imate previše 'pravog posla' – sjedenja uz kompjuter, punjenja excelica i čišćenje mailova - razmislite ponovo.

Kao i svatko tko zna koliko je networking presudan za uspjeh, kada si postavim cilj, želim ići od točke A do točke B. Sebe prvo ne pitam kako?, prvo se pitam tko mi može pomoći da brže i lakše tamo stignem. Tek onda idem na 'kako'. I ne, networking nije zapošljavanje preko veze, posjedovanje neke političke iskaznice, razne veze uz jedenje janjetine i ostalo. To je sve iskrivljeni dio našeg društva.

Kristina Ercegović
PRIVATNI ALBUM/Kristina Ercegović 'Moja velika odluka je da se nikome neću dokazivati, nikoga u ništa uvjeravati. Ako netko ne vidi moju vrijednost i vrijednost u onom što radim i što mu mogu dati, to je ok'

SENSA: Pitanje samopouzdanja i prepoznavanja vlastite vrijednosti ogromna je zapreka financijskoj neovisnosti i postavljanju cijene vlastitog rada, usluga i brenda. Što je vama osobno pomoglo u osnaživanju prema financijskoj slobodi?

Rad na sebi, osvještavanje vlastite vrijednosti na način da osvijestim i popišem sva svoja postignuća do sada, pohvalim sebe, proslavim sve svoje uspjehe, fokusiram se na zahvalnost i živim je svaki dan tako da mi je uvijek fokus na ono što imam i iz toga „izvučem“ najbolje, a ne ono što nemam. Jer nitko nikad nema sve. Da se što manje, a idealno u cijelosti prestanem uspoređivati s drugima, jer svatko od nas ima svoj put i lekcije na njemu. To je ono iznutra. A na vani, pažljivo biranje klijenata uz shvaćanje da nismo svi za sve, niti je svatko naš klijent te da je bolje nekom biti sve. Zatim podizanje cijena jer ono donosi drugu razinu klijenata. Istina, na putu ćemo neke izgubiti, ali će doći novi. Iako se svi boje povisiti cijene, to je sve što će se na kraju dogoditi.

Odluka da se nikom neću dokazivati, nikoga u ništa uvjeravati. Ako netko ne vidi moju vrijednost i vrijednost u onom što radim i što mu mogu dati, to jeok. Uvijek ima izbora, uvijek je tu i netko drugi i uvijek je netko jeftiniji.

I najkonkretnije ja sam to napravila već par puta i vjerujem da ću još koji, kreiranje nečeg iz ničega i prodaja (exit) tvrtke. To je moj put do financijske slobode jer sam u suštini poduzetnica. Svatko ima svoj put i način. Najvažnije je slušati sebe. Nema bolje ili lošijeg puta, ima samo onaj naš.

SENSA: Ljepota života je i cjeloživotno učenje… Što vas trenutačno inspirira i što je u vašem fokusu unutarnjeg i vanjskog rasta?

Prije par godina sam sjela i okvirno zbrojila koliko sam do tada uložila/potrošila na osobni rast i razvoj i brojka je bila veća od 130 000 eura. Dakle, mogla sam za to kupiti još jedan stan, iznajmiti ga i imati pasivne prihode. Međutim, najbolja investicija je uvijek u svoje znanje - i zdravlje, naravno - jer znanje uvijek nosimo sa sobom. I što god nam se dogodilo u životu, bilo kakav pad, ta vjera u sebe i svoje sposobnosti i znanje, e to će nas iz svega izvući! Pa taman izgubili sve, ponovo ćemo sve moć stvoriti i zato je to najisplativija i najmudrija investicija. Tijekom godina, uz formalno obrazovanje, završila sam i MBA, pa 4 tečaja theta healinga, bioenergiju kod Domančića, pa Access Bars, dvije godine NLP-a, školu Money and You u Americi, Mindvalley University edukaciju.. Ove godine mi je u fokusu Škola za sistemskog konstelatora koju pohađam. Metoda sistemskih konstelacija mi je jako pomogla u životu i poslu, te sam je stoga odlučila završiti te primjenjivati u svom individualnom poslovnom savjetovanju koje godinama radim s malim poduzetnicima i onima koji to žele postati.

Ono što je važno napomenuti je da ne krećemo u još jednu edukaciju pa još jednu edukaciju iz pozicije 'nisam još dovoljno dobra, ne znam još dovoljno pa kad završim milijun i prvu edukaciju, e onda ću početi dijeliti to znanje', nego iz pozicije znatiželje. A sve što naučimo treba odmah primjenjivati u poslu i životu te dijeliti s drugima. Uvijek ima netko kome mi možemo pomoći. Da se slikovito izrazim, ako smo mi na trećoj od deset stepenica, onda možemo pomoći onima u prizemlju te na prvoj i drugoj stepenici. Ne moramo čekati da stignemo na desetu stepenicu pa da tek tada krenemo nekom pomagati, zar ne?