ZAŠTO DIJETE DUGOROČNO NE USPIJEVAJU? Evo što se događa u našem tijelu i umu tijekom takvog pokušaja mršavljenja

Ne možemo reći da dijete uopće ne uspijevaju. Uspijevaju, ali to je kratkoročno i kasnije se opet vratimo na staro ili još gore što se tiče fizičkog. A što se tiče psihičkog, sigurno nakon neuspjele dijete postaje još gore jer postajemo nesigurni, ne vjerujemo više sebi, svom tijelu i isprobanim dijetama - jednostavno smo razočarani. To nas vodi do toga da i dalje želimo promjenu, ali smo sada psihološki udaljeniji od cilja i stvarno stanje u vezi mršavljenja je realno otežano, Naime, ni hormoni nam nakon toga ne idu u prilog jer se tako poslože da hranu kada dođe u tijelo pokušavaju maksimalno iskoristiti, jer nisu sigurni kada će sljedeći put doći hrana. Zato deprivacijske, restriktivne dijete u svakom slučaju nisu dobre na više razina.

Dijete, odnosno bilo koja definirana prehrana zahtijevaju snagu volje, a snagom volje nešto možemo promijeniti onoliko koliko nam je jaka motivacija kojom generiramo snagu volje. Maksimum za to je šest tjedana. Svaka snaga volje “pada” za 6 tjedana. U jednom trenutku vi počnete gledati kad će to već jednom prestati i očekujete trenutak kad ćete se vratiti na staro i onda na prvu lošu tj. izazovnu situaciju, u smislu “imala sam loš dan pa idem se utješiti” ili čak “imala sam dobar dan pa idem se nagraditi”, sve pada u vodu. Osim toga u dijetama osim uskraćivanja je problem i krivi razlog. Pravi razlog bi bio jedino da volimo sebe i želimo sebi dobro, i zato se odlučujemo za (dobru) promjenu. Neki drugi ciljevi kao, želim se nekome svidjeti ili želim biti prihvaćena ili želim dobro izgledati da budem prihvaćena ili dobro se osjećam, su krivi razlozi. Osim toga, na taj način i dajete nekom drugom moć da utječe na to kako ćete se vi osjećati. Trebamo osvijestiti sebe sebi i to možemo! U tom slučaju se možemo odlučiti na trajnije metode, a ne na nekakve kratkoročne ciljeve gdje se planiramo nakon tog određenog roka najesti i nagraditi s nenormalnim količinama hrane koju smatramo lošom i zabranjenom. Zamislite primjer s djetetom. Ako volite svoje dijete, hoćete li ga nagraditi kad napravi nešto dobro s nečim što je loše za njegovo zdravlje?

Dijete isto tako, ne djeluju trajno jer uglavnom funkcioniraju na principu zabrana. Nemoj ovo, nemoj ono. A zapravo, ono što je bitno je da se koncentriramo na ono što je dobro a ne na ono što je loše tj. čega dobrog mi možemo unijeti više a ne što ćemo si uskratiti. Nama u hrani treba ono što je dobro, nutrijenti, tj. mi se trebamo nahraniti i dobiti gorivo. I kada jedemo dosta zdravijeg onda nećete imati ni potrebu za nezdravim. Ako jedem 80% dobrog onda i ovih 20% onog što nije najidealnije, organizam moći podnijeti. Zapravo želimo stvoriti put da vi možete reći - želim dobro za sebe i za svoje zdravlje.