Ljubavni odnosi kroz sistemske konstelacije

Polje koje zna

Sistemske konstelacije metoda je kojom se ulazi u „polje koje zna“ i u kojem se nalazi „mudrost dobrih rješenja“, kako objašnjava njemački psihoterapeut dr. Albrecht Mahr. Metodu je osmislio njemački psihoterapeut Bert Hellinger, a zamislio ju je kao alat za bolje predočavanje određene situacije u kojoj se zatekao njegov klijent. Naime, osoba u okviru ove metode može sa sigurnog mjesta promatrati konstelaciju svoga odnosa s partnerom ili partnericom kao da gleda kazališnu predstavu. Na taj način vidi sve aspekte tog odnosa, a da ih sama ne mora proživljavati i biti zatočena samo u svojoj perspektivi.

Glumci za uloge

Konstelacija se izvodi u grupi ili individualno. Kad se radi u grupi, klijent, odnosno osoba koja postavlja konstelaciju, na početku među promatračima koji sjede ukrug bira „glumce“ za uloge – sebe, svoga partnera i eventualno svojih članova obitelji. Tu su i uloge određenih osobina s kojima klijent ima „problem“, ali i ciljeva, poput „mira“, „potpunog prihvaćanja“, „podrške“. Svaki aspekt života može se postaviti u konstelaciju. Uloge potom smješta u prostor prema svom osjećaju i konstelacija počinje.

Osobe koje su ušle u uloge, karakteristike određene osobe ili pojma najprije osjete u tijelu – kao bol u određenom dijelu tijela, težinu, trnce, lupanje srca ili pak lakoću, stabilnost, jasnoću, a potom se javljaju i emocije poput tuge, srdžbe, nelagode, ljubavi, sreće – u odnosu na druge „glumce“ u sistemu. Važno je naglasiti kako „glumci“ ne znaju koga predstavljaju, najčešće ne poznaju ni osobu koja postavlja konstelaciju, a u konstelaciju su detaljno upućeni samo klijent i terapeut. Bez obzira na to, sudionici izgovaraju identične rečenice kao osoba koju predstavljaju i ponašaju se poput nje.

Fenomen morfogenetskih polja

Ovaj neobičan fenomen preuzimanja nekih osobina ljudi koje predstavljamo u sistemu, a zapravo ih uopće ne poznajemo, tumači se fenomenom morfogenetskih polja, koji je definirao engleski biolog Rupert Sheldrake. Prema toj teoriji, sva je priroda organizirana u polja – od najsitnijih čestica preko živih bića, od sustava poput obitelji do planeta – a u svakom je polju specifična energija koja se veže na jedinstven način.

Sheldrake smatra kako morfogenetska polja imaju pamćenje i sposobnost povezivanja s drugim poljima, od kojih mogu primati informacije i dalje se razvijati. Preneseno na sistemsku konstelaciju: sve znanje o povijesti određene osobe nalazi se u njezinu energetskom polju i ljudi mogu stupiti u kontakt s tim znanjem. Sudionici konstelacija, ulazeći u uloge nepoznatih ljudi na energetskoj razini, nesvjesno primaju te informacije i počnu ih osjećati na emocionalnoj ili tjelesnoj razini.

Sistemske se konstelacije zovu i obiteljske konstelacije jer su prvobitno tako bile i zamišljene. U početku su se postavljale u svrhu iscjeljenja obiteljskog sistema, odnosa među članovima obitelji, odnosa prema precima, obiteljskim traumama i slično. No, s vremenom su se počele postavljati i zato da bi se iscijelili partnerski odnosi, razriješile dileme na području karijere, osobne nedoumice...

Iscjeljenje partnerskih odnosa

O karakteristikama sistemskih konstelacija koje se izvode radi iscjeljenja partnerskih odnosa pitali smo voditeljicu sistemskih konstelacija i terapeutkinju Lidiju Delić iz Ustanove za obrazovanje odraslih Galbanum. Lidija Delić s ovom vrstom terapije susrela se prije osam godina, a aktivno je provodi posljednje tri godine. Njezin je pristup ovom obliku iscjeljenja sistema jedinstven jer u svome radu s energijama kombinira i mnoge druge tehnike eliminacije energetskih napetosti kojima je ovladala tijekom brojnih godina posvećenih usavršavanju ove i sličnih terapijskih metoda (npr. karmičke dijagnostike, u okviru koje se uči i ulazak u ljudsko biopolje).

„Naša duša raste cijeli život kroz brojna iskustva, no ljubavni su odnosi u tome najvažniji, kroz njih se najbrže raste. Partner nam je često zrcalo, u njemu se zrcale oni dijelovi nas koje ne volimo kod sebe. Događa se da preko partnera nastojimo iscijeliti sebe, a to se u životu manifestira tako što nastojimo mijenjati partnera umjesto da mijenjamo sebe“, kaže Lidija i još jednom podcrtava zašto se sistemske konstelacije zovu i obiteljske konstelacije.

Kad joj dođu klijenti kako bi riješili partnerski odnos, često se konstelacija svede na obitelj, na sistem u kojem su stasali, mehanizme i traume koje su u njemu preuzeli. „Kad se dvoje ljudi sretne, ne susreću se samo oni kao pojedinci, nego se jedan nasuprot drugome nađu dva golema sistema. Čovjek je skup iskustava svoje primarne obitelji (oca, majke, braće), potom daljih srodnika (tetaka, ujaka...) pa predaka, ali i prijatelja. Taj čitav sistem energetski nosimo sa sobom, a kad se dvije osobe susretnu, njihova dva sistema traže iscjeljenje jedan u drugome. Zamislite koliko se tu stvari mora uskladiti da bi priča funkcionirala“, kaže Lidija.

Što znači biti voljen

Žene u sistemskim konstelacijama često postavljaju problem da ih partner ne voli i ne podržava, imaju svoju sliku o tome kako treba izgledati partnerski odnos i najčešće drugu stranu okrivljuju za svoje probleme. Vrlo često se dogodi da sistemska konstelacija pokaže kako je partner, zapravo, pun ljubavi i da je problem u pogrešnoj percepciji klijentice o tome što znači voljeti i biti voljen. Zanimljivo je, međutim, da takvo rješenje klijent vrlo teško prihvaća. Voditeljica sistemskih konstelacija Lidija Delić kaže kako se ljudi najviše boje voljeti ili spoznati da ih netko voli, radije se zakopavaju u svoje iluzije povrijeđenosti i nerazumijevanja.

Jednom kad se definira problem, radi se na skidanju pogrešnih slika, iluzija, te na preslagivanju energije kako bi se uravnotežio sistem. Lidija naglašava da ovom terapijskom metodom problemi ne nestaju preko noći, nego se oni rasvijetle, razgradi se nakupljena negativna energija, a klijent nakon konstelacije mora odraditi svoj dio. Navodi primjer vrlo temperamentne i impulzivne žene kojoj je u konstelacijama ljubavnog odnosa u sistem unesena uloga blagosti i strpljenja.

Kad je u sistem uvedena ta uloga, ljubavni je odnos savršeno funkcionirao. Kad se ta uloga odmaknula, ponovo bi nastao disbalans. Poruka je bila jasna, žena je morala raditi na tome da ublaži svoju oštricu. Drugi primjer imao je veze i s poslom: klijentica je smatrala da je suprug koči i guši u kreiranju posla koji želi, no kad je u konstelaciji odmaknuta uloga supruga, cijeli se sistem raspao, ona je izgubila fokus, ništa više nije bilo pod kontrolom. Suprug, očito, nije bio problem, nego je kočnica bilo nešto drugo.

Čest problem muškaraca je odvajanje od primarne obitelji. Kad se muškarac oženi, stvara novu primarnu obitelj, a to je njegova supruga i eventualno djeca. Događa se, međutim, da kod njega ostane snažan osjećaj pripadnosti primarnoj obitelji (svojim roditeljima i braći). On je u braku, a podsvjesno i dalje pripada svome „plemenu“, zbog čega nastaju problemi. U tom se slučaju u konstelaciji radi na odvezivanju sveza s primarnom obitelji.