Neki ljudi lako prebole prekid i brzo se prilagode promjenama, dok se drugi opiru i teško otpuštaju osobu, situaciju, pa čak i stvar, bez obzira prkosi li to zdravom razumu. O tome zašto se to događa mnogima, zanimljivo je razmišljao poznati psihijatar Carl Gustav Jung.
Nikada ne puštamo ono što smatramo da nam je potrebno i za što smo se duboko vezali, osim ako za to nemamo odgovarajuću zamjenu ili nadoknadu.
Potreba koja nas je vezala za nešto ne nestaje – ona samo mijenja oblik. Zato, kako bismo se istinski oslobodili osobe ili situacije, moramo nadoknaditi prazninu koja ostaje iza njih, i to ne samo na duhovnoj, već i na materijalnoj razini.
Taj mehanizam funkcionira ovako: ako imate samo jednu rijetku i skupu čokoladu, njezina vrijednost za vas je iznimna. No čim dobijete još istih čokolada, njihova vrijednost rapidno opada. Ako ih imate deset, gubitak jedne više ne doživljavate kao tragediju.
Isto vrijedi i za ljudske kvalitete. Kada shvatimo što gubimo, trudimo se to nadoknaditi i zato teško puštamo osobu. Da bismo to uspjeli, važno je jasno razumjeti što nas je točno privuklo i zadržalo u toj vezi ili situaciji, te pokušati to razviti unutar sebe ili svog života.
Na primjer, ako vas je neka osoba jedina zaista razumjela, naučite vi razumjeti sebe i pronađite ljude s kojima dijelite iste interese. Istražujte nova područja, širite svoja znanja i krugove poznanstava – i osjećaj usamljenosti će nestati.
Istinski puštamo osobu ili situaciju tek kada potpuno nadoknadimo ono što nam je nedostajalo. Treba zapamtiti da svaka situacija može imati različite ishode, uključujući i one teške i neočekivane. Ponekad, da bismo dobili nešto novo, potrebno je – pustiti.
Carl Gustav Jung, svjetski poznati švicarski psihijatar i osnivač analitičke psihologije, ovako je sažeo razmišljanje o prihvaćanju gubitka:
"Ne možemo ništa promijeniti dok to ne prihvatimo. Osuda ne oslobađa, ona tlači."
Jedan od Jungovih savjeta za sreću također glasi:
"Ne postajete prosvijetljeni zamišljanjem svjetlećih figura, već unošenjem svijesti u tamu nesvjesnog"
Izvor: Sensa.mondo.rs