Pojednostavljenje života tako da koristimo manje stvari, zauzimamo manje stambenog prostora i trošimo manje energije – takozvano mikroživljenje – među vodećim je trendovima današnjice, a vjerojatno i sutrašnjice. Proizlazi iz niza društvenih previranja, počevši od brzošireće urbanizacije (prema procjenama Ujedinjenih naroda do 2050. godine čak dvije trećine svjetskog stanovništva živjet će u velikim gradovima) i prezasićenosti konzumerizmom zbog čega se pojačala potreba za rasterećenjem, kako materijalnim tako i mentalnim.
Popularnosti mikroživljenja uvelike pridonose i sve brojniji digitalni nomadi – oni koji svoj posao obavljaju online pa stoga ne moraju biti vezani za određeno mjesto. Općenito se sve više živi „nomadski“ jer mlađe generacije ne zanima da budu kućevlasnici i negdje zauvijek puste korijenje, nego im je draže putovati i biti u stalnoj potrazi za novim doživljajima. Nije im problem često mijenjati poslove, seliti se i privremeno skrasiti gdje god se zateknu. Naravno da im pritom više odgovaraju manji stanovi pristupačnijih cijena, a spremno prihvaćaju i takozvane co-working i co-living modele rada i suživota u zajedničkom prostoru, čime se dodatno može uštedjeti na resursima. Manje kvadrature poželjne su i onima koji tijekom tjedna rade ili studiraju na jednoj adresi, a vikendom putuju kući.
Samodostatne kućice
Osim potražnje za malim stanovima, ponajviše iz praktičnih razloga, sve je izraženiji – eskapizam. Otkako je bijeg u prirodu postao hit, smatra se prestižem posjedovati minijaturnu vikendicu daleko od „civilizacije“ ili si takvo iskustvo priuštiti na putovanju. Iznajmljivanje mikrokućica u divljini preraslo je u unosan biznis, a najpoželjnija su takozvana off-grid utočišta opremljena za življenje izvan urbane infrastrukture.
Mikrokućice su postale globalni izvor inspiracije: brojni televizijski i internetski serijali posvećeni su uređenju takvih objekata, to više što je za arhitekte i dizajnere poseban izazov maksimalno iskoristiti minimalan prostor na što održiviji način. Stoga su mnoge mikrokućice samodostatne, sa solarnim panelima za proizvodnju energije, spremnicima za kišnicu i filtriranje pitke vode, kompostirajućim nužnikom, prirodnom ventilacijom i drugim tehnologijama na prirodni pogon. Zahvaljujući prilagodljivoj konstrukciji i višenamjenskom namještaju, mikrokućice imaju dnevni boravak, kuhinju, spavaonicu, kupaonicu, a nerijetko i terasu. Primjerice, australski studio Casey Brown Architecture projektirao je kolibicu Permanent Camping II čija se oplata može otvoriti postrance te poslužiti kao dodatna nadstrešnica. Superpraktičnim dizajnom može se pohvaliti i ostakljena kućica The Luna američkog proizvođača New Frontier Tiny Homes, u kojoj je maksimalno iskorištena prirodna svjetlost. Sve je više i mikrokućica na kotačima koje funkcionalnošću i estetikom uvelike nadmašuju uobičajene kamp-prikolice. Među tehnološki najnaprednijima je Living Vehicle, mobilna kućica istoimene kalifornijske tvrtke koja je za sljedeću godinu najavila novi model što će proizvoditi pitku vodu prikupljanjem vlage iz zraka.
Kompaktni luksuz
I u projektiranju mikrostanova prevladava takozvani kompaktni luksuz koji, unatoč prostornim ograničenjima, nudi visoku udobnost sa stilom. Među najzapaženijim ovogodišnjim projektima je Doméstico, mikrostan što se nalazi u ekvadorskom glavnom gradu Quitou. Arhitekti Juan Alberto Andrade i María José Váscones postigli su dojam prostranosti u samo 27 i pol kvadrata tako što su krevet, radni stol, ormare i police povezali u jedan ugradbeni element od poda do stropa. Prostor se lako može „osloboditi“ jer se po potrebi krevet podiže uvis i „nestaje“, baš kao i sklopiva ploča radnog stola.
I londonski studio Proctor and Shaw „iskompaktirao“ je mikrostan Shoji Apartment iskoristivši njegovu visinu od tri i pol metra. Dizajnirali su element s dvije etaže, u sklopu kojega se nalazi ormar i mini stubište što vodi do kreveta povrh ormara. A Studio Merlin, također u Londonu, u mikrostanu Maison Pour Dodo našao je nevjerojatno mnogo mjesta za spremišta, od polica i ugradbenih ormarića do ostave pod stubištem.
Multifunkcionalno pokućstvo
Za mikrostanove se nudi i velik izbor gotovog modularnog namještaja koji se može na razne načine preslagivati, poput sustava BoxLife talijanskog brenda Scavolini, te sustava Small Living Kitchens brenda Falper.
U dizajnu manjih komada pokućstva pozornost privlače domišljata rješenja „2 u 1“. Primjerice, švedska IKEA ima superpraktičan stolić Starkvind s ugrađenim pročišćivačem zraka, dok je portugalski Teixeira Design Studio predstavio stolić Igloo u čijem je podnožju ležaj za mačku.
Berlinski dizajner Michael Hilgers svjetski je poznat po rješenjima za male prostore, počevši od sklopivog zidnog ormarića-stolića Flatmate i kreveta Cobbo s gornjim spremištem, uz koji je iskorišten prostor iznad ležaja što obično ostaje prazan.
Tokijski Studio BooBoon dizajnirao je futuristički samostojeći televizor Totem čiji se ekran može „narolati“ te pritom uređaj može poslužiti kao zvučnik. Aline Pate, njemačka inovatorica koja radi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, predstavila je zidni mini sustav za uzgoj začinskog bilja i povrća HydroArtPod. A kosovski dizajner s njemačkom adresom Fahredin Kosumi autor je superpraktičnog zidnog organizatora Wall Organizer & Mess-Free Planter u koji se, osim raznih potrepština, mogu staviti i biljke.
Prednosti i izazovi malog prostora
Rješenja za uštedu prostora mogla bi se nabrajati unedogled, a sežu mnogo dalje od samog dizajna. Naime, življenje u mikrostanu može biti pravi izazov jer nekim osobama jednostavno ne odgovaraju takva ograničenja. Često nije lako minimalizirati količinu stvari koja stane u mikrostan, a da prostor ne puca po šavovima, a moguće je i psihičko pucanje – primjerice, kod osoba koje žive same skučenost može pojačati osjećaj izoliranosti, a kod osoba koje dijele mikrostan s još nekim to pak može pobuditi osjećaj „prenapučenosti“.
Upravo zato preporučuje se pomno uređenje interijera kako bi zračio udobnošću i lakoćom. Među prednostima mikroživljenja ističe se to što potiče kreativno razmišljanje kako se osloboditi nereda i pretrpanosti te osvješćivanje da se u životu može naveliko uživati i u malom formatu. Također se kao prednosti navode manji trošak opremanja i održavanja prostora te manja potrošnja energije i stvaranje manje otpada, pa utoliko i manji utjecaj na okoliš.
Mikromobilnost bez štetnih plinova
Mikroživljenje povlači za sobom i bolju organizaciju javnih prostora, uključujući mikromobilnost – kretanje pomoću malih vozila koja ne ispuštaju štetne plinove, poput bicikala, električnih romobila, skutera i trokotača. Tako se ujedno smanjuje ovisnost o automobilima, rasterećuje promet i zauzima manje mjesta.
Zbog razvoja mikromobilnosti procvjetao je dizajn bicikala prilagođenih urbanom načinu života, a među najistaknutijima je Vello Bike bečkog proizvođača Vello. Vrlo lagan električni bicikl puni se tijekom vožnje: kinetička energija pedaliranja pretvara se u struju koja dobro dođe za ubrzanje ili savladavanje uzbrdica. Vello Bike također ima poseban mehanizam pomoću kojega se u nekoliko sekundi može sklopiti kako bi se po potrebi mogao nositi ili odložiti.
Među novim modelima mikrovozila su i električni skuter Apollo američkog proizvođača Veo, posebno prilagođen za dvije osobe, te električna trokolica Nimbus One – minijaturni „križanac“ automobila i bicikla opremljen umjetnom inteligencijom i baterijom za koju proizvođač Nimbus tvrdi da se puni brže nego baterija laptopa.