Odjeća s dušom
Naziv vintage preuzet je iz sommelierske, vinske, terminologije za odjeću nastalu u razdoblju između 20-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Kako je ne biste zamijenili s retro stilom – istaknut ću kako naziv retro zapravo opisuje odjeću koja svojim izgledom podsjeća na neko razdoblje iz prošlosti odnosno imitira vintage.
Baš poput vina, odjeća i obuća bolje su što su starije. Vintage odjeća većinom je nošena, ali postoje i neki komadi koji nisu. Napomena za ljude koji ne kupuju nošenu odjeću zbog navodne loše karme, energije ili – higijenskih razloga; vintage roba je roba s pričom, poput kostima u kazalištu ili na filmu kojima se želi dočarati određeno razdoblje, određeni stil, atmosfera, stoga joj tako treba i pristupiti. Ne zna za uniformiranost, dopušta nam da kombiniramo staro i novo, unikatna je, dakle neponovljiva, a cijenom često povoljnija od nove.
Za sve su krive Julia Roberts i Kate Moss
Interes za vintage naglo je porastao 1990-ih godina, najviše zbog poznatih glumica njegovih obožavateljica poput Julije Roberts, Chloe Sevigny, Kate Moss i Dite Von Teese, ali i sve veće ekološke svijesti. Naime, ljudi su počeli uviđati da se i odjeća može reciklirati, a ne samo mahnito kupovati pa onda bacati. Jeste li sigurni da se u ormaru vaše bake ili mame ne krije elegantni kostimić iz sedamdesetih ili kakva torba iz pedesetih godina?
U svijesti su se nedavno otvorila još jedna vrata na kojima piše – recesija. Mnogima je donijela neizvjesnost i smanjenje životnog standarda, ali s druge strane i povećanje kreativnosti. Možda zvuči radikalno, ali da se nije dogodila, spomenuti bi kostimić u vašem ormaru ostao neotkriven ili bi ga pojeli moljci. Ako niste primijetili, danas se ljudi odijeva mnogo smjelije, razigranije i opuštenije, ne mareći pritom toliko za „markice“. Dakle, s kostimićem i/ili torbom ste u trendu, a bez grižnje savjesti jer je iznos na vašem računu ostao isti.
Nepovoljna globalna ekonomska situacija udahnula je i novu popularnost vještinama poput šivanja, kuhanja, svega što nastaje zahvaljujući mašti i spretnosti vlastitih ruku...
Kako to rade naše cure
Prošle sam godine pred Božić s prijateljicama vizažisticom Majom Justinijanović i likovnom umjetnicom Zdravkom Ivandijom odlučila otvoriti obiteljski tavan i organizirati događaj koji slavi čaroliju starih predmeta i odjeće s pričom iz doba naših mama i baka.
Projektom smo željele upozoriti na važnost udruživanja kreativnih energija te oživjeti vrijednosti koje su nedostatkom vremena izazvanog načinom života i konzumerizmom izgubile čar. Cilj događaja bio je da ljudi, uživajući u atmosferi, pokrenu vlastitu kreativnu energiju, odaberu nešto što im se doista sviđa i tako upotpune, dorade, osvježe svoj stil. Na fotografijama možete vidjeti kako je to nama ispalo, a neka naše ideje nadahnu i vas...
.png)
.png)
