Mračna strana duše
Kad gledamo Mjesec sa Zemlje, uvijek vidimo istu njegovu stranu. Ona druga strana, uvijek skrivena našem pogledu, tamna je strana Mjeseca. Baš poput tamne strane Mjeseca, i mi u sebi nosimo skrivenu stranu svoje duše. Onu koju ne pokazujemo drugima, koju smo tako dobro sakrili da je ni sami ne prepoznajemo.
Carl Gustav Jung, znameniti psiholog, posebno je pomno istraživao tu skrivenu stranu, nazvavši je sjenom. Sjena je mračna strana duše, definirao je Jung, zato što se uglavnom sastoji od primitivnih, negativnih, društveno ili religijski obezvrijeđenih ljudskih emocija i poriva poput sebičnosti, pohlepe, zavisti, seksualne požude, žudnje za moći ili bijesa.
Mračna je to strana duše i zato što ne možemo prihvatiti postojanje takvih osjećaja u sebi. Odbacujemo ih od sebe i potiskujemo. Iznimno je teško imati razumijevanje i suosjećanje za sve ono što smatramo zlim, inferiornim i neprihvatljivim pa smo najčešće potpuno nesvjesni svoje sjene.
Skriveni instinkti
Sjenu imamo svi, ona je stvarna. Zašto je ne možemo ostaviti na miru, poput tamne strane Mjeseca, da živi svojim vlastitim životom? Ono što nazivamo civiliziranim i svjesnim odvaja nas od osnovnih instinkta, napisao je Jung, no ti instinkti ne nestaju. I oni imaju svoju energiju i potrebu da se izraze, ali to mogu samo na neizravan način.
Da bismo zaista bili dobri, nije dovoljno samo težiti svjetlosti ili se truditi stalno biti pozitivan, ignorirajući sve ostalo. Trebamo zaroniti u sjenu da bismo osvijestili što to pokušavamo zanijekati u sebi. Možemo biti istinski cjeloviti i dobri samo ako prihvatimo i svoje svjetlo i svoju tamu. Jedno bez drugoga ne postoji, a osvješćivanjem i preobrazbom svega onoga što se krije u našoj sjeni možemo postati stabilniji i zreliji.
Neobičan slučaj doktora Jekylla i gospodina Hydea
Sjenovita strana duše u sebi sadrži prirodne i vrlo vitalne, ali još nerazvijene potencijale. Ako je zapostavimo, može imati negativne učinke na naš intimni, obiteljski i društveni život. Tema sjene intrigirala je mnoge umjetnike, a kako može biti destruktivna opisao je Robert L. Stevenson u popularnom klasiku Neobičan slučaj doktora Jekylla i gospodina Hydea.
Poput mračnog gospodina Hydea, svi nagoni i osjećaji koji čine našu sjenu najopasniji su i najrazorniji kad ih potiskujemo ili projiciramo na druge. Ipak, sjenu ne treba promatrati doslovno kao neku zlu silu koja nas je okupirala. Ako osvijestimo postojanje neugodnih i neželjenih nagona i osjećaja, oni će obogatiti naš svjesni ego.
U sjeni se kriju korisne mogućnosti pa radom na sjeni možemo ojačati svoje prirodne instinkte, osloboditi kreativne impulse i razviti sposobnost za realističan uvid u stvarnost i primjerene reakcije na sve s čime se susrećemo. Suočavanje sa sjenom daje nam priliku za suosjećanje i prihvaćanje svih ranjenih, osjetljivih i odbačenih dijelova vlastite duše. Da bismo postigli psihološku stabilnost, imali pristup vlastitim izvorima kreativnosti i postigli istinsku duhovnost, trebamo se suočiti s tamom, pobijediti svoje strahove, pretvoriti ih u korisne saveznike.
Kako ući u trag sjeni
Svi ponekad pomislimo nešto poput ovog: „Ona je tako ružna/glupa/debela...“; „On je potpuno nesposoban, a ima veću plaću od mene“ ili „Ona nije zaslužila tako divnog muškarca.“ Osjećamo i različite, često posve iracionalne netrpeljivosti prema nekim ljudima, njihovom ponašanju ili uvjerenjima. Ovdje je riječ o projekciji, mehanizmu u kojem svoje vlastite negativne osjećaje o sebi, vlastite nesigurnosti projiciramo na druge.
Lakše je u drugima, u vanjskome svijetu, vidjeti ono što nismo spremni vidjeti u sebi. Gornji primjeri sugeriraju da duboko u sebi mislimo kako nismo dovoljno sposobni i lijepi da bismo imali divnog muškarca ili dobru plaću. Ako obratimo pozornost na sve one osobine koje „mrzimo“ ili zamjeramo drugima, otkrit ćemo dio svoje sjene.
Projekcija je i kad druge krivimo za neugodne situacije: „Morala sam pobjesnjeti jer me on svojim optužbama natjerao na to.“ Ima različitih načina reagiranja u situacijama kad se osjećamo napadnuto ili ugroženo. Ljutnja je jedan od njih, no ne i jedini. Ako je ljutnja dio naše sjene, u trenucima kad ona izbije na površinu, nismo je u stanju prihvatiti pa odgovornost prebacujemo na druge. Netko drugi je kriv za to što su iz nas provalili neugodni osjećaji i neprikladno ponašanje.
Uvijek je moramo tretirati s poštovanjem
Kad sjena izbije na površinu, možemo hrabro izdržati njen destruktivni utjecaj i učiti iz neugodnog događaja. Prihvatimo li odgovornost i preispitamo li svoju reakciju, možemo osvijestiti dio svoje sjene.
Ponekad ono što se krije u sjeni možemo susresti na manje stresan način. Sjenu možemo susresti u snovima, stoga vrijedi bilježiti snove i analizirati njihov sadržaj. Možemo je otkriti u onome što nas fascinira, a pomalo je kontroverzno, zabranjeno ili nepristojno, te u onome čega se bojimo. Često ćemo je otkriti u umjetnosti, u knjigama i filmovima. To su konstruktivni načini istraživanja sjene. Uvijek je moramo tretirati s maksimalnim poštovanjem jer ona je osjetljiv i ranjiv dio naše duše.
Sjena u astrologiji
Važno je zapamtiti da smo vrlo kompleksna bića. Našu raznolikost, složenost i unutrašnju ljepotu svojom bogatom simbolikom odlično opisuje natalni horoskop. Znak u kojem se nalazi Sunce i koji simbolizira temeljnu životnu energiju prožima cijelu našu osobnost.
Tu je i velik značaj Mjeseca i njegova znaka, jer on simbolizira ono što nam je potrebno da bismo se osjećali sigurno i sretno, te podznak koji opisuje kako sami sebe doživljavamo i kako se prezentiramo drugima. Vrlo često se upravo u simbolici i značenju znakova u kojima se nalaze ova tri najvažnija elementa našeg horoskopa nalazi i naša sjena.
.png)
.png)
