S druge strane, može li veza temeljena isključivo na privlačnosti biti održiva? Zakon privlačnosti sugerira da pri pronalasku partnera naginjemo elementima sličnosti. No je li uistinu tako? Proizlazi li sve upravo iz spomenutog zakona, slijedi pravilo da vlastitim ponašanjem i namjerama u odnosima privlačimo identične partnere.
Suvremeno doba, pak, daje naslutiti drugačije. U vremenu online spajanja sve se više pomiču granice stvarnih potreba prema onima pod utjecajem idealizacije i težnje savršenstvu. Kompromisi se zamjenjuju sustavom vrijednosti koji nadilazi te potrebe, a izaziva prilagodbu novonastaloj situaciji. Nude se mogućnosti kontinuiranog progresa pa potencijalni partneri koji ga nisu u stanju slijediti niti se nastaviti razvijati, postaju suvišni, zamjenjivi. Ovisno o pomaku smjera interesa pojedinca.
Gledajući s ekstremno biološke točke koja je potaknuta isključivo potrebom za reprodukcijom, sama privlačnost bazira se na onoj fizičkoj, od simetrije lica do izgleda koji označava potrebu tjelesnog evolucijskog mehanizma. Je li zaista dostatno samo spojiti se, razvijati odnos na temelju hormona, mirisa drugog bića, privlačnosti… ili je potrebno više? Pritom ne govorimo o zadovoljavanju određenih atributa u skladu s trenutačnim standardima ljepote nego o onim misaonim, svedenim na zajedničke interese i mogućnosti razvoja.
Emocionalna povezanost i kompatibilnost s partnerom ključni su za dugoročnu privlačnost. Istraživanja pokazuju da upravo socijalne poruke odlučuju o uspjehu partnerskih odnosa. Svijest o vlastitim emocijama i sposobnost kontrole emocionalnih reakcija ključne su za izbjegavanje konflikata i održavanje skladnog odnosa. Ona je osnova uspješne komunikacije koja pridonosi izgradnji povjerenja i izbjegavanju nesporazuma. Uspješne veze uključuju aktivno slušanje koje zahtijeva usmjeravanje pažnje oba partnera, bez predrasuda ili zauzimanje obrambenih stavova. Riječ je svakako o načinima na koje jako utječe odrastanje te formiranje u različitim životnim razdobljima.
Sukobi su neizbježni u svakoj vezi, ali stabilni odnosi uključuju sposobnost konstruktivnog rješavanja problema. To znači izbjegavanje agresije, uvreda ili ignoriranja problema te traženje kompromisa i rješenja koja su obostrano zadovoljavajuća. Psiholozi ističu važnost međusobne odanosti i posvećenosti zajedničkim ciljevima u odnosu. Dugotrajne veze opstaju kada su oba partnera predana odnosu, čak i u vrijeme neugodnih izazova. Emocionalna intimnost i osjećaj bliskosti te povezanosti također su ključni, a partneri koji pokazuju spremnost na prilagodbu promjenama u odnosu, uključujući i one u seksualnim odnosima, skloni su se održati.
Dok prvotno dakle možemo biti vođeni onim što nam priroda sugerira, prema čemu nas usmjerava, neminovno je da za održivost veze valja posegnuti za onim potrebama u nama koje samo pojedinci mogu ispuniti. Bez obzira na fizičku sponu koja je svakako nužna, danas smo daleko od potreba isključivo vezanih uz održanje vrste, što je nekada bilo ugravirano u naš DNA.
Vodimo se željama, sentimentima i težnjama koje možemo ostvariti samo zahvaljujući odnosu koji donosi ispunjenje, a ono je uvjetovano nama samima i cijelim nizom društvenih dojmova koje smo usvojili tijekom godina. Priroda ili okolina? U konačnici, ono što vas čini jedinstvenim i što svakodnevno želite razvijati.
.png)
.png)
