Ako patite od sindroma iritabilnog crijeva ili IBS-a (eng. irritable bowel syndrome), niste jedini - IBS je jedan od najčešćih gastrointestinalnih poremećaja i zdravstvenih problema u modernom društvu s prevalencijom koja se procjenjuje na 5% do 10% diljem svijeta.
Zanimljivo je da je IBS češći kod žena. Otprilike svaka 1 od 7 odraslih osoba ima IBS koji može značajno smanjiti kvalitetu života zbog neugodnih simptoma kao što su grčevi, bolovi u trbuhu, plinovi, proljev, zatvor ili čak oboje.
Ipak, mnogi ljudi ostaju nedijagnosticirani i nesvjesni da njihovi simptomi ukazuju na medicinski priznat poremećaj. S druge strane, mnogi liječnici olakotno postavljaju dijagnozu IBS-a kada ne mogu dokučiti što se točno događa s pacijentom koji ima probavne smetnje. Ipak, postoji točno određen kriterij za dijagnozu – tzv. “Rimski kriterij IV”. Nadalje, praćenjem simptoma po navedenom kriteriju i isključivanjem drugih bolesti dijagnoza se sa sigurnošću može postaviti.
Učestalost IBS-a drastično je porasla tijekom posljednjih nekoliko desetljeća što se može pripisati "zapadnjačkoj prehrani" i posljedičnim promjenama u crijevnom mikrobiomu. Posljedice IBS-a su nepravilan rad crijeva, bolovi, nutritivni deficiti, loša kvaliteta života i znatni troškovi za pacijenta i zdravstveni sustav, zbog čega je ključno rješavati ova stanja učinkovitim intervencijama u prehrani i načinu života.
Iako IBS nije opasan po život i ne uzrokuje oštećenja crijeva, može značajno narušiti kvalitetu života zbog čestih i neugodnih simptoma te je stoga bitno staviti IBS pod kontrolu uz odgovarajuću prehranu i male promjene u životnom stilu.
U nastavku donosimo savjete i smjernice koje mogu pomoći da se osjećate bolje – iz dana u dan.
Što je IBS i kako se dijagnosticira?
Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je funkcionalni poremećaj probavnog sustava koji se očituje bolovima u trbuhu i promjenama u navikama pražnjenja crijeva (proljev, zatvor ili oboje), bez prisutnih strukturnih ili upalnih promjena na crijevima.
IBS se smatra "funkcionalnim" poremećajem jer testovi ne pokazuju histološke abnormalnosti, pa se dijagnoza postavlja na temelju simptoma. Rimski IV kriterij (rekurentna bol u trbuhu prisutna je najmanje jedan dan u tjednu u posljednja tri mjeseca i povezana je s defekacijom, promjenom učestalosti stolice i izgledom stolice) koristi se za određivanje podtipa IBS-a i dijagnoze na temelju prisutnosti gastrointestinalnih simptoma.
Bolesnici se mogu klasificirati u četiri glavna podtipa na temelju obrasca stolice:
- IBS sa zatvorom (IBS-C)
- IBS s proljevom (IBS-D)
- IBS s miješanim crijevima (IBS-M)
- neklasificirani ili neodređeni tip IBS-a (IBS-U).
Često nema kliničkih znakova IBS-a i rezultati testova mogu biti normalni. Dakle, IBS je karakteriziran neobjašnjivom abdominalnom nelagodom ili boli koja je povezana s promjenama u crijevnim navikama. Ostali simptomi su plinovi, nadutost, proljev i zatvor, a mogu biti nejasni i prolazni što otežava postavljanje konačne dijagnoze.
Osobe s IBS-om obično imaju intolerancije i osjetljivost na određenu hranu, poremećaje raspoloženja, prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu (SIBO), što sve također može potencijalno i uzrokovati IBS. Simptomi su često pogoršani stresnim događajima, nakon obroka ili kod promjena u svakodnevnoj rutini. Nadalje, simptomi IBS-a često se prklapaju sa drugim bolestima gastrointestinalnog trakta; stoga je važno isključiti te bolesti provođenjem različitih testova i uzimanjem detaljne anamneze.
Liječnik treba napraviti određene testove putem krvi, stolice i ostalih pretraga ne bi li se eliminirale druge bolesti poput infekcije (bakterijske ili prisutnost parazita), IBD-a (upalne bolesti crijeva kao što je to Chronova bolest ili Ulcerativni kolitis) ili celijakije koje mogu imati slične simptome kao IBS.
