Budi svoja - rečenica od koje mi se nebrojeno puta podigla kosa na glavi. Pa čija da budem nego svoja? Mlada i neiskusna, tim sam se riječima odlučila boriti protiv klišeja Budi svoja. Nisam bila svjesna koliko zapravo nisam svoja. Prilagođavala sam se osobama i situacijama kao kameleon. Poslušna unuka svojoj baki, kako bih rekla koji dobar komentar o tati kada bih nešto htjela. Pristojna pred maminim prijateljicama, kako ne bi imale što prokomentirati o mom ponašanju. Čuvarica svoje sestre, ipak je ona mlađa. Moje prilagodbe samo su se produbile i postale su dio moje strategije preživljavanja.
Kada krenemo na naše jedinstveno putovanje koje nazivamo životom, sloboda biti svoj ovisi o drugima. O onima koji se brinu za našu dobrobit, jer mi kao da ovisimo o njihovom milosrđu. Ako je okolina u kojoj rastemo sklona neodobravanju svakog našeg ponašanja ili kažnjavanju, učimo kako se prilagoditi onome što percipiramo da drugi u tom trenutku od nas očekuju. Prilagođavamo sebe kako bismo zadovoljili druge. Malo po malo, na taj način gubimo svoje prirodne instinkte.
Neki od mojih prijatelja i prijateljica prirodno su bili svoji, i bila sam ljubomorna na njihovu slobodu. Smatrala sam ih buntovnim i zločestim, jer su se usudili reći 'ne' i izboriti se za sebe. U dubini sebe, divila sam im se i smatrala ih hrabrima. Neki od nas imaju sasvim drugačije iskustvo, i trebali smo proći dug i ne tako lak put da bismo mogli biti ono što jesmo.
Kako polako odrastamo, počinjemo primjećivati strategije koje smo usvojili. Razumijemo da nam one sada više odmažu nego pomažu, jer smo se odmakli od onog našeg izvornog Ja, onoga tko mi zapravo jesmo. Tada se javlja svojevrsna praznina u nama i osjećaj da smo se odvojili od sebe. Držimo sebe na distanci od sebe, i to od straha da ćemo izgubiti odobrenje drugih. To je naš usvojen obrazac ponašanja kada smo bili mali.
Teško je živjeti sebe i svoju autentičnost ako se ponašam onako kako drugi od mene očekuju. S druge strane, prilagođavanje me dovelo do potpune otuđenosti od sebe i osjećaja praznine. Imala sam osjećaj da je jaz između te dvije osobe prevelik, i da je to most koji nikada neću premostiti. Zapravo me bilo strah krenuti, jer sam se bojala razočaranja - da ću ponovo razočarati sebe – i osjećaja krivnje za protraćene godine koje sam 'dala drugima', a ne sebi.
Prilagodbom učimo kako se ponašati na način koji ljudi od nas očekuju pa skrivamo i potiskujemo svoje izvorno Ja. Možemo usvojiti ponašanje izuzetno pristojne osobe koja udovoljava ljudima, ili hladne i manipulativne osobe, jer smo naučili kako ljudima ne treba vjerovati, potiskujemo svoje potrebe i uzimamo sve što nam je potrebno.
Kada smo mladi, ne želimo razočarati druge. Ipak, s odrastanjem počinjemo razumjeti da ne možemo živjeti sebe bez da razočaramo neke ljude. To je onaj korak koji je važno prihvatiti - sasvim je u redu razočarati neke ljude, i od tuda kreće promjena.
Možda ste imali situaciju kada ste se ponovo našli u nekom društvu nakon određenog vremena. U tom okruženju proveli ste dosta vremena. Sada promatrate, gledate i vidite stvari koje vam do sada nisu zapadale za oko. Vaše reakcije su drugačije. Osjećate kako više tu ne pripadate. Razmislite o vremenu kada ste jednostavno bili dio tog okruženja. Jeste li radili neku vrstu razmjene unutar sebe? Jeste li se tada prilagođavali kako biste zadovoljili želju partnera da izađete u to društvo, djecu jer se baš vole igrati s njihovom djecom ili dugogodišnju prijateljicu koja vam je poput sestre, a to je njezino novo okruženje i ne želite je izgubiti?
Vratiti se sebi znači biti hrabar. To znači prestati bježati od sebe i osjetiti sve ono što se nalazi unutar nas. Vratiti se sebi znači prisjetiti se svojih želja kada smo bili mladi. Ostvarenih i neostvarenih želja. Ponekad smo toliko duboko potisnuli sebe da se tih želja ne možemo sjetiti. Dozvoljavajući sebi da primijetimo otuđenost od sebe i zov želje da se vratimo sebi. Kada krenemo ispočetka upoznavati sebe moramo odgovoriti na neka pitanja. Što je to što ja volim?Ova misao koja se pojavila, je li to moja misao ili nečija tuđa koju sam prihvatila kao svoju? Koliko blizu puštam ljude u svoj život? Propitivanje sebe i refleksija na svoje osjećaje pokazat će nam na koji način i koliko se prilagođavamo u životu.
Osjećaj biti svoj dolazi iz našeg tijela, a ne toliko iz uma. Mi smo duhovna i tjelesna bića pa kada smo svoji, osjećamo to u svojim kostima i trbuhu. Kada smo svoji, osjećamo se ugodno u svome društvu. Znamo što nam odgovara i ne odgovara, kao i ono što nas usporava i ubrzava.
Prilagodba je dio našeg života i uvijek ćemo se morati prilagođavati. Kada se ponovo vratimo sebi, u tom trenutku prilagođavamo se sebi i svojim potrebama, a ne zadovoljavanju tuđih potreba, tome da se nekome svidimo i budemo u nečijem milosrđu. Zapravo, kada je ta prilagodba u skladu s nama, onda to nije prilagodba već fleksibilnost. To je naša sposobnost prilagoditi se postojećim okolnostima i sustavu, a da pritom ne gubimo sebe.
Samorefleksija je dobar način povratka sebi. Promišljanje o svojim osjećajima, postupcima i usklađivanju s onim što osjećamo u sebi. I molim vas, ne zaboravite u procesu biti nježni prema sebi - dati si suosjećanje kada se pojave teške misli i osjećaji.
Pitanja za samorefleskiju
- Kako se osjećate u različitim situacijama koje zahtijevaju prilagodbu?
- Jeste li primijetili da ponekad mijenjate svoje stavove ili ponašanje kako biste se prilagodili očekivanjima drugih?
- U kojim situacijama osjećate najveći pritisak da se prilagodite i odstupite od svoje autentične osobnosti?
- Kako biste opisali svoje ponašanje ili reakcije kada se osjećate prisiljenima na prilagodbu?
- Koje strategije koristite kako biste se prilagodili u različitim okolnostima?
*Ako želite saznati više o Dubravkinom radu, posjetite njezin web.