Zbog potrebe za izbjegavanje sukoba i zaštite drugih, empati često skrivaju određene procese kroz koji sami prolaze. I njima je jasno, potrebna pažnja i pomoć čak i ako to ne traže. Jer, dok oni mogu jasno iščitati druge i njihove težnje, stavljaju se u poziciju onih koji često sve mogu sami, a drugi nesvjesno zaboravljaju kako im pokloniti pažnju i u kojim trenutcima. Važno je da nauče prepoznati svoje granice, kako fizičke tako i emocionalne te pronađu načine za očuvanje vlastitog unutarnjeg mira. Uz podršku bliskih ljudi, koji ih razumiju i poštuju njihove potrebe, empati mogu izgraditi zdraviji balans između brige za druge i brige za sebe.
1. Preopterećenost emocijama
S obzirom na to da upijaju tuđe emocije, mogu se osjećati preplavljeno tuđim tugama, stresovima ili problemima. Iako su skloni pružanju pomoći i podrške, često osjećaju težinu tih emocija, što može dovesti do emocionalnog umora. Empati bi trebali naučiti tehnike emotivnog distanciranja, poput svjesnog disanja ili meditacije. Ove tehnike im mogu pomoći da stvore mentalni prostor između sebe i emocija drugih ljudi. Postavljanje emocionalnih granica – čak i prema voljenima – ključno je kako bi zaštitili vlastito mentalno zdravlje.
Važno je da ljudi u životu empata budu svjesni njihove osjetljivosti i pruže razumijevanje. Empatima bi trebalo omogućiti prostor da se povuku kada im je potrebno. Umjesto da ih stalno opterećuju svojim problemima, bliske osobe mogu pružiti poticaj za brigu o sebi i poštivati njihove granice kada ih pokušavaju postaviti.
2. Strah od postavljanja granica
Često osjećaju krivnju kada trebaju postaviti granice, jer ne žele odbiti ljude ili ih povrijediti. Zbog toga ponekad previše daju sebe, što dovodi do iscrpljenosti. Oni vješto skrivaju vlastitu želju za prostorom ili vrijeme za sebe. Treba spoznati kako postavljanje granica nije sebično, već je nužno za emocionalno zdravlje. Važno je vježbati reći "ne" na ljubazan, ali odlučan način, bez osjećaja krivnje. Kada nauče postavljati granice, osjećat će se manje iscrpljeno i više kontrolirati svoje emocionalne resurse. Mogu im pomoći afirmacije poput: "Moje potrebe su također važne."
Prijatelji i članovi obitelji mogu podržati empata tako što će poštovati njihove granice kada ih postave. Umjesto da ih prisiljavaju na sudjelovanje u emocionalnim razgovorima ili društvenim aktivnostima kada im nije do toga, trebali bi im pokazati razumijevanje i podršku. Također, mogu poticati empata da izrazi svoje osjećaje i potrebe, umjesto da sve zadržava u sebi.
3. Unutarnji osjećaj krivnje
Empati često osjećaju krivnju zbog tuđih problema, čak i kada ti problemi nemaju veze s njima. Oni mogu preuzeti odgovornost za tuđe emocije i misliti da su odgovorni za sreću drugih ljudi. Ovaj osjećaj krivnje često ih iscrpljuje i tjera da zanemaruju vlastite potrebe. Pripadate li ovoj skupini ljudi pokušajte prihvatiti činjenicu kako niste odgovorni za tuđe emocije i ne možete kontrolirati kako se drugi ljudi osjećaju. Kroz samorefleksiju ili terapiju, možete naučiti prepoznati osjećaj krivnje bez razloga i raditi na razvijanju zdravijeg odnosa prema osjećaju odgovornosti. Pomaže i fokusiranje na vlastite granice, te osvještavanje da je u redu brinuti se prvo o sebi.
Drugi mogu pomoći empatima tako što će ih osloboditi osjećaja odgovornosti za svoje probleme. Mogu im jasno dati do znanja da ih ne okrivljuju za vlastite poteškoće i poticati ih da se ne osjećaju krivima zbog odmora ili postavljanja granica. Također, mogu podržati empata u tome da pomaže samo kada je to stvarno potrebno i kada on to može, a ne iz osjećaja obveze.
4. Izbjegavanje sukoba
Skloni su čestom izbjegavanju sukoba jer ne podnose napetost i konfrontaciju. Umjesto toga, radije će prešutjeti svoje osjećaje ili popustiti kako bi izbjegli neugodne situacije. Iako djeluju smireno, u sebi mogu nositi osjećaj nelagode ili frustracije zbog nerazriješenih problema. Važno je da empati nauče da sukobi ne moraju biti destruktivni te da su ponekad nužni za postizanje jasnih odnosa. Mogu se koristiti tehnikama nenasilne komunikacije, koja omogućuje iskazivanje svojih potreba i osjećaja na način koji smiruje situaciju, ali istovremeno daje prostora za rješavanje problema. Osvještavanje da sukob može donijeti rješenja i razumijevanje, a ne uvijek negativne ishode, može im pomoći da se s time lakše nose.
Oni koji im žele pomoći mogu to učiniti stvaranjem sigurnog okruženja u kojemu se empat osjeća slobodno izraziti svoje osjećaje. Umjesto da forsiraju sukob, mogu potaknuti empata na otvorenu komunikaciju, dajući mu do znanja da je u redu razgovarati o problemima bez straha od negativnih posljedica. To može pomoći empatima da se osjećaju ugodnije u izražavanju svojih potreba.
5. Potreba za samoćom
Iako su empati skloni stalno biti tu za druge, u dubini, oni često osjećaju snažnu potrebu za povlačenjem i samoćom. Upijanje tuđih emocija može ih iscrpiti, a često se ne usuđuju priznati koliko im je vrijeme samoće važno kako ne bi povrijedili druge ili izgledali nezainteresirano. Empati moraju osvijestiti da odmor od tuđih emocija nije sebičan, već nužan za njihovo emocionalno zdravlje. Stvaranje rutine koja uključuje redovito vrijeme za opuštanje, meditaciju ili tišinu može im pomoći napuniti emocionalne baterije. Također, korisno je naučiti reći ne društvenim obvezama kada osjećaju da su iscrpljeni.
Prijatelji i obitelj mogu empatu pružiti podršku tako što će poštivati njihovu potrebu za povlačenjem. Umjesto da ih tjeraju na stalne društvene aktivnosti, mogu ih ohrabriti da uzmu vrijeme za sebe kada im je potrebno. Bitno je pokazati razumijevanje za njihovu potrebu za samoćom bez osjećaja odbacivanja.