Bali - otok ravnoteže

Kako je ovdje sve jednostavno i prekrasno

Lakoća postojanja

Ono zbog čega ćete poželjeti ostati dulje ili se vratiti u taj raj; ono što ćete pamtiti kad sva druga sjećanja izblijede; ono što je zapravo sama srž Balija jest – ravnoteža. Sklad između tijela i duha, harmonija estetike i forme te posvemašnji mir koji sve ujedinjuje. Balijci su živi primjer da osmijeh utječe na psihofizičko stanje čovjeka. Što se više smješkate, to ćete biti sretniji, formula je koja bi se vjerojatno mogla i znanstveno dokazati na Baliju. Ovdje ljudi posvećuju mnogo vremena učeći svoju djecu da se smiješe, pa i onda kad su suočeni s nevoljama i nelagodama. Čak im bruse zube tako da im osmijeh bude ljepši. Osmjehivanje je društvena vrlina.

Drugi balijski imperativ nalaže da religija mora biti ugodna i bogovima i čovjeku. Zato svaka kuća, svaka ulica ili trg, svako rižino polje ili šumski puteljak ima oltar i kapelicu posvećenu nekom bogu s hinduističkog panteona. Zato žene provode trećinu svog vremena izvodeći obrede, i to ne s težinom obveze ili opore navike, već s lakoćom plesnog koraka ili radosne jutarnje kupke.

Priroda je prostor koji se poštuje i koji čovjek ne kvari nego nadopunjava. Balijci žive na obroncima vulkana koji ih ponekad potpuno razori, a ostatak vremena ih daruje najplodnijom zemljom. U obronke su uklesali terase rižinih polja poput stepenica kojima se bogovi mogu spustiti među njih. Bujno, orošeno, sočno zelenilo prožima sve kutke Balija. Naselje je prožeto prirodom, priroda prošarana naseljima. Svježa voda slijeva se niz terasasta polja u selima, kroz hramske nasade razgranatih banana, kroz gradske šume prepune majmuna, kao medij koji sve povezuje, sve pročišćava i neprestano osvježava.

Oaza hinduizma

Bali je zapravo neobična oaza hinduizma unutar najmnogoljudnije islamske zemlje na svijetu – Indonezije. Jedan poseban otok unutar države s najvećim brojem otoka na svijetu – njih više od trinaest tisuća. Hinduizam su u Indoneziju još u 4. stoljeću donijeli indijski trgovci, a na danas najmnogoljudnijem otoku Javi kraljevi su tad utemeljili moćnu hinduističku dinastiju. Međutim, u 16. stoljeću, kad se Javom proširio silovit islamski ustanak, dinastija je pala, a hinduistički kraljevi pobjegli su na susjedni otok Bali povevši sa sobom brojnu pratnju iz visokih slojeva – aristokraciju, obrtnike, svećenike i umjetnike. Dok su islamisti na Javi rušili sve „nevjerničke“ simbole tisućljetne civilizacije, hinduisti su na novom otoku počeli graditi sve ispočetka. Na obroncima, pa i u kraterima nepouzdanih vulkana, sagradili su stotine hramova i tisuće oltara.

Zbog tog snažnog utjecaja hinduizma, hramovi, palače pa i obične obiteljske kuće na Baliju danas dijele ista arhitektonska pravila i filozofiju. Izgrađeni prostor mora odgovarati kozmičkom redu, mora imati glavu, tijelo i noge, mora imati prostor za bogove, prostor za ljude i prostor za demone. Balijci su još iz Indije dovukli kastinski sustav, koji je u njihovoj verziji malo blaži, ali i dalje čvrsto strukturira društvo. Svaka grupa ljudi ima svoju nišu, kako u društvu tako i u prostoru. No kraljevi, kao i najniži smrtnici, hodaju po tlu, pa su i sve građevine prizemnice. Kad bi, naime, postojao drugi kat, postojala bi i mogućnost da neki smrtnik u nekom trenu bude nogama iznad kraljeve glave, a to ne bi bilo dopustivo.

Žrtveni darovi

Tipična balijska obitelj danas živi unutar dvorišta okruženog visokim zidinama, tako da se s ulice ne vidi privatni prostor. Unutar dvorišta nalazi se desetak različitih kućica koje sve imaju raskošne pagodaste krovove, ali nemaju zidove jer je u ekvatorijalnom pojasu uvijek toplo. Neke su kućice za ljude, neke za rižu, neke za bogove. Ako u neposrednoj blizini dvorišta već nije rižino polje, šuma ili vodopad, onda je barem bujan vrt. Vitke žene dugih crnih kosa i glatke tame kože zavijene u svilene batik saronge uvijek se opušteno vrzmaju dvorištima i vrtovima te nešto metu ili blagoslivljaju.

Ponekad izađu iz ograde svojih prostora na ulice sela ili grada. U rukama ili na glavama tad uglavnom nose pladnjeve sa žrtvenim darovima: komadima voća, rižom, laticama hibiskusa i frangipanija. Ispred ulaza u svoje dvorište ostave jedan dar, mahnu dimom mirisnih štapića oko njega, poškrope ga svetom vodicom, promrmljaju neke svete formule sebi u bradu i odu dalje. Isti postupak ponove na jednom svetištu u ulici, pa na drugom uglu, pa u obližnjem hramu, a kad potroše sve darove, vrate se natrag u dvorište i stanu pripremati nove pladnjeve za drugi obred. I tako više puta dnevno meditativno staložene hodočaste svojim dvorištem i svojim kvartom.
Kad svećenik objavi da se približava jedan od brojnih posebnih trenutaka u mjesecu ili godini, one bogovima spreme obrok te ga uz druge mantre i ritualne pokrete ponude na oltaru svoga ognjišta. U tom se međuodnosu boga i čovjeka velikodušni bogovi zadovolje činom, a Balijcima ostane hrana. Život na Baliju neprekidan je ciklus prinošenja žrtava i razgranata mreža obreda koji služe zadovoljavanju bogova i održavanju sklada.

Ključ za dešifriranje te iznimno kompleksne kulture možda leži u spoju tradicionalnog hinduizma i poljoprivrednog društva koje se temelji na uzgoju riže. Rižina polja iziskuju mnogo  rada, održavanja i upravljanja, za što je potreban kolektivni konsenzus i aktivni doprinos apsolutno svakog člana zajednice. Zato se mještani svake lokalne jedinice udružuju u banjar – organizaciju u kojoj zajednički donose odluke o svemu. Svi su članovi zajednice, jer onaj tko ne bi bio, jednostavno ne bi imao što jesti. Balijci već tisućljeće i pol grade rižina polja, podjednako dugo koliko i rižina polja određuju njih.

Zemlja esteta

Kako to da je ta kompleksna kultura rezultirala tolikom ljepotom i lakoćom? Odgovor vjerojatno leži u samim Balijcima – potomcima umjetnika, svećenika i aristokrata koji su naselili taj otok.  Na koji način su oni unatoč svim eksplozijama vulkana i svim izazovima modernog društva uspjeli zadržati tu ravnotežu i smirenost, ipak djelomično ostaje i misterij koji također pridonosi neodoljivoj privlačnosti Balija.

Prepoznavanje Balija kao rajskog odredišta počelo je u prvoj polovini 20. stoljeća, kad je na otok doputovalo nekoliko umjetnika i znanstvenika. Jedna od njih, antropologinja Margaret Mead, sudjelovala je u stvaranju imidža Balija kao „očaravajuće zemlje esteta pomirenih sa sobom i prirodom“. Bali se nastavio razvijati kao omiljeno tropsko odredište i privlačiti sve veći broj turista, ali je pretrpio i velike udarce. Godine 2002. islamistički teroristi su u dva bombaška napada na turističke lokacije ugasili 200 života i zaustavili priljev gostiju. Iako Balijci žive u potpunom skladu s islamskom manjinom na Baliju, oni su bili meta fanatičnih fundamentalista sa susjedne Jave.

Jedi, moli, voli

No turizam je nedavno doživio novi uzlet, i to zahvaljujući knjizi Jedi, moli, voli američke spisateljice Elizabeth Gilbert objavljenoj 2006., koju je ekranizirao Hollywood. Spisateljica je četiri mjeseca „jela“ i uživala u Italiji, potom isto toliko „molila“ i tražila duhovnost u Indiji, da bi naposljetku na Baliju pronašla ljubav te ravnotežu između svjetovnih užitaka i duhovne posvećenosti. Likovi iz njezina romana, stvarni su likovi iz balijske svakodnevice koji su danas postali prvorazredni celebrityji. Vrač Ketut koji je spisateljicu