Svi smo bili žrtve nečega
Jedna od definicija žrtvu opisuje kao osobu koja je doživjela napad, ozljedu ili prijevaru u nekom neugodnom događaju. U psihološkom i emotivnom smislu malo tko od nas nije tijekom života doživio neku vrstu napada, povrede.
Svi smo doživjeli neugodne događaje koji su nas u većoj ili manjoj mjeri na neki način ozlijedili. Možda su nam ukrali novčanik, provalili u stan, možda smo doživjeli prometnu nesreću ili nam je vremenska nepogoda uništila imovinu... Možda smo se susreli s ozbiljnom bolešću, vlastitom ili drage nam osobe, sa situacijom koja je u nama izazvala osjećaj bespomoćnosti.
Možemo se nadati da ćemo takva iskustva doživljavati što rjeđe, no posve je razumljivo kako se u tim trenucima osjećamo žrtvom. Prihvatiti bol i osjećaj nemoći koji doživljavamo posve je razumljivo.
Ali ovo je nešto drugo i znači pogrešna očekivanja
No, postoji i bezbroj svakodnevnih situacija koje naizgled nisu dramatične i opasne, ali nas vode na skliski teren s kojeg možemo lako otklizati u neželjenom smjeru. Zamislite bilo koju svakodnevnu situaciju u kojoj imate osjećaj da su se stvari trebale dogoditi sasvim drugačije nego što su se stvarno dogodile.
Nakon svega što sam odradila, trebala sam dobiti povišicu; Roditelji me nisu trebali tjerati da odaberem ovaj fakultet; Moj muž bi trebao češće pospremati / biti pažljiviji prema meni / manje izlaziti s dečkima... Niz ovakvih misli možete nastaviti na svoj način jer ih u svakodnevici vjerojatno ima i više nego što je potrebno.
Ovakve misli i izjave sadrže u sebi pretpostavku da bi život trebao biti pravedan, kako imamo pravo na nešto, a drugi bi se ljudi prema nama trebali ponašati baš onako kako mi to očekujemo. Očekujemo da će se vanjski događaji oblikovati prema nama.
Zajednički nazivnik je glagol trebati, a uvijek bi netko drugi nešto trebao napraviti za nas. Često zaboravljamo da smo i sami sudjelovali u svim tim događajima. Takve pretpostavke i očekivanja su pogrešni i širom otvaraju vrata prema ulozi žrtve.
Trebali su, nije fer...
Sjetite se koliko se često u vašem govoru pojavljuju riječi: trebali su, nije fer, nije pravedno. Promislite o osjećaju koji prati takve misli. To može biti cijeli niz isprepletenih osjećaja, no njihovo zajedničko obilježje je - frustracija.
Malo tko od nas nema povremeno ovakvih misli i sve je u redu ako se aktivno suočimo sa situacijom. U svakom trenutku možemo, čak i u negativnim okolnostima, preuzeti kontrolu. Događaji sami po sebi nemaju nikakvo značenje, oni su onakvi kakvi jesu. Važno je kako se mi sami određujemo prema njima, kakvo ćemo značenje pripisati događaju, kako ćemo se osjećati u vezi s onim što smo doživjeli.
Preuzimanje kontrole
Stav prema situaciji u kojoj smo se našli presudan je faktor u tome hoćemo li se osjećati loše i nemoćno ili uspješno i zadovoljno. Ako vlastiti osjećaj frustracije povežemo s očekivanjem da netko ili nešto treba ispuniti ono što smo mi zamislili, pripremamo se uskočiti u ulogu žrtve.
Međutim, osjećaj da smo žrtva okolnosti isparit će vrlo brzo ako situaciju promotrimo objektivno. Zamislite da ste promatrač koji situaciju gleda iz neke druge perspektive. Kako biste iz te perspektive opisali situaciju? Kakav biste savjet dali sami sebi? Možda ste nakratko zakoračili prema ulozi žrtve, ali ste se uspjeli izvući iz njene zamke.
Kako prepoznati ulogu žrtve?
Neki se ljudi, bez obzira na okolnosti, cijelo vrijeme osjećaju kao žrtve. Uloga žrtve, kao i druge uloge koje možemo preuzeti u igri života, nudi zaštitu. Svaka uloga ima svoje specifično ponašanje, a svako ponašanje oblikujemo u najboljoj namjeri i u tom trenutku to za nas predstavlja najbolju opciju. No, dugoročno, uloga žrtve je iscrpljujuća, neće unaprijediti odnose s drugima i neće nam donijeti sreću.
Za ulogu žrtve karakterističan je pasivan odnos prema situaciji. Osoba u ulozi žrtve osjeća da je izložena na milost i nemilost vanjskim okolnostima: Zašto se to baš meni dogodilo? To nije fer! Prateći situaciju iz pozicije vlastitih očekivanja, ne prepoznaje da može i sama nešto učiniti. U ulozi žrtve osoba se ne osjeća samo nemoćnom nego i posve nedužnom.
Na pitanje zašto ne pokuša nešto učiniti pronaći će brojne razloge i uz to se još jače jadati na svoju tešku sudbinu. Osjećaj nemoći pojačat će i neprestano uspoređivanje s drugima. Postoji unutarnje uvjerenje da su svi drugi uvijek bolji, spretniji, sretniji, ljepši ili pametniji. U usporedbi s drugima, uvijek joj nešto nedostaje.
No, nitko nema baš sve, pa je potrebno osvijestiti vlastite vrline i vještine, kao i situacije u kojima je osoba u ulozi žrtve doživjela uspjeh i sreću - a sigurno ih je bilo; nije baš sve bilo loše.
Osoba koja je utonula u ulogu žrtve teško može prihvatiti da je i sama doprinijela problemu. Ne može preuzeti odgovornost za sebe i svoje postupke. Uvijek će naći krivca u kojeg će uprijeti prstom. Uporno ignorira vlastito sudjelovanje u okolnostima. Tako svoju ulogu žrtve podiže na još višu razinu - na razinu patnika!
Zamjerke, samosažaljenje
Osoba u ulozi žrtve puna je zamjerki na sve i svakoga, a vrlo često je i zlopamtilo. Sve te zamjerke koristi kao izgovor da se ne bi morala pokrenuti i preuzeti odgovornost za sebe i svoj život.
Samosažaljenje je još jedan pokazatelj uloge žrtve, stoga često ponavljaju rečenice poput Ti ne razumiješ kako je meni; Nitko ne razumije kako je meni teško. Osoba se u sebi može osjećati poput bespomoćnog djeteta koje se ne može brinuti samo o sebi.
Štoviše, nema osjećaja za to kako se i drugi bore s raznim izazovima, da i drugi imaju loš dan ili su doživjeli neku povredu. Nema strpljenja slušati druge ili pokazati pravu količinu empatije jer svu energiju koristi da bi zaštitila samu sebe.
Uloga žrtve oslabljuje sposobnost da se osoba zauzme za sebe. Često je svima na raspolaganju i u sebi vjeruje da to tako treba biti, preuzima poslove koje nitko drugi ne želi, više daje nego što prima, pa time stalno hrani svoj unutarnji osjećaj nemoći i samosažaljenje. U pozadini toga često je nesvjesno uvjerenje da će jedino tako dobiti priznanje i ljubav.
Manipulacija
Uloga žrtve često je pokušaj privlačenja pažnje i izazivanja sažaljenja drugih. Nametanje osjećaja krivnje onima kojima osoba u ulozi žrtve pripisuje odgovornost i očekuje da oni riješe njene probleme čest je oblik pasivne manipulacije.
Manipulirajući tuđim nesigurnostima i ranjivostima, osoba u ulozi žrtve pokušava ostvariti vlastita očekivanja. Ponekad takve manipulacije mogu biti uspješne, ali dugoročno su štetne jer će otjerati ljude iz njenog života. Svatko tko sam nije u ulozi žrtve ne želi postati žrtvom, pa će pronaći način da se odmakne od takve osobe.
Odgovornost, suosjećanje
Uloga žrtve osobu fokusira na patnju, na ono što nedostaje, na negativno tumačenje životnih događaja. Prihvaćajući ulogu žrtve, svoju bol samo uvećavamo. Kad prepoznamo da moramo iz te uloge izaći, važno je vježbati pozitivan način razmišljanja.
Prvi korak je objektivno promotriti situaciju, prihvatiti mogućnost da uloga žrtve nije konstruktivna, podsjetiti se svojih sposobnosti i vještina te preuzeti odgovornost za sebe i svoje postupke. Umjesto zamjerki i jadanja, pokušajmo oprostiti i shvatiti druge.
Preuzeti odgovornost za sebe znači prepoznati što želimo, što nam je važno, u čemu uživamo. Kad jasnije postavimo svoje ciljeve, nastavljamo tražiti načine kako krenuti u akciju. S osjećajem nemoći možemo pokušati izaći na kraj prije nego što u glavi krene priča o tome tko nam krade moć.
Vježbanje zahvalnosti
Možemo osvijestiti što se krije iza osjećaja nemoći, čega se zapravo bojimo. Kad prestanemo okrivljavati druge, imat ćemo više vremena za objektivniji pogled na vlastitu situaciju i promjenu perspektive.
Pomoći će i vježbanje zahvalnosti: osvijestimo što sve imamo u ovom trenutku, od vlastitih vještina do ljudi i odnosa koje smo izgradili. Važno je postaviti svoje granice i vježbati reći „ne“ ako je potrebno.
Možemo vježbati i suosjećajno slušanje drugih. Možda naizgled slušamo, ali u sebi uspoređujemo, vrtimo svoju priču u kojoj nikome nije tako teško kao nama. Kad pažljivo i suosjećajno slušamo, pogled na vlastitu situaciju uvelike se mijenja.
Uloga žrtve natalnom horoskopu
Među znakovima zodijaka ne postoji znak koji bi bio predodređen za ulogu žrtve. Svatko može u nju ući, ali iz drugačijih razloga. Često se znaku Riba i njegovom planetarnom vladaru Neptunu pripisuje tema „žrtve“, no tu ne smijemo brkati pojmove. Energija Riba ima sposobnost suosjećati s drugima i iz tog suosjećanja može proizaći potreba da nesebično pomaže. Ako treba, sebe će staviti u drugi plan i biti požrtvovna prema drugima.
No, spremnost da budemo požrtvovni i uloga žrtve sasvim su različite stvari. Drugi „krivac“ kojeg okrivljuju za ulogu žrtve često je Saturn, no ni to nije točno. Energija Jarca i njegov planetarni vladar Saturn sugeriraju ambiciju, potrebu za kontrolom, spremnost na težak rad, odgovornost i odricanje.
Samo zato što se ove energije mogu manifestirati kao ozbiljan pristup životu koji ponekad ostavlja dojam prevelike kontrole, skromnosti i odricanja, ne treba ga brkati s ulogom žrtve. Točno je jedino da Mjesec u nekom od vodenih znakova može u određenim okolnostima lakše potonuti u samosažaljenje, osjećaj nemoći i ranjivosti, pa je možda malo veća vjerojatnost da će usvojiti ulogu žrtve.
.png)
.png)
