Na krovu četverokatnice u centru Zagreba, iznad mog stana od 40-ak kvadrata, posljednjih osam godina raste i širi se, svake sezone za gredicu ili mini staklenik više, moj urbani vrt s jestivim biljem. Dok sam bila dijete, moj je otac na istom krovu njegovao travnjak s cvijećem, a ja sam, naslijedivši obiteljski stan u potkrovlju, odlučila zasaditi voće i povrće.
Urbano vrtlarenje možda je novost kod nas, ali mene je oduvijek zanimala priroda. Kako sam cijeli život posjećivala bake i djedove koji su uz vikendice u blizini Zagreba imali svoje vrtove, veza između mene i zemlje nije mi daleka ni strana.
Što volite jesti?
Počela sam skromno, prvo sam zasadila začinsko bilje: bosiljak, origano, ružmarin, peršin i cherry rajčice. Osim što ih je relativno lako uzgojiti, uvijek kažem da je najbolje prvo zasaditi ono što volite jesti jer je onda i motivacija za čuvanje biljaka veća. Kada mi je to pošlo za rukom, počela sam sijati salatu, blitvu, mrkvu, šumsko voće... No prvih nekoliko godina nije sve raslo onako kako sam željela.
Iako sam pročitala hrpu knjiga o vrtlarenju, ništa me nije moglo pripremiti za rad na zemlji jer svaki je vrt priča za sebe. Kakav će biti, ovisi o puno elemenata, od samog vrtlara, lokalne klime do zalijevanja i strukture tla pa nijedna knjiga ne može dati formulu što će najbolje uspijevati u vašem vrtu. Zato kažu da vrt opisuje osobnost svog vrtlara – njegovu pažnju, upornost i strpljenje. Dok nisam dobila osjećaj kako treba pojedinu biljku njegovati te koja joj lokacija odgovara, bio mi je problem održati na životu gotovo svaku biljku. Ponekad mi je trebalo i nekoliko godina da uspijem, ali nakon razdoblja iskušavanja i upoznavanja s biljkom, život uvijek nikne. Najzanimljiviji je dio praćenje rasta kupusnjača, karfiola i brokule jer ih kupnjom na tržnici možemo upoznati samo kao odrastao plod.
Eksperimentiram s različitim načinima sadnje, ali ponajviše tradicionalnim, jer plodove želim uzgojiti isključivo na organski način, bez korištenja pesticida i herbicida. No, za takvo što se potrebno puno obrazovati i pratiti svaku promjenu na biljkama kako bi se moglo pravovremeno reagirati i ukloniti nametnike na prirodan način.
Zimsko povrće
Zahvaljujući raznolikim tehnikama zaštite biljaka od mraza i hladnog vjetra, u vrtu se može saditi, odnosno uzgajati povrće tijekom cijele vrtlarske sezone. Najjednostavnija metoda zaštite je postavljanje „niskih tunela“ na gredice koji su i bez dodatnog izvora topline dovoljni za uzgoj lisnatog, lukovičastog i zeljastog povrća. Naime, biljke kao što su kelj, radič, brokula i salata dobro podnose zimske uvjete, čak i temperature ispod nule ako su zaštićene od naleta hladnog vjetra.
U mom vrtu trenutačno rastu zimske salate, brokula, mrkva, luk i blitva, biljke koje mogu podnijeti niske temperature, a čim vremenske prilike dopuste, posijat ću sjeme biljaka iz obitelji mahunarki – bob i grašak, kao i sjeme korjenastog povrća – mrkvu i peršin.
Svi oni rastu posađeni u gredicama na 40 centimetara debelom sloju toplinske izolacije od zemlje i šljunka, koji postoji na vrhu gotovo svih zgrada, tako da pri osposobljavanju krova u vrt, nisam trebala nositi zemlju nebu pod oblake, nego sam tu postojeću samo nahranila, tj. oplemenila malčem i glistama.
Zima je ujedno i idealno vrijeme za planiranje pa trenutačno razmišljam o tome gdje i kada ću posijati ili posaditi različite povrtne kulture. Planiranje plodoreda, sustava u kojem se različite povrtne kulture izmjenjuju na istoj površini u određenom vremenskom razdoblju, nije lak posao i pomalo mi djeluje kao žongliranje s milijun informacija koje se nakon puno mozganja pretvore u idealnu vrtnu shemu. No, koliko će u konačnici shema biti uspješna, znat ću tek na kraju sezone. Plodoredom njegujem bioraznolikost u vrtu, a o tome sam najviše naučila u vrtovima svoje bake.
Osim što crtam različite sheme vrtnih gredica, u ovo hladno vrijeme posjećujem manifestacije razmjene sjemena – susrete sjemenara hobista – na kojima najčešće nabavljam sjeme uz detaljne upute za njihov uzgoj. Na tim razmjenama mogu se naći stare tradicionalne sorte povrća kojih nema na policama vrtnih centara.
S dolaskom toplijeg i ljepšeg vremena ne samo da će se intenzivirati radovi u vrtu nego će biti češća i okupljanja prijatelja pa zabave i roštiljanje neće biti rijetki trenuci. Više temperature mi dopuštaju da u vrtu instaliram i malu stolarsku radionicu jer moji prsti ne mogu mirovati i vrlo su spretni u restauraciji i prenamjeni manjih komada namještaja za dom ili u izradi malih staklenika za vrt.
Vrt nikako ne smije postati muka, nego treba isključivo donositi radost i opuštanje kako bismo se njime što češće bavili. Vrtu sam se svaki dan radosno vraćala i tražila utjehu nakon posla na radiopostaji, gdje sam se bavila dnevno-političkim novinarstvom. Obrađivanje zemlje bio je moj ispušni ventil. Kad sam shvatila da nemam želudac za taj posao i da se ne mogu zamisliti kako za 10 godina radim isto, polako sam se počela specijalizirati za pisanje članaka o urbanom vrtlarstvu, da bih politiku posve ostavila iza sebe. Na blogu Urbana vrtlarka od 2009. godine dijelim svoja iskustva iz vrta, a posljednjih godinu dana pišem kolumnu o urbanom vrtlarstvu na portalu Dom&Dizajn.
Radionice za vlasnike malih balkona
Odnedavno organiziram i radionice o urbanom vrtlarenju i kompostiranju na kojima se okuplja sve veći broj ljudi koji bi na svojim terasama htjeli uzgajati jestivo bilje. Za takav pothvat nije potrebno imati veliku terasu, dovoljan je i balkon kvadrature „da se jedva okreneš“, jer zahvaljujući vertikalnoj sadnji, može postati zeleni raj jestivog bilja. Česti polaznici radionica su i već iskusni vrtlari koji su došli po neki dodatni savjet jer vrtlari vole druženja na kojima se međusobno divimo svojim uspjesima i trikovima.
Na takvim druženjima i u svom vrtu prikupljam različita iskustva kako bih bila što mudrija kada kročim na veliku zemljoradničku površinu. Naime, moj skorašnji plan uključuje selidbu iz Zagreba i kupnju većega komada zemlje, gdje ću, među ostalim, moći postaviti veliki staklenik za uzgoj egzotičnih vrsta, poput manga, đumbira i kurkume. Želim dane provoditi na zemlji i na svježem zraku, imati mjesta za malu stolarsku radionicu, ručati u hladu krošnje i stvoriti što ljepšu okolinu za začetak naše mlade obitelji i bebu koja je na putu.
Više na www.urbanavrtlarka.com