Obrambeni mehanizmi psihološke su strategije koje ljudi nesvjesno koriste kako bi zaštitili svoj ego od tjeskobe, društvenih pritisaka ili unutarnjih sukoba između želja i vanjske stvarnosti.
Osnivač psihoanalize Sigmund Freud ove je mehanizme istraživao zajedno sa svojom kćeri Anom Freud, koja je dala značajan doprinos njihovom razumijevanju i klasifikaciji.
Obrambeni mehanizmi kao funkcije ega
U Freudovoj psihoanalitičkoj teoriji, obrambeni mehanizmi predstavljaju funkcije ega. Ego ih koristi kako bi se nosio sa sukobima između ida (nesvjesnih želja i nagona), superega (moralnih i društvenih normi) te zahtjeva stvarnog svijeta.
Važno je naglasiti da su to nesvjesni procesi. Ego ih ne kontrolira svjesno - oni se automatski aktiviraju kako bi pojedinca zaštitili od unutarnje tjeskobe i stresa. Drugim riječima, obrambeni mehanizmi se pokreću bez svjesne namjere ili razumijevanja. Primjerice, osoba možda ni ne zna da koristi poricanje ili projekciju kako bi se nosila s neugodnim emocijama ili situacijama.
U tom smislu, obrambeni mehanizmi igraju ključnu ulogu u održavanju psihološke ravnoteže, omogućujući egu da funkcionira unatoč potencijalno traumatičnim unutarnjim ili vanjskim pritiscima.
Osam obrambenih mehanizama prema Freudovim učenjima:
1. Potiskivanje (represija)
Opis: Nesvjesno potiskivanje neugodnih emocija, sjećanja ili misli iz svjesnog uma. To je temeljni mehanizam koji omogućuje djelovanje drugih obrambenih mehanizama.
Primjer: Osoba koja je doživjela traumu u djetinjstvu možda se tog događaja ne sjeća, ali svejedno može osjećati posljedice u obliku tjeskobe ili strahova.
2. Regresija
Opis: Povratak na ranije razvojne faze u kojima je ponašanje bilo djetinjasto, ali emocionalno sigurnije, osobito u stresnim situacijama.
Primjer: Odrasla osoba koja je doživjela odbacivanje može reagirati plačem ili tvrdoglavošću, tražeći utjehu poput djeteta.
3. Premještanje (dislokacija)
Opis: Preusmjeravanje emocija s izvornog izvora na sigurniji objekt ili osobu.
Primjer: Netko tko je ljut na šefa, ali se ne usuđuje to pokazati, može iznenada planuti u svađi s partnerom.
4. Racionalizacija
Opis: Korištenje naizgled logičnih, ali često netočnih opravdanja za vlastito ponašanje ili osjećaje.
Primjer: Osoba koja padne ispit može tvrditi da ispit nije bio važan ili da su pitanja bila nepravedna, umjesto da prizna manjak pripreme.
5. Poricanje
Opis: Odbacivanje stvarnosti neugodnih činjenica, emocija ili događaja.
Primjer: Osoba koja ima zdravstvene simptome (npr. bol u prsima) ignorira ih i ne traži pomoć, uvjeravajući se da nije ništa ozbiljno.
6. Projekcija
Opis: Pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja ili želja drugima.
Primjer: Osoba koja osjeća ljubomoru na partnera može optuživati partnera da je ljubomoran, premda je to njezina emocija.
7. Sublimacija
Opis: Usmjeravanje nesvjesnih impulsa u društveno prihvatljive ili konstruktivne aktivnosti.
Primjer: Osoba s agresivnim impulsima odlučuje se za boks ili drugi sport kako bi ih izražavala na prihvatljiv način.
8. Reakcijska formacija
Opis: Izražavanje osjećaja suprotnih od stvarnih kako bi se prikrila stvarna emocija.
Primjer: Osoba koja potajno ne voli nekoga može se ponašati pretjerano ljubazno prema toj osobi kako bi prikrila stvarne osjećaje.
Iako obrambeni mehanizmi pomažu u očuvanju psihičke stabilnosti, njihova prekomjerna ili rigidna uporaba može dovesti do nezdravih obrazaca ponašanja, emocionalne disfunkcije ili psiholoških problema.
Za razliku od Freuda koji ih je često povezivao s neurozama, Carl Gustav Jung ih je vidio i kao sredstvo osobnog i duhovnog razvoja.
Freud je obrambene mehanizme promatrao kao nužne, ali potencijalno patološke reakcije ega, dok ih je Jung nadopunio dubljim simboličkim i razvojnim značenjem, kao alate u osobnom rastu i samospoznaji.
Izvor: Sensa.mondo.rs