Hipotetska situacija: završio je još jedan radni dan. Izlazite iz ureda i ne osjećate se lakše. Dapače, čini vam se kako mentalno udarate u zid. Udahnete duboko, ali najradije biste kriknuli ili na ikoji način pokušali izbaciti frustracije. One se gomilaju. Razmišljate o količini posla koja vas očekuje, o kolegama koji u vama bude negativne emocije, o stanju ureda, o činjenici da u njemu morate boraviti gotovo pola dana. Izlazite u mrak, vraćate se u mrak. Dolazite doma i samo želite neku situaciju izbaciti iz sebe. Možda ćete ju podijeliti s bliskom osobom, tko zna, možda i samo s kućnim ljubimcem. Ali, nekako ćete imati potrebu izgovoriti misli. Čuti sebe kako ih izgovarate. Sjajan osjećaj, zar ne?
Zašto, onda to ne činite u okolini koja vas opterećuje? Zašto šutite? Zašto baš sve negativne emocije trpate u sebe? Znamo kako se mentalna opterećenja reflektiraju na tjelesno zdravlje, stoga ovakvim nedjelovanjem samo izazivamo negativne simptome koji se očituju fizički. Narušavaju generalno zdravlje. Svjesni ste kako se osjećate sve lošije, tonete dublje i zaokupljeni ste ovom problematikom, ali i dalje šutite? U mnogih postoji strah od podbačaja, odbacivanja, nekog kažnjavanja kolega i poslodavaca ako se suprotstavite ili jasno artikulirate svoje potrebe, mišljenja, nezadovoljstva. No, time se samo produbljuje problem. Generalno smo emotivna bića, svatko na određene podražaje reagira drugačije i bitno je odmaknuti se od tog paralizirajućeg osjećaja. Progovorite li, napokon, mogli biste se iznenaditi i pozitivno reakcijama suradnika. Mogli biste im dati priliku da vas bolje upoznaju i da vam zauzvrat pruže podršku. Jer, realno i oni vjerojatno imaju neke svoje frustracije ili nisu čak niti svjesni nekog ponašanja. Ne samo kako ćete sebe osloboditi tereta, već ćete dobiti priliku utjecati na progresivnost u radnom okruženju.
Potiskivanje i šutnja su sputavajući neprijatelji. Sa sobom donose povišene razine stresa, anksioznosti, a u krajnosti i stanje depresije. Oni su simboli onoga što si sami namećete i čemu se trebate prvo suprotstaviti. Kako to ispravno učiniti?
Za početak, osvijestite svoje emocije prema onome što na vas utječe negativno. Zapitajte se ujedno zašto vam je jednostavnije izbjegavati razgovore. Detektirajte točne momente u kojima ste se osjećali posebno razdražljivo. Što je bio vaš osobni okidač? Ponavlja li se često? Koje su vaše granice koje više ne želite dozvoliti drugima da prelaze? Možete li ih sebi objasniti i kako? Znajte što ne želite i što ne morate trpjeti. Zabilježite sve uzorke ponašanja i okidača. Proučite ih dobro i pokušajte ih spoznati u trenutku događanja. Posvetite im se ističući što je moguće više detalja, kako biste kvalitetnije upoznali vlastita razočaranja i porive.
Emocionalno izražavanje zahtijeva preciznost i kontrolu, a za oboje je potrebno vrijeme za razvijanje. Trebate naučiti konkretne riječi kojima ćete najpreciznije i razumljivo izraziti osjećaje. One trebaju biti izražene uz dozu poštovanja koje dugujete sebi. Formirati ih unaprijed. Vježbanjem komuniciranja izbjeći ćete naviranje emocija i njihovo preuzimanje nad vašim stanjem. Nedostatkom prakse razgovora jedan zdrav sukob mišljenja, lako može eskalirati i pretvoriti se u prepirku koju biste mogli zažaliti. Pokušajte vježbati s bliskom osobom. Možete biti u ulozi vlastitog Ja i pokušati izraziti isto što biste voljeli reći osobi koja vas svojim ponašanjem uznemiruje. Zamolite sugovornika s kojim vježbate da izrazi svoje mišljenje o načinu na koji komunicirate – neka izrazi doživljava li se nešto jasno kao napad ili postavljanje granica. Iskoristite pomoć drugih kako biste bolje oblikovali misli. Vježbajte ih i u trenutku samoće. Proučite u ogledalu kako se nosite dok izgovarate nešto. Djelujete li samouvjereno? Jeste li preglasni? Izgovarate li riječi razumljivo? Koristite li kratke rečenice koje imaju jasnu poantu?
Kada ste spremni dopustiti si reagirati u radnoj okolini na pojedini okidač prvo se pokušajte sabrati. Trebate li, udahnite duboko. Pokušajte se povezati sa sobom i biti stabilnima. Uspostavite distancu između sebe i situacije koja vas uznemiruje. Iznimno je važno uzemljiti se prije no što reagirate. Jer, nije bitan trenutak vaše reakcije, već način.
Svatko od nas proživljava neki trenutak iz prošlosti u kojemu smo skloni zamisliti kako smo mogli reagirati drugačije. Kako smo mogli uopće reagirati, a nismo to učinili. Tada fantaziramo o određenom ishodu, mijenjamo stvarnost. Svjesni smo kako je trenutak protekao i na koji je način na nas utjecao. Ali, ne možemo ga vratiti. Možemo ga koristiti kao inspiraciju jer smo svjesni ishoda nedjelovanja. Na temelju njega možemo postaviti nove parametre očekivanih reakcija i što svojom akcijom želimo postići. U konačnici, za većinu je cilj osobna ravnoteža, olakšanje i kvalitetniji život. A nije li to nešto čemu svi trebamo težiti? Stoga, samo hrabro. Pustite svoj glas.