Onima koji se bore s depresijom, njihovi bližnji i okolina često pokušavaju pomoći na različite načine, kako bi se osjećali bolje. I nerijetko u to ulažu puno energije. No, neki od tih načina su nažalost kontraproduktivni te se oni posljedično osjećaju još i gore. Kada nam se netko povjeri kako se već duže vremena osjeća loše, te kako više ne vidi smisao u većini stvari, često nam je prvi instinkt uvjeriti ga razno raznim dokazima i argumentima koje je teško logički pobiti, da zapravo nema onaj neki „pravi“ ili „realni“ razlog koji bi opravdao njegove osjećanje, ne uzimajući u obzir kako je ono plod njegovog unutarnjeg svijeta i subjektivne percepcije sebe, drugih i okoline, te načina razmišljanja i naučene bespomoćnosti. Sve te akcije koje poduzimamo, ne mogu promijeniti nešto što može promijeniti samo osoba sama.
A ruku pod ruku s traženjem dokaza zbog čega bi se ili ne bi trebali osjećati depresivno, idu i beskonačni pokušaji da nekoga razvedrimo i razveselimo, kao da imamo magičnu moć utjecati na tuđe osjećaje i njihov unutarnji svijet. I to je ono što dovodi do toga da se osoba osjeća još i gore nego prije. Gledajući druge kako se bezuspješno trude da bi njima bilo bolje, osjećaju kako su podbacili, te razočarali i sebe i druge, a samim time postaju još i depresivniji. I upravo na taj način prvobitno rješenje kako nekome pomoći, postane problem koji je potrebno rješavati.
Ono što im je potrebno je da ih netko sasluša bez osuđivanja i „pametovanja“, dok vrte i ponavljaju svoju priču možda čak i više puta u krug. Dijeljenje savjeta je načelno kontraproduktivno, jer je svatko od nas najveći i najbolji ekspert za vlastiti život, pa je teško znati što može pomoći nekome drugome. A ljudi većinom ni ne žele savjete, već samo sigurni prostor u kojem mogu ispričati svoju priču, jer upravo pričanje vlastite priče može biti vrlo ljekovito i iscjeljujuće. Zato drugome budite podrška tako što ste uz njega i uvažavate njegove osjećaje, doživljaje i opise, iako vam se ponekad možda čini kako pretjeruje. Većini će biti potreban i nježan dodir i/ili zagrljaj, jer zapamtite, mi sisavci smo taktilna bića, pa dodir za nas ima iscjeljujuću moć. Tada naše tijelo počne lučiti hormone zadužene za sreću, ljubav i opuštenost, dok se smanjuje lučenje hormona stresa.
Također, važno je da ne zaboravite na sebe i svoje potrebe, jer tada više nećete biti dobri ni samom sebi, a pogotovo nekom drugome. I koliko god da se netko loše osjeća, zapamtite, to nikada ne smije i ne može biti opravdanje za njegovo loše ponašanje prema vama ili drugima. Stoga mu jasno dajte do znanja koja ponašanja su prihvatljiva, a koja ne, te na taj način postavite granice u vašem odnosu.
Važno je da znamo kako depresija nije nečiji izbor, niti krivica, te da postoje načini kako se s njom boriti, odnosno kako je izliječiti. Zato onoga tko ima problema s njom potaknite i ohrabrite da potraži stručnu pomoć, jer ljudi ponekad sami sebe uvjere kako je njihov problem nerješiv, te kako su osuđeni na njega do kraja života. I zapamtite, depresija nije dio nekoga, već samo određena poteškoća koja tako kako je nastala, isto tako se može i riješiti. Ipak, teško da možemo pomoći nekome tko si ne želi pomoći sam, zato je važno da drugome damo prostor i priliku da uopće i dođe u situaciju u kojoj će si pomoći.