Postoji značajna razlika između toga biti sam i zaista se osjećati usamljenim, a mnogi to teško prepoznaju. Stručnjaci ističu da i ljudi koji naizgled djeluju društveno i ispunjeno mogu u stvarnosti osjećati duboku usamljenost, jer vješto skrivaju svoje unutarnje emocije, piše Hack Spirit.
Prema mišljenju stručnjaka, postoje određeni znakovi koji jasno pokazuju kada netko prolazi kroz osjećaj izoliranosti i unutarnje praznine. Donosimo pet najvažnijih pokazatelja koji mogu otkriti nečiju pravu usamljenost.
1. Izbjegavanje dubokih razgovora
Ako primijetite da netko stalno izbjegava ozbiljne rasprave ili emotivne teme, obratite pažnju na to.
Možda se osjećaju duboko sami i koriste izbjegavanje kao mehanizam za suočavanje. To je suptilan znak, ali kada jednom znate što tražite, teško ga je promašiti.
2. Pretjerano kompenziranje neovisnosti
Ako poznajete nekoga tko pretjerano ističe svoju neovisnost, možda se osjeća duboko usamljeno.
Ne radi se o osporavanju njihove autonomije, već o podsjećanju da je u redu ponekad se oslanjati na druge. Svima nam treba povezanost i podrška u životu.
3. Konstantna zauzetost
Kada je netko stalno u pokretu, često je ta neprestana zauzetost obrambeni mehanizam koji se koristi za izbjegavanje neugode usamljenosti. To je način da se ispuni praznina i odvrati od stvarnosti unutarnjeg osjećaja.
Dakle, ako primijetite nekoga tko uvijek dolazi s popisom obaveza u ruci, zastanite na trenutak. Možda se samo bori s dubljim osjećajem usamljenosti, koristeći zauzetost kao štit protiv toga.
4. Emocionalna udaljenost
Emocionalna udaljenost uobičajena je osobina među onima koji se osjećaju duboko usamljenima. Nije da nemaju emocija; nego ih nerado otvoreno izražavaju.
Ovo bi mogao biti njihov način da se zaštite. Držeći svoje osjećaje poznatima samo njima, izbjegavaju rizik da budu povrijeđeni ili odbačeni. Ipak, ta emocionalna udaljenost također može produbiti njihov osjećaj izoliranosti, stvarajući začarani krug.
5. Pomaganje drugima, bez potraživanja pomoći za sebe
Postoji zajednička osobina među onima koji se osjećaju duboko usamljenima - uvijek su spremni pružiti ruku, ali rijetko traže pomoć za sebe. Možda vjeruju da stalnim davanjem mogu izbjeći ranjivost koja dolazi s primanjem.
Najvažnije je zapamtiti da je u redu trebati druge, a traženje pomoći nije znak slabosti, nego snage i povjerenja u ljude oko nas.