Traumatsko vezivanje ili privrženost glavna je komponenta nasilnih i toksičnih odnosa. Uglavnom ga je teško prepoznati unutar veze, dok vanjskim promatračima može biti mnogo očitiji. To je rezultat stalne manipulacije u vezi.
Kad se, na početku odnosa, naše neiscijeljene rane zalijepe na partnerove traume, može nas prožeti osjećaj duboke povezanosti, kao da smo 'kod kuće' - često imamo slična iskustva iz djetinjstva, slične povrede i to izgleda tako povezujuće i blisko. Uskoro se u odnosu počinju događati intenzivni usponi i padovi bez prestanka, zbog koji se stvara dodatna navezanost. Ti neprestani ciklusi zlostavljanja stvaraju i intenzivnu ovisnost o partneru. Naime, kada u životu doživimo zlostavljanje i zanemarivanje, naš se mozak kemijski prilagođava da se usredotoči na trenutke sigurnosti i olakšanja. To znači da se više fokusiramo na one (u ovom slučaju rijetke) trenutke olakšanja, kada nam druga osoba pokazuje naklonost, nego na sve ostale trenutke zlostavljanja. Stoga je često slučaj da nasilnog partnera povezujemo s tim osjećajima sigurnosti i olakšanja.
Kada se nađemo u krizi, odgovor našeg tijela na prijetnju isključuje dio mozga koji ima sposobnost dugoročnog razmišljanja. To može stvoriti osjećaj potrebe za nasilnim partnerom kako bi preživjeli, što se često može zamijeniti s ljubavlju. Veza temeljena na traumi zapravo je hormonska privrženost nastala opetovanim zlostavljanjem od strane partnera, koju zatim svako malo zamijeni partner koji nas "spašava", brine o nama, kupuje nam darove itd.
Narcisi su majstori u tome da svom partneru daju dovoljno da ga osvoje, a zatim mu uzmu sve. Prevara, emocionalno zlostavljanje i manipulacija odlična su osnova za nastanak traumatičnog odnosa. Iako se vezivanje temeljeno na traumi može dogoditi svakome, zbog ovih čimbenika manja je vjerojatnost da će osoba prepoznati toksičnost u vezi, a može biti i podložnija manipulaciji:
- loše mentalno zdravlje
- nisko samopouzdanje
- financijski problemi
- nedostatak sustava podrške (unutar obitelji, prijatelja, okoline)
- traume iz prošlosti
- povijest zlostavljanja
- nedostatak osobnog identiteta
Znakovi trauma bondinga
Jedan od najčešćih znakova traumatske veze je osjećaj dužnosti - osoba koja zlostavlja partneru usađuje osjećaje dužnosti i krivnje. Druga se osoba uvijek osjeća kao da drugoj osobi nešto duguje.
Zaštita
Osoba koja zlostavlja često i sama ima ozbiljnih psihičkih problema s kojima se bori i ujedno ih koristi kao izgovor za neprimjereno ponašanje. Partner osjeća da se mora brinuti za dobrobit zlostavljača i braniti ga od ljudi koji ne podržavaju vezu. Narcisi vole ovu vrstu zaštitničkog ponašanja i često ga nagrađuju dodatnim 'iskazima ljubavi'.
Skrivanje negativnih emocija
Ljudi koji su zlostavljani imaju negativne emocije, ali ne žele da ih itko primijeti. Ni u vezi se ne osjećaju sigurnima izraziti ih jer znaju da bi uslijedila negativna reakcija partnera.
Potreba za igranjem različitih uloga u vezi
Osoba se često osjeća kao da mora igrati različite uloge za svog partnera i biti mu "sve" (ljubavnik, najbolji prijatelj, roditelj, terapeut, učitelj, dadilja itd.) što također dovodi do oslabljenog identiteta i dodatno otežava prepoznavanje negativnih promjena u sebi.
Ako mislite da doživljavate traumatsko vezivanje, vrlo je važno potražiti pomoć kvalificirane osobe (npr. psihologa ili terapeuta) kako biste mogli sigurnije nastaviti sa svojim životom.
Izvori: psychologytoday.com i amfmtreatment.com
.png)
.png)
