Dubravka Fazlić: Mršavljenje kroz emocije

Većina ljudi koja se bori s nagomilanim kilogramima jede zbog nezadovoljenih emocionalnih, psihičkih ili tjelesnih potreba. Okrećemo se hrani da bismo se oslobodili stresa ili kako bismo se lakše nosili s neugodnim emocijama poput tuge, dosade ili samoće. Nakon prejedanja osjećamo se još gore - glavni problem i dalje je prisutan, a usto osjećamo krivnju i sram zbog prejedanja. Bez obzira na to koliko se bespomoćno osjećamo kad žudimo za hranom, ipak, postoji rješenje ili, bolje rečeno, uzrok koji je potrebno otkriti.

Dubravka Fazlić na svojim seminarima Što to hraniš? opisuje da se za vrijeme dijete u nama javljaju tri različita dijela. Prvi dio je onaj racionalni koji je odlučio držati dijetu - zadao si je ciljeve, jelovnik, napravio pripreme i započeo dijetu. Taj dio sebe možemo nazvati „disciplina“. Nakon nekoliko sati ili dana pridržavanja dijete disciplina popušta jer dugoročna discipliniranost zahtijeva puno fizičke energije.

„Kada smo disciplinirani, to je kao da stalno intenzivno vježbamo“, pojašnjava Dubravka i dodaje da je za disciplinu potrebna i volja, a volja zahtijeva glukozu – gorivo koje je pokreće. Do večeri se umorimo jer tijekom dana, osim što trošimo energiju održavajući „disciplinu“, obavljamo cijeli niz zadataka i naša se energija istroši.

Nesvjesna želja

Snaga volje opada i zbog toga nam je upravo navečer najteže odoljeti hrani. Tada izranja naš drugi dio - „nesvjesna želja“. Ona je manipulativna i sugestivna. To je onaj glasić koji nam govori da nam treba torta ili sendvič, kao da je „prava“ hrana.

Uz glas „želje“, javlja se i dio nas koji se s njom bori. On nam skreće pažnju na nešto važno, a što najčešće zanemarujemo, ne čujemo ili ne želimo osvijestiti jer se sramimo emocija koje su u njemu skrivene. Potom dođe jutro kad je „disciplina“ ponovo spremna za uvođenje reda. Kad stanemo na vagu i vidimo brojke, odlučujemo biti još stroži, barem do navečer, i tako se nađemo u začaranom krugu nezdravog i neproduktivnog mršavljenja.

„Da biste održali režim dijete, nije potrebno jačim pravilima i stegom suzbiti glas ‘želje’, već je važno sve ove naše dijelove, koji su u konfliktu, razumjeti i među njima stvoriti ‘primirje’. To uključuje i otkrivanje krucijalnog, trećeg dijela slagalice koji je odgovoran za kiksanje“, ističe Fazlić. To ćete postići tako što ćete osvijestiti u kojim situacijama impulzivno jedete i priznate si koje emocije hranite. „Pitajte se koje svoje potrebe ili želje ispunjavate hranom. Jeste li možda gladni nježnosti, ljubavi, prijateljske utjehe, sigurnosti...?

Dubravka Fazlić: Smršavjela sam 37 kilograma, potpuno promijenila život i postala istinski dobra prema sebi

Budite iskreni

Pitajte se što vam nedostaje u životu. Razmislite, čije potrebe zadovoljavate, a u kojoj se mjeri brinete o sebi. Kakve vam se misli najčešće roje u glavi (jer one rađaju vaše emocije)? Što je okidač zbog kojeg posežete za hranom? Ne morate duboko ponirati u svoju psihu, dovoljno je, kad vas ulovi želja za određenom namirnicom, zastati i osvijestiti zašto ste baš u tom trenutku poželjeli smazati nezdravih 600 kalorija. Što je to što zapravo želite njima zadovoljiti ili prikriti?“ savjetuje Fazlić.

Pritom preporučuje da budete iskreni, ne prebacujte krivnju i ne tražite uzrok u okolnostima ili drugim ljudima jer, kako naglašava, rješenje leži samo u vama.

Što nam poručuje srce?

Ako vam ovo zvuči kao banalan ili nemoguć self-help savjet koji vama sigurno ne može pomoći, Dubravka svaku svoju riječ potvrđuje vlastitim primjerom, emocijama koje su je, među ostalim, dovele do gotovo 40 kilograma viška. „Dok sam išla u osnovnu školu, jela sam ručak u podne i pol i ta mi se navika zadržala i godinama poslije, u odrasloj dobi, kad sam radila.

Bez obzira na to jesam li jela pola sata prije tog vremena, ja sam morala ručati u podne i pol. Hrana poslužena u to vrijeme podsjećala me na ručak koji mi je baka posluživala kad bih iz škole došla kući. Tim činom nisam htjela nahraniti fizičku glad, već probuditi emocije zadovoljstva, sigurnosti i umirenja koje sam vezivala uz nekadašnji bakin ritual, a koje su mi silno nedostajale“, objasnila je Dubravka.

