Ovih dana sa svih nas strana bombardiraju poruke o golemim sniženjima i pozivi na kupnju, koji će se nastaviti i u blagdanskom razdoblju. Teško je, ali nije nemoguće, odoljeti upadanju u zamku konzumerizma i pretjeranom trošenju te, posljedično, gomilanju stvari koje nam zapravo nisu potrebne.

TAJ DOBAR OSJEĆAJ

Prvo treba osvijestiti čestu grešku koju smo svi skloni učiniti, a to je da povezujemo sreću i neki predmet u smislu da mu je sreća inherentna te će nam on pomoći zadržati ugodan doživljaj. No važnije je, ističu stručnjaci za usmjerenu svjesnost, primijetiti što se događa u nama jer to nam otvara vrata izvorima dublje sreće kao što su bliske veze s drugima, suosjećanje prema sebi kao i način života koji podupire zaštitu okoliša. Oni savjetuju da prije kupnje postavimo sebi ova pitanja:

1. Trebam li doista ovaj predmet ili su me uvjerili da ga želim?

2. Postoji li neka dublja želja koja trenutačno traži moju pozornost? Je li ono za čime uistinu žudim u ovom trenutku povezano s ljudskim potrebama kao što su one da se osjećamo voljenima, povezanima, prihvaćenima takvi kakvi jesmo?

3. Je li mi jasan stvaran utjecaj ovog proizvoda (na okoliš, ljude koji ga proizvode...), odnosno utjecaj koji imam kao kupac svojim izborom?
Ovdje nije posrijedi samo to da se kupuju proizvodi koji su poštedniji za okoliš nego i da se i takvih proizvoda kupuje manje kako ih se ne bi nepotrebno gomilalo i bacalo. Istraživanje Sveučilišta Arizone obuhvatilo je tijekom pet godina kupce takvih proizvoda. Oni koji su kupovali manje pokazali su se sretnijima, s iskazanom većom osobnim dobrobiti i manjim stresom, od "zelenih materijalista", odnosno onih koji su i pri kupnji ekoloških proizvoda nastavljali slijediti konzumerističku matricu te im je bilo najvažnije kupiti nove stvari.


MINIMALISTIČKI PRISTUP
Radikalniji pristup odolijevanju nepotrebnim kupnjama nudi minimalizam. "Sve je uvijek 100 posto sniženo ako to ne kupite", kaže Joshua Fields Millburn, jedan od autora The Minimalists. "Ne možete štedjeti novac tako da novac trošite." Njegov je savjet da umjesto da više konzumiramo – više kreiramo. Jer to puno više ispunjava nego ushićenje kupnjom nečeg novog, koje ispari "čim blagajna zazvoni svojim tihim pobjedničkim zvonom". Zato "pričekajte prije sljedeće kupnje", savjetuje, i iskreno odgovorite na ova pitanja:

1. Za koga ovo kupujem?
Ljudi često nisu svjesni da nešto zapravo kupuju zbog izvanjskog pritiska, stoga se trebaju upitati: "Je li ta nova stvar za mene? Ili je kupujem radi stvaranja slike o sebi?"

2. Hoće li ovo dodati vrijednost mom životu?
Hoće li ta stvar unaprijediti moj život?

3. Mogu li si ovo priuštiti?

4. Je li ovo najbolji način da se potroši novac?
Koje su alternative?

5. Koja je stvarna cijena ovoga?
Stvarna cijena nečega nadilazi ono što je plaćeno pri kupnji, a može uključivati troškove održavanja, pohranjivanja, čišćenja, punjenja, nabave dodataka, popravljanja, zaštite, zamjene... pa i "trošak" same zabrinutosti zbog posjedovanja te stvari.

6. Bi li najbolja verzija mene ovo kupila?
Ovo je osobito korisno pitanje kod impulzivnih kupnji: upitajte se što biste učinili u svom najboljem izdanju.

7. Mogu li biti bez ovoga neko vrijeme?
Pričekajte s kupnjom; možda za dan-dva ustanovite da tu stvar više uopće ne želite. Dodatno vrijeme za razmišljanje o kupnji omogućuje vam da procijenite i hoće li ta nova stvar kvalitetno pridonijeti vašem životu. Ako je kupite nakon takva promišljanja, osjećat ćete se bolje jer ste je nabavili s namjerom, a ne impulzivno.