Za razliku od upalnih bolesti crijeva (poput Crohnove bolesti), IBS ne uzrokuje upalu ni oštećenja tkiva i često se dijagnosticira tek nakon što se isključe druge bolesti putem pretraga poput kolonoskopije, krvnih testova i analize stolice. Primjerice, promjene na tkivu i sluznici crijeva su tipične za IBD te endoskopija ili ultrazvuk to mogu pokazati, dok u slučaju IBS-a nema promjene i oštećenja na crijevima.
Što točno izaziva IBS?
Zanimljivo je da ne postoji jasan uzrok IBS-a, ali se vjeruje da kombinacija faktora, poput osjetljivosti crijeva, poremećaja crijevne flore, stresa i prehrane, igra važnu ulogu. Istraživanja nisu ustanovila točan uzrok IBS-a, ali se smatra da nekoliko čimbenika kao što su izmijenjeni crijevni mikrobiom i poremećaji u osi crijeva-mozak (eng. gut-brain axis) doprinose nastanku IBS-a.
Disbioza crijevnog mikrobioma i promjene u crijevnim bakterijama i njihovim metabolitima mogu potaknuti imunološke odgovore, promijeniti komunikaciju između crijeva i mozga te utjecati na cjelokupnu pokretljivost i rad crijeva.
Jedan od razloga promijenjenog crijevnog mikrobioma leži u „zapadnjačkoj prehrani“ili „standardnoj američkoj prehrani“ (eng. SAD diet) koju karakterizira česta konzumacija pržene hrane, transmasnoća, visokoprerađene hrane s beskrajnim popisom prehrambenih aditiva, bojila i aroma, šećera, slatkiša, slatkih pića te jednostavnih, rafiniranih ugljikohidrata, a istovremeno niska konzumacija vlakana, zdravih masti, voća i povrća.
Sve u svemu, ljudi danas imaju sve manje raznoliku prehranu prepunu prerađene hrane koja negativno utječe na crijevni mikrobiom, a te promjene mogu dovesti do različitih probavnih tegoba, kao što je i IBS.
Osim toga, veliki utjecaj na nastanak IBS-a ima ubrzan tempo života, kronično povišena razina stresa i hormon stresa kortizol. Ključni čimbenici rizika za razvoj IBS uključuju stres, depresiju i/ili anksioznost te lošu prehranu i kvalitetu sna. Ostali čimbenici koji doprinose nastanku IBS-a uključuju pretilost, pušenje i povećanu upotrebu određenih lijekova.
Crijevni mikrobiom, os crijevo-mozak, stres i IBS
Promjene u crijevnoj mikrobioti imaju ključnu ulogu u razvoju sindroma iritabilnog crijeva (IBS). Kod oboljelih je često prisutna disbioza – smanjenje korisnih bakterija poput Lactobacillus i Bifidobacterium, te porast štetnih poput E. coli i Enterobacter. Ova neravnoteža narušava crijevnu barijeru i imunitet, potičući upalu i poremećaje funkcije crijeva.
Disbioza također utječe na tzv. os crijevo–mozak – kompleksnu dvosmjernu komunikaciju između crijeva i mozga. U tu komunikaciju uključeni su živčani (npr. vagus), imunološki i endokrini sustav, kao i bakterijski metaboliti. Disfunkcija ove osi može dovesti do simptoma IBS-a i psihičkih poremećaja poput anksioznosti i depresije.
Čest je i SIBO (prekomjerni rast bakterija u tankom crijevu), koji dodatno pogoršava stanje. Stres dodatno utječe na funkciju osi crijevo–mozak, pogoršavajući simptome IBS-a, uključujući promjene u motilitetu crijeva i raspoloženju. Povezanost IBS-a s psihološkim tegobama potvrđuje važnost crijevne mikrobiote u održavanju mentalnog i probavnog zdravlja.
Uloga prehrane: Što jesti, a što izbjegavati?
Prehrana ima ključnu ulogu u kontroli simptoma IBS-a i snažno utječe na crijevnu mikrobiotu. Preporuke trebaju biti individualizirane jer se simptomi i okidači razlikuju od osobe do osobe. Vođenje dnevnika prehrane može pomoći u otkrivanju problematičnih namirnica.