PageBreak

Hranjenje emocija lako je prepoznati jer se, za razliku od fiziološke gladi koju osjećamo u želucu, javlja naglo i počinje u mislima i ustima. Emocionalna glad je neodgodiva - moramo odmah pojesti tu vrećicu čipsa ili keksa – uglavnom je riječ o porivima prema specifičnoj i nezdravoj hrani.

Javlja se najčešće kad smo uznemireni ili pod stresom. U tim slučajevima jedemo automatski i odsutno – kao da tuđa ruka grabi taj čips i stavlja ga u naša usta i onda se pitamo kad smo prije stigli pojesti cijelu vrećicu čipsa. I konačno – emocionalna glad ne jenjava ni onda kad smo fiziološki siti, što je i najveći krivac za debljanje.

Potrebno je naučiti osluškivati svoje psihičke želje jednako kao što osjećamo fizičke signale svog tijela. Ukratko, kad poželite drugu šnitu torte, prvo osluhnite što vam tijelo iznutra poručuje. Kao što znate zašto vas boli glava, jednako možete otkriti što vam poručuje vaše srce ili instinkt. Zatvorite oči, fokusirajte se i promatrajte kako se pri tom osjećate.

Korak po korak

Kad pronađete svoj uzrok prejedanja, odnosno kad shvatite što vam u životu nedostaje, čestitajte si jer ste stigli na pola puta do cilja. Prema Dubravkinim savjetima, slijedi faza mijenjanja životnih navika. Pišite detaljan dnevnik prehrane, obraćajući pozornost na ono što jedete i kolike porcije jedete (jesu li one zaista male). Jedite osviješteno – ne u hodu ili ispred računala.

Osvijestite svoje loše navike i kompulzivno grickanje nezdrave hrane. Hodajte najmanje pola sata dnevno, družeći se sami sa sobom. Spavajte barem 7 - 8 sati. Promijenite način na koji razmišljate i o sebi i o hrani. Malim koracima prihvaćajte nove, zdrave navike.

„Smisao ovakvog razvoja, unapređenja i razumijevanja nas samih nije u tome da prigušimo i zarobimo sve što nam se ne sviđa, nego da budemo u ravnoteži sa svim svojim željama i potrebama - u ravnoteži sami sa sobom. Važno je biti ustrajan, vjerovati da želimo promjenu i mijenjati naviku po naviku, korak po korak. To nije proces koji daje rezultate preko noći, ali okrećući svoj fokus s vanjskih potreba na osluškivanje onih unutarnjih, ostvarujete odnos sa samim sobom, a samo tako nastaju dugotrajne promjene“, kaže Dubravka koja je pravi primjer transformacije životnog stila.

Dubravkina priča

Godinama je vodila ubrzan i stresan način života. Zbog karijere uvijek je bila okružena s puno ljudi, bila je dostupna na telefon 24 sata, spavala je 4 - 5 sati dnevno, radila sedam dana u tjednu. Hranila se u hodu, trpajući u sebe kruh, slastice i čokoladu. „Mislila sam da sam sretna, no opasno sam se zavaravala“, priznaje Dubravka, „jer nisam bila svjesna ni svojih potreba ni svojih kilograma koji su se gomilali. Moji su prioriteti bili zadovoljavanje potreba drugih.“

Intenzivnim radom na sebi, pomoću metoda Neurolingvističkog programiranja i Wingwavea Dubravka je otkrila što želi u svom životu te je shvatila da je svoje emocije potiskivala i nadoknađivala hranom. „Tugu sam hranila keksima i čokoladom, a krivnju i stid kruhom i pecivom“, priznaje. Kad je uspjela pronaći poveznicu između hrane i emocija, kilogrami su se počeli topiti – smršavjela je 37 kilograma u otprilike tri godine.

Moje potrebe na prvom mjestu

Kako mršavljenje ne rezultira samo fizičkom promjenom nego i mentalnom, gubitak kilograma neslućeno joj je u život donio i druge promjene. Promjena karijere i gubitak dugogodišnjih prijatelja neke su od njih, ali Dubravka zbog toga ne žali jer joj je ono što je dobila mnogo značajnije. „Postala sam bolja osoba, i prema sebi i prema drugima. Postala sam iskrenija i vedrija, za razliku od manipulativne i mrzovoljne osobe u kakvu me hrana bila pretvorila. Naučila sam reći ‘ne’ hrani, ali i drugima jer sam počela svoje potrebe stavljati na prvo mjesto. Naučila sam slušati i poštovati svoje tijelo.“

Nekoliko znanstvenih istraživanja potvrđuje da ovakva strategija promišljenog i savjesnog jedenja može pomoći osobama oboljelim od poremećaja hranjenja, kao i u gubitku kilograma. Važno je samo biti hrabar, ustrajan i iskren. Priznajte sami sebi kako se trenutno osjećate, a kako biste se željeli osjećati. Umjesto smanjenju kilograma, stremite emocijama koje ponovo želite osjećati.

Vlastita želja za srećom i stanjem ispunjenja najmoćnija je motivacija. Tada dijeta ne postaje prehrambeni režim koji se sastoji od pukog brojanja kalorija i ustezanja od hrane, nego stanje uma. A vaši iskreni odgovori vodit će vas u pravom smjeru.