Je li "normalno" ne željeti djecu?

Čestitam na hrabrosti – volim ljude koji su spremni preispitati i najfundamentalnije „istine“ našega društva.

Nakratko bih se osvrnuo na majku Prirodu s velikim P, iz poštovanja prema njezinim mehanizmima koje ni danas u potpunosti ne razumijemo. Možda je dio njenog mehanizma očuvanja planeta i broja njezinih stanovnika upravo i to da dio ljudi ne osjeća potrebu za stvaranjem potomstva? Nije li onda, tragom toga, i odsustvo vaše želje za djecom proizišlo iz takvog mehanizma – prirodno?

Ne mislim da biste se uopće trebali zamarati tim pitanjem, imate legitimno pravo živjeti vlastiti život na način na koji želite. Dio ljudi koje poznajem ima dojam da je donijeti novi život na svijet najveće postignuće i doprinos koje čovjek može ostvariti. Takvi stavovi sigurno su potaknuti prekrasnim osjećajem ispunjenosti koju roditelji doživljavaju ljubavlju svoga djeteta, za koji sam siguran da konkurira za nagradu najsnažnijeg osjećaja uopće.

Pa ipak, promatramo li širu sliku, u povijesti su postojali iznimni ljudi koji su na sebi karakteristične načine dotaknuli živote svakoga od nas i iznimno pridonijeli društvu, a pritom nisu bili roditelji. Umjetnici, znanstvenici, političari, ali i tete susjede koje se nisu nikad udavale, a bile su nam bliskije od baka, ujaci koji su nam bili glas razuma koji smo čuli kad su nam pubertetski vodopadi hormona zaglušivali glas roditelja. Bezbroj je načina na koje možemo i dalje pridonositi društvu, a da uopće ne donesemo potomke na svijet. Za početak, da budemo ono što jesmo.

Djeca su budućnost, ali i mi smo

Ne bih se složio s vama kad kažete da je ovo svijet u koji ne bi trebalo donositi djecu. Djeca su naša budućnost, ali mi smo i njihova i naša sadašnjost. Na nama je da izmijenimo svijet u kojem će oni odrastati. Je li ova sadašnjost toliko grozna? Nadam se da se sjećate svoje bake ili starog susjeda i njihovih riječi: „Nije svijet što je nekad bio“. Nemojte da vas pregazi vrijeme i da počnete žudjeti za nekim drugim, „boljim“ vremenima. Čovjek ima tendenciju pamtiti samo sretne dane, kao što nas podsjeća Gabi Novak.

Svako vrijeme ima svoje izazove, a vjerujem da Svemir čovječanstvu u svakoj epohi šalje nove lekcije koje treba svladati. Neki ljudi s kojima sam radio osjećaju da ne bi mogli imati djecu u „rasporedu“ u kojem žive, a on je rezultat velikih ambicija. To je apsolutno legitimno. Zaista mi se čini da neki ljudi ne bi trebali imati djecu kad vidim da ta djeca gotovo da odrastaju bez roditelja.

I vjerujem da je dio tih ljudi odlučio imati djecu pokleknuvši pod pritiskom kakvog ste i sami svjedokom. Da nisu imali djecu, možda bi se više posvetili poslu i možda bismo imali još jedno otkriće koje bi oplemenilo i unaprijedilo ovaj svijet. Ovako imamo roditelja koji žudi za poslom i dijete koje žudi za roditeljem. Tužna slika koja bi se brzo izmijenila kad bismo se ponašali u skladu s vlastitom istinom.

Drugi dio vaše priče je suprug. Ne znam koliko je pao pod utjecaj okoline ili mu se, s godinama, jednostavno probudila želja za djetetom. Čini mi se da ne dajete legitimitet njegovu stavu, a trebali biste. Saslušajte ga i proniknite u njegovo srce. Iskustvo mi govori da gorljiva i borbena osoba poput vas vjerojatno pokraj sebe ima plahijeg muža pa možda niste vidjeli znakove koje vam je davao. Doprite do njega i doznajte istinu. Kako bilo, to je pitanje s kojim bi vaš brak mogao doći do kraja ili novog početka. Otvorite li se jedno drugom, otkrit ćete rješenje koje će biti istina za oboje. Sretno