Općenito, preporučuje se redovita, uravnotežena prehrana bogata cjelovitom i protuupalnom hranom (riba, povrće, voće, orašasti plodovi, sjemenke, integralne žitarice). Treba izbjegavati masnu, začinjenu i prerađenu hranu, rafinirane žitarice, slatkiše, alkohol, gazirana i slatka pića te velike porcije hrane.
Kod IBS-a s konstipacijom (IBS-C), preporučuje se povećanje unosa topivih vlakana (npr. psilij) na 20–30 g dnevno, uz dovoljno tekućine. Kod proljeva (IBS-D), naglasak je na hidraciji.
Najčešće preporučena prehrambena strategija je eliminacijska LOW-FODMAP dijeta – privremeni režim koji smanjuje unos fermentabilnih ugljikohidrata (laktoza, fruktoza, fruktani, galaktani, polioli) koji mogu izazvati nadutost, bol i proljev. Dijeta se provodi u tri faze: eliminacija (4–6 tjedana), postupna reintrodukcija i dugoročna prilagodba.
Iako većina osoba s IBS-om dobro reagira na LOW-FODMAP dijetu, ona nije namijenjena dugotrajnoj primjeni jer može dovesti do nutritivnih deficita (vitamini B1, B2, B9, D, te kalcij, željezo, magnezij) i smanjenja raznolikosti mikrobioma. Dijetu je najbolje provoditi uz stručni nadzor nutricionista ili liječnika.
Promjene u stilu života za IBS
Postoji nekoliko intervencija i modifikacija u načinu života koje mogu pomoći u smanjenju simptoma IBS-a, kao što su prehrana, ograničavanje pojedinih lijekova (poglavito lijekova bez recepta), redovita tjelovježba, yoga, opuštajuće tehnike kao što su vježbe dubokog disanja i meditacija te kvalitetan san.
Redovita tjelovježba, kretanje i vježbanje su se pokazali vrlo učinkoviti u upravljanju simptomima IBS-a. Prestanak pušenja pomaže u poboljšanju simptoma jer pušenje može iritirati gastrointestinalni sustav i dovesti do povećane pokretljivosti crijeva, što izaziva simptome IBS-a, posebno tipa IBS-D. Poznato je da stres i tjeskoba pokreću ili pogoršavaju simptome IBS-a.
Upravljanje stresom je ključna komponenta kontrole IBS-a. Meditacija, yoga, boravak u prirodi i vježbe dubokog disanja mogu smiriti um, aktivirati parasimpatički živčani sustav koji je ključan za urednu probavu (eng. rest and digest), potaknuti opuštanje, smanjiti stres i smanjiti probavne simptome. Vježbe opuštanja mogu pomoći ne samo u oslobađanju od stresa, već i pomoći pacijentu da se nosi sa svojom tjeskobom povezanom sa simptomima.
Fizička aktivnost utječe na češće pražnjenje crijeva i brži prolaz stolice kroz debelog crijevo. Istraživanja su pokazala da postoji značajno smanjenje simptoma IBS-a kod osoba koje su fizički aktivne. Već 20 do 60 minuta umjerene tjelesne aktivnosti 3 puta tjedno tijekom 12 tjedana može značajno smanjiti simptome IBS-a.
Osobe koje redovno prakticiraju yogu također imaju značajno smanjene simptome poput bolova u abdomenu, ali i manju tjeskobu i stres te bolju kvalitetu života. S druge strane, pretjerano vježbanje ponekad može pogoršati simptome IBS-a kod nekih osoba. Stoga, ključ leži u balansu i osluškivanju vlastitog tijela.
Individualiziran pristup je ključan
Dijagnosticiranje IBS-a ponekad može biti izazovno te se mora proći kroz proces eliminacije, što znači da se druge tegobe i bolesti moraju isključiti prije postavljanja konačne dijagnoze.
Strogo personaliziran pristup u liječenju IBS-a je ključ te je rad sa stručnom osobom (nutricionistom) iznimno bitan u ovom procesu. Svatko s IBS-om ima i različite okidače i različite simptome. Važno je identificirati hranu (uz eliminacijsku dijetu) i druge čimbenike koji trigeriraju simptome IBS-a.
U isto vrijeme, fokus treba biti na obnavljanju crijevne mikrobiote i na izgradnji čvrstih “temelja” za zdravlje uz pravilnu prehranu i modifikacije u načina života.
*Za više informacija o radu autorice, posjetite njezin Instagram profil.