Roditelji kao modeli

Uspoređivanje je tako sveprisutno u našim mislima da ga vrlo često i ne zamjećujemo. Dok čekate tramvaj, zapazite nečiji lijep kaput i pomislite kako je vaš kaput već star i pomalo iskrzan. Trebali biste bi kupiti novi. Na poslu stiže izvještaj kolegice iz drugog odjela koji je pripremljen tako pregledno i uredno da odlučite poboljšati vlastite izvještaje. Vaša prijateljica upravo je dobila još jedan certifikat coaching tehnika pa pomislite kako je vrijeme da se pokrenete te se napokon i vi upišete na tečaj, što već dugo planirate i uporno odgađate.

Svatko od nas neizbježno informacije o drugima povezuje sa sobom. To je posve uobičajeno jer živimo unutar određenih društvenih zajednica. Prva od njih je obitelj, gdje uspoređivanjem učimo i prilagođavamo se da bismo razvili osjećaj pripadnosti i voljenosti. Roditelji su prvi model prema kojem se oblikujemo, prve osobe s kojima se uspoređujemo, a tu su i braća i sestre.

Učvršćenje samopouzdanja

Uspoređivanje se događa spontano i automatski, svaki put kad smo u nekoj interakciji s drugima, od malih stvari na fizičkoj razini do vještina, kvaliteta, osjećaja i načina ponašanja koje primjećujemo posvud oko sebe. To je zdrav način uspoređivanja, prirodan i poželjan, daje nam mogućnost da definiramo svoje ciljeve i činimo male prilagodbe u svom ponašanju kako bismo se što bolje uklopili.

Kroz ponašanje, stavove i navike drugih pomoću uspoređivanja određujemo sebe i svoje vrijednosti, bilo da želimo biti poput osobe koja nas nadahnjuje, podržava i voli ili ne želimo imati osobine koje nam se kod bližnjih nikako ne sviđaju. Zato je uspoređivanje osnovni način kako razvijamo razumijevanje o tome tko smo, u čemu smo dobri i u čemu nismo dobri. Tako učvršćujemo samopouzdanje.

U većini slučajeva uspoređivanje nam daje dodatnu motivaciju. Čak i kad postignemo izvanredna postignuća, prvo se uspoređujemo, a potom, ako je potrebno, ispravljamo svoje ponašanje ili način djelovanja kako bi učinak bio još bolji.

U zamci uspoređivanja

No, postoji i negativan način uspoređivanja koji može stvoriti prave teškoće u našem unutrašnjem svijetu. Ako smo prečesto u situacijama u kojima nam se čini da su drugi bolji, ljepši, pametniji, uspješniji, uspoređivanje može pokrenuti cijeli niz nesigurnosti, strahova i negativnih osjećaja poput zavisti, ljubomore i ljutnje.

Sjetite se samo svih onih zamamnih fotografija koje viđate na društvenim mrežama. Savršena putovanja, predivne kuće, iznimno lijepi ljudi, vesela društva, toliko toga što nam se čini privlačnim, boljim i ljepšim od naše svakodnevice. Vjerojatno ponekad osjetimo mali ubod zavisti ili pomislimo da nismo dovoljno sposobni kako bismo i mi imali takav život.

Na društvenim mrežama svi mi uglavnom dijelimo vrhunske trenutke svog života, a to sužava sliku stvarnosti, koja je često i iskrivljena. Taj uski isječak stvarnosti dramatično naglašava neko pozitivno iskustvo i može pokrenuti negativan trend uspoređivanja.

Isječak stvarnosti

Promislite, kad stavljate svoju privatnu fotografiju na neku od društvenih mreža, što ćete pokazati? Sebe kako se ujutro raščupani i krmeljavih očiju jedva budite uz šalicu kave? Ili sebe na nekoj sunčanoj plaži, ili još bolje, na nekoj egzotičnoj plaži na drugom kraju svijeta dok u veselom društvu ispijate šareni koktel ukrašen suncobranom? Prikazujete sebe u najboljem izdanju, u glamuroznim trenucima života, iako ste se možda netom prije slikanja posvađali s partnerom, žalili se na loš smještaj u hotelu i pojeli neukusan doručak.

Ponekad nam se čini da je taj uski, iskrivljeni isječak stvarnosti koji se pokazuje na društvenim mrežama stvoren samo da bi se gledatelji osjećali nedostatno i obeshrabreno. No, društvene su mreže ipak priča za sebe - ako zadržimo zdrav odmak i ne provodimo previše vremena u virtualnom svijetu, sve nas to ne mora odvesti u negativno uspoređivanje.

Poteškoće sa samopouzdanjem

U svakodnevnim situacijama uspoređivanje može krenuti negativnim smjerom ako se uspoređujemo samo sa situacijama, vještinama ili osobama koje doživljavamo superiornima i uočavamo samo razlike koje nam se čine nesavladivima poput: ona je ljepša od mene, on je rođen u bogatoj obitelji ili ona se od malih nogu bavi sportom…

Uspoređivanje kreće negativnim smjerom ako lijep kaput osobe na tramvajskoj postaji postane predmet zavisti, kolegičin odličan izvještaj podloga za osjećaj neuspjeha i manje vrijednosti, a prijateljičina diploma razlog za ljubomoru. No, prije svega, negativno uspoređivanje pokazuje kako je naš osjećaj vlastite vrijednosti uzdrman te da imamo teškoća s osjećajem samopouzdanja.

Odraz sebe

Uglavnom se uspoređujemo s osobama iz vlastitog društvenog okruženja. Većina nas neće se zaozbiljno uspoređivati s nekom slavnom osobom, pa ni s beskućnikom kojeg povremeno primijetimo u gradu. Uspoređujemo se s članovima obitelji, prijateljima, kolegama i susjedima.

Usporedba na koju najjače reagiramo povezana je s onim što je nama vrijedno: s izgledom, ljubavnom vezom, bogatstvom, zdravljem, profesionalnim postignućem ili nekim specifičnim ciljem. Uspoređivanje pred nas stavlja neku vrstu zrcala: u drugima vidimo odraz sebe i svega onoga što bismo htjeli i mogli biti.

Ako nam odjeća nije toliko važna, na tramvajskoj postaji primijetit ćemo lijep kaput, ali on neće u nama izazvati dublju reakciju. Međutim, ako se duboko u sebi možda osjećamo nedoraslima izazovima posla koji radimo, kolegičin odličan izvještaj mogao bi nas duboko uznemiriti.

U procesu uspoređivanja ponekad se aktivira i psihološki obrambeni mehanizam projekcije. U drugima možemo vidjeti neke vlastite neželjene osobine koje još nemamo snage prihvatiti. Kao u primjeru: Ona jadnica u mom odjelu radi još gore izvještaje od mene. Od takvog negativnog uspoređivanja neće nam biti ništa bolje jer gorčina vlastitih sumnji i strahova neće nestati sve dok ne poradimo na toj temi.

Nastavak članka