Što je samoća, a što usamljenost?
Usamljenost je neugodan emocionalni odgovor na izolaciju. Usamljenost se također opisuje kao društvena bol – psihološki mehanizam koji motivira pojedince da traže društvene konekcije. Usamljenost se preklapa sa samoćom, a ipak se razlikuje od nje. Samoća je jednostavno stanje odvojenosti od drugih; ne osjećaju se usamljeno svi koji doživljavaju samoću. Kao subjektivna emocija, usamljenost se može osjetiti čak i kada je osoba okružena drugim ljudima; onaj tko se oseća usamljeno, taj je usamljen.
Uzroci su različiti, uključuju socijalne, mentalne, emocionalne i ekološke faktore. Istraživanja su pokazala da usamljenost obuhvaća čitavo društvo, uključujući ljude u brakovima, s drugim snažnim vezama, i one koji imaju uspješnu karijeru. Većina ljudi u nekim životnim periodima doživljava usamljenost, a neki je osjećaju vrlo često. Kao kratkotrajna emocija, usamljenost može biti korisna; potiče jačanje odnosa. S druge strane, kronična usamljenost se smatra štetnom, a brojne studije zaključuju da je ona značajan faktor rizika za loše mentalno i fizičko zdravlje.
Podrška u djetinjstvu
Mnogo toga je potrebno da bismo bili sposobni biti sami, a u toj samoći ispunjeni umjesto usamljeni. Potrebno je da zadovoljavajuće prođemo kroz odnos s majkom, a kasnije i s ocem. Dovoljno dobra majka daje djetetu iskustvo mira i oslonac koje ono nosi u sebi. Dovoljno dobro iskustvo nam omogućava da imamo osnovno povjerenje da će i ubuduće biti dobro, i kada mama nije tu, jer isprva vjerujemo da će se vratiti, a kasnije to iskustvo imamo u sebi, pa ga svuda sa sobom nosimo. Prisustvo dovoljno dobre majke stvara doživljaj o tome da je okruženje sigurno, i dijete je sposobno ostati zadovoljno i kada je samo.
I mama i tata trebaju s dovoljno suosjećanja prihvatiti i postepeno odvajati dijete od sebe. Dovoljna mjera je ona koja dijete ne frustrira previše, a ipak ga potiče na razvoj (optimalna frustracija). Ako dijete osjeća da su roditelji tu za njega, na nenametljiv način, može se pouzdati u njih, u njihovu podršku, ako zna da je voljeno, usprkos ljubomori – moći će pustiti da se tamo nešto događa, a da ono nije dio toga. Neće morati biti pretjerano fokusirano na roditeljski par. Razvit će kapacitet da se zaigra i razigra iako su mama i tata tamo negdje sami i „tko zna što rade”. Pojedinci koji su sposobni biti sami, sposobni su za to jer nikada zapravo nisu sami – snažno su iznutra povezani s njegujućim iskustvima ljudi koji su o njima brinuli u najranijim danima.
Koraci ka dobrim odnosima
Usamljenost nije nešto što želimo. Ni za koga nije dobra: od toga da nitko ne želi živjeti s neugodnom emocijom, do toga da usamljenost i direktno loše utječe na naše fizičko zdravlje. Usamljene osobe mnogo češće obolijevaju od raznih bolesti, uključujući dijabetes, poremećaj rada štitnjače i povišenog krvnog tlaka. Tako se potvrđuju riječi američkog psihijatra Williama Glassera koji naglašava važnost dobrih odnosa s drugim ljudima. Dobri odnosi doprinose našem psihičkom i fizičkom zdravlju. A kako to postići?
Najprije napravite realnu samoprocjenu. Jeste li zadovoljni odnosima s drugima? Je li potrebno baš brojati tko je koga koliko puta nazvao? Vrijedi li zamjerati neke stvari koje su se dogodile prije tri godine? Ako želite bolje, toplije i kvalitetnije odnose, postavite si pitanje: Što JA mogu učiniti? Očekivati od drugih da ispune naše potrebe nije baš realno. Promjena mora krenuti od nas samih.
Izađite iz kuće - do trgovine, parka, biblioteke... Dajte si priliku da nekoga sretnete i popričate o vremenu, situaciji u zemlji, televizijskom programu, sportu, prirodi, o bilo čemu.
Osobe koje imaju kućnog ljubimca (posebno psa ili mačku) manje su usamljene, pa razmislite o novom četveronožnom prijatelju. Osim toga, razgovor o ljubimcima je uvijek zanimljiva tema koja povezuje ljude.
Izađite iz svoje zone komfora – probajte nešto novo. Upišite se u planinarsku grupu ili na neku kreativnu radionicu, otiđite na okupljanje na koje ste pozvani iako vam se ne ide. Kada probamo nešto novo, obično upoznamo i nove osobe. Možda vam se netko svidi i otkrijete da s tom osobom možete voditi kvalitetne razgovore.
Inicirajte kontakt – riskirajte malo i otvorite se nekome za koga mislite da neće zloupotrebiti vaše povjerenje, recite mu kako se osjećate.
Odnose koji vas iscrpljuju i u kojima se osjećate iskorišteno treba mijenjati. Ali, nitko vam ne može čitati misli, zato izgovorite što vam točno treba i što želite, pa ćete to dobiti ili nećete. Barem ćete znati na čemu ste. Ako vas prijatelj voli, možda vam pruži ono što vam treba, a ako vam to ne pruži ni nakon što ste nekoliko puta tražili, možda to nije odnos koji vas ispunjava.
Psihijatar William Glasser smatra da određena ponašanja pomažu u odnosima s drugima, a on ih naziva njegujućim navikama. Za razliku od ubojitih navika koje uništavaju odnose (kritiziranje, optuživanje, kažnjavanje, prigovaranje, prijetnje, jadikovanje, potkupljivanje), njegujućim navikama možete doprinijeti izgradnji odnosa. To su: slušanje, podržavanje, usklađivanje, kompromisi, ohrabrivanje, vjerovanje, prihvaćanje. Ponašate li se tako prema drugima, vjerojatnije je da ćete ta ponašanja dobiti „zauzvrat” u odnosu, a tako će taj odnos postajati sve kvalitetniji, topliji i bliskiji.
· Reagiraj
.png)
.png)
