U muško – ženskim partnerskim odnosima, odgovornost obnašanja blagdanskih poslova, u našoj kulturi i dalje uvelike snose žene. Prisjetite se koliko ste puta bile odgovorne za sljedeće: kupovanje poklona, zamatanje, pripremanje doma za blagdane, kuhanje… koliko ste puta snosile ulogu, ako ne domaćice, onda hostese koja se brine o pozvanicima? A to su samo neki od poslova. Postoje oni, naravno prije i poslije blagdanskog razdoblja na koje gotovo nitko više ne obraća pažnju.
Britanski ured za nacionalnu statistiku, kako navodi The Guardian, objavio je kako žene obavljaju više od 40% kućanskih poslova i brige od djeci. Dok su Britanci time šokirani, na ovdašnjim područjima taj je broj mnogo veći. Želite li znati? Prema podacima Eurostatova istraživanja iz 2018. godine, u Hrvatskoj samo 12% muškaraca svakodnevno obavlja kućanske poslove, a 83% generalnih, rutinskih obavljaju žene. Naravno, dolaskom mlađih generacija situacija se postepeno mijenja, a veliku funkciju igraju i uloge koje si žene, htjele mi to priznati ili ne, same nameću. Godine takvog djelovanja, učinile su svoje.
Posljednjih pak godina, društva postaju svjesna i jednog dodatnog opterećenja koje žene osjete tijekom blagdana. Službeni naziv „emocionalni rad“ skovala je, još 1983. godine, američka sociologinja Arlie Russell Hochschild. Ovaj termin obuhvaća vrste zadatka ili odgovornosti koji se prepuštaju ženskim članicama grupe, a može se odnositi na obitelj, krug prijatelja ili uredske odnose.
Najčešće do toga dolazi jer se žene za obnašanje tih radova smatraju prikladnijima od muških članova. To nisu svjesne odluke, a nerijetko niti delegacije, već društvena očekivanja vođena mišlju kako se tako oduvijek radilo. Što, naravno, nije točno, ali kolektivno smo zaboravili i zaboravljamo na određene fakte koji su možda ipak tema za neki drugi dan. Emocionalni rad počiva na pretpostavci kako je određena kompetencija, u određenim situacijama prirodna, a ne naučena.
„Nije samo riječ samo o blagdanima, iako su oni posebno zahtjevni“ govori nam Morana (46). „Imaš taj osjećaj obaveze svaki put kad netko dolazi u posjet. Pripremaš prije, čistiš poslije. Na kraju dana se pitam koliko sam uopće sudjelovala u druženju. Ne samo kako se osjećam umorno već, na neki način i nesretno jer, dok je drugima bilo zabavno, ja sam sve organizirala, a ništa od te atmosfere nisam osjetila. Samo djeliće.“
„Čini mi se kako moj partner misli da sve odrađuju vilenjaci“ govori kroz sarkastičan smijeh Vlatka (29). „Voli kuhati, ali nakon svega, pospremanje ostaje na meni…htjela sam prošle godine stvoriti božićni ugođaj, donijela sam, sama, bor, okitila ga…“ Htjela bih ju upitati je li to činila zbog sebe, ali dok pokušavam izustiti to, ona je već korak ispred i zaustavlja me: „zajedno smo dvije godine, ne živimo još skupa, ali dogovorili smo se provesti čitav 12. i 1. mjesec u jednom stanu. Dogovor je pao na njegov. Iako smo imali identične uvijete, zbog kućnog ljubimca na posebnoj skrbi, kojeg nismo željeli šokirati novom lokacijom, odlučili smo se za njegov stan. Htjela sam unijeti malo duha u prostor u kojemu prvi put boravimo zajedno, ali sve je prošlo nezamijećeno. Pretvorila sam se, a mislim… sama sam si kriva… Ništa nije primijećeno, nismo uopće uživali u ičemu. Ili, ja nisam.“ Pitam ju zašto se to dogodilo, a ona mi uzvraća sa „ne znam… nismo imali vremena, svatko je imao svoj raspored, a kad bi dolazilo društvo, ja sam sve odrađivala. Zbog sebe sam vjerojatno i bila ta koja je sve održavala jer treba mi određena komocija.“
Ovo su samo dvije priče, a mnoštvo ih je. Hochschild je smatrala kako je upravljanje anksioznošću vezano uz obavljanje zadataka emocionalnog rada. Žene obavljaju mnoštvo poslova tijekom Božića, a oni uključuju upravljanje, potiskivanje ili izvođenje svojih emocija kako bi osigurale sreću svih drugih. To ne znači kako se u nekim od zadataka ne može uživati, ali obiteljsko druženje, trebalo bi početi zahtijevati angažman svih ukućana, a ne samo jedne osobe. Sve to započinje od vas.
Valja zaboraviti na ono što je u nas usađeno i treba osvijestiti sljedeće; ne zanemarujte vlastite potrebe. Bez obzira na to što se žene i dalje smatra ranjivim bićima, kao u doma romanticizma, ni tada nisu bile takve. Bile su uistinu nosioci društva. Oduvijek. Nema potrebe osjećati se usamljenima niti slabima. Ako žena ima odgovornost prema društvu, onda društvo mora imati odgovornost prema ženi.
Božić jesu sretne uspomene, ali ne ako ste ih gradile za druge, a same ih niste iskusile. To je problem emocionalnog rada jer, on se odnosi na druge, a trebao bi obuhvaćati sve. Božić je vrijeme brige o drugima, ali i poštivanja svih koji čine vaš krug postojanja. Uključujući i sebe.
Zar nije vrijeme za to? Ovo pitanje ne sugerira, naravno, kako u nekim dijelovima rada, žene ne mogu ili ne bi smjele uživati. Određena djelovanja donose zadovoljstvo, ali potrebno je u svemu pronaći ravnotežu. Svakoga ispunjavaju različite uloge, a svaka od nas bi trebala prihvatiti ili barem pokušati ponovno naučiti prihvatiti jednu činjenicu – nismo same. Dio smo društva, obitelji, zajednice. Samo mi, poznajemo načine kako tu zajednicu obuhvatiti i predati se određenim koracima koji se tek moraju postići.
Emocionalni rad se mora dijeliti. Samo time može se postići poimanje i jednakost. Ne spolova ili rodova, već društvenih uloga. To je najveća nagrada osobnog rada kroz koje se izgrađuje razumijevanje i suosjećanje. Ovih blagdana otpustite ono što je zaista nepotrebno.