Zadatak mojeg dolaska u Veliku Jabuku ovaj put nije bilo upoznavanje znamenitosti i istraživanje titule metropole svijeta. Ono što me dovelo bila je znatiželja gdje stanovnici New Yorka pronalaze mir u gradu koji nikada ne spava. Osviještenost stanovnika o očuvanju prirode i okoliša ovdje je na zavidnoj razini. Prve upute kako očuvati grad zelenim dobio sam pri dolasku u unajmljeni stan. Jedan od najvažnijih uvjeta mojeg stanodavca bila je raspodjela otpada na plastičnu, papirnatu i staklenu ambalažu u odgovarajuće kante ispred zgrade.

Zelena gerila

Njujorčani se često druže u parkovima ili su parkovi predmet njihova zajedničkog djelovanja i truda. Zato sam svako jutro krenuo put jedne vrste zelene oaze gdje bih proveo cijeli dan u fotografiranju i promatranju stanovnika grada.
Nakon što sam završio taj pothvat, sjedim na balkonu u unajmljenome stanu u East Villageu, pišem reportažu, sortiram fotografije i pokušavam shvatiti kako je moguće da se od Zapada i dalje kopira sve drugo osim onoga što bi trebalo. Zašto uz tolike lance brze prehrane, koja je stanovnicima ovoga grada stvar prošlosti, nismo u stanju usvojiti barem jedan tip ovakvog parka. Potencijal koji kod nas svakako postoji.
Doista me dirnula želja mladih da podignu kvalitetu života boravkom u prirodi. Tomu pridonosi i pokret Green Gerila koji inicijativu širi putem internetske stranice po cijelome svijetu pozivajući mlade da posade barem jedno stablo ili cvijet u naselju u kojem žive kako bi povećali zelene površine. Bogatstva koje pruža svaki grad naše države često prednjače pred onima koje su u početku imali Njujorčani, ali su ih trudom uvećali. Ako ništa drugo, krenite od svojeg balkona i stvorite svoju malu zelenu oazu. To je prva stvar koju namjeravam učiniti čim se vratim.

Roko Bahat Grad koji nikada ne spava ima i svoje mirne oaze, katkad posve skrivene od očiju prolaznika. Parkovi i zelene površine ponos su stanovnika New Yorka koji ondje vole predahnuti od najužurbanijih i najživljih ulica na svijetu