Mjesto gdje se povezujemo dublje sa sobom
Možda ste već čuli za konstelacije – sistemske, obiteljske, individualne, grupne. Zanimljivu tehniku koju je osmislio njemački psihoterapeut Bert Hellinger a koja se koristi kako bi dobili novi uvid te potencijalna rješenja problema koji nas muče.
Neke od najčešćih tema koje se postavljaju u konstelacijama su partnerski odnosi, obiteljski odnosi, osobni problemi, zdravstveni problemi, poslovni problemi, mijenjanje naših obrazaca ponašanja, rješavanje konflikata.
Konstelacije postavljamo grupno ili individualno, uz korištenje konstelacijskih figurica.
Prostor u kojem se postavlja konstelacija je sveti, zaštićeni prostor, udaljen od svakodnevne gužve, buke i rutine. To je prostor diskrecije, gdje smo svi na “ti”, gdje možemo postavljati pitanja, biti onakvi kakvi jesmo, autentični, pokazati se bez straha, to je mjesto gdje se povezujemo dublje sa sobom, životom, svojim sistemom kako bi stekli nove uvide te proširili svoju svijest.
Fokus na rješenju, ne na problemu
Voditelj konstelacija je neutralan, ne tumači, ne daje savjete. Klijent je ekspert za svoj sistem, svoj problem i njegovo rješenje. Aktiviramo i koristimo naše vlastite intuitivne potencijale i tako pronalazimo moguća rješenja za naš problem. Kod konstelacija fokus je na rješenju, a ne na problemu.
U našem sistemu su sva rješenja i resursi koji vode do rješenja problema koji nas muče. Resursi su opcije koje nismo koristili ili ih nismo bili svjesni, sve ono što nam može pomoći da riješimo svoj problem: osobe, informacije, sposobnosti… Svako od nas nosi u sebi sve što mu je potrebno i sa svime smo povezani. Svaki problem se može riješiti ako smo spremni vidjeti i prihvatiti rješenje.
Kako izgledaju individualne konstelacije
Individualne konstelacije uključuju uvodni razgovor sa klijentom u kojem nam klijent ukratko opisuje svoj problem te formulira svoj cilj ili želju.
Nakon toga klijent iz svoje okoline bez razmišljanja intuitivno izabire konstelacijske lutkice ili male predmete (kamenčić, gumica, prsten, lak za nokte, parfem, bombon, papirić, spajalica…), daje im uloge i postavlja ih u prostor i tada promatramo njihov međusobni odnos i dinamiku u sistemu.
Klijent „ulazi“ u različite uloge i tako provodi neko vrijeme u „tuđim cipelama“ ili u ulozi pojmova kao što su ciljevi, resursi, prepreke, želja srca, uvjerenja te tako sudjeluje u procesu transformacije od problema do rješenja.
Kako pratimo razvoj konstelacije pred očima klijenta se, kao u kazališnoj predstavi, sistem mijenja, transformira i na kraju se u završnoj slici predmeti u prostoru nalaze na pozicijama koje pokazuju jedno od mogućih rješenja problema. Tako neskladan odnos između članova sistema postaje harmoničan, osjeća se atmosfera zadovoljstva i mira u sistemu koja kroz klijentov doživljaj počinje živjeti u vanjskom svijetu.
Konstelacije pomažu spoznati, razumjeti i prihvatiti sebe te se naš odnos prema sebi i okolini mijenja, naša svijest se širi.