Cjeloživotno učenje u službi osobnog razvoja: Što nam uopće omogućuje i kako nas obogaćuje?

Razmatrajući termin cjeloživotnoga učenja, uviđamo da smo se s njim susreli još na samim počecima školskoga života kada i nije imao posebnu težinu. Međutim, s vremenom ovaj koncept prelazi iz sfere akademske važnosti u ključnu komponentu osobnog razvoja

Mushaboom studio / Unsplash

Kada sagledamo život s distance, postaje očito da je cjeloživotno učenje duboko utkano u svakodnevicu još od naših prvih susreta sa školovanjem, i to često sasvim nesvjesno. Primjećujemo da mnogi oko nas dijele sličan put – svi mi, kroz formalno školsko i poslije akademsko obrazovanje, dodatne kvalifikacije, učenje jezika i razne tečajeve, nastavljamo ovu neprekidnu potragu za znanjem. Unatoč stalnim naporima, još ne znamo dovoljno i baš poput Sokrata, dolazimo do zaključka da jedino što znamo, jest da ništa ne znamo. I to nam je sasvim prihvatljivo i nimalo obeshrabrujuće, nego baš naprotiv – oslobađajuće.

Svi smo dio zajednice koja pronalazi trajno zadovoljstvo u vječitoj potrazi za postizanjem još većega boljitka i novim oblikom osobnog razvoja. No prije svega potrebno je razgraničiti sam pojam učenja od školovanja i prihvatiti ga kao segment svakodnevice koji nas obogaćuje na mnogo širim razinama od akademskog uspjeha. Različita istraživanja novijeg datuma pokazuju da konstantna zaokupljenost mozga sprječava čak i probleme s demencijom u starosti. Kako bi um bio stalno aktivan nije potrebno tražiti posebno sofisticirane metode, ispunjavanje križaljki i čitanje dnevnih novina također su korisni alati koji nas drže zaokupljenima i informiranima.

Naposljetku, konstantan rad na sebi i traganje za znanjem ne pridonose samo mogućem profesionalnom ili osobnom boljitku, nego utječe na prirodniju socijalizaciju i bolji suživot s drugima. Čini nas otpornijima, razumnijima i spremnijima prihvatiti novonastale okolnosti kada do njih dođe. Prava je šteta oduzeti si ove benefite završetkom formalnog obrazovanja i ne uvidjeti da je toliko toga što možemo postati ili u čemu se još možemo usavršiti. Osim naše volje, za postizanje navedenog ne treba nam još puno toga.

Učenje nadilazi školske potrebe, ono postaje temeljna životna tendencija koja nas vodi ka boljem razumijevanju sebe i svijeta oko nas. Stalnim usvajanjem novih znanja razvijamo ne samo intelektualne sposobnosti, nego i emocionalnu te socijalnu inteligenciju, osnažujemo svoju sposobnost prilagodbe promjenama i obogaćujemo svakodnevni život na načine koji daleko nadmašuju akademske okvire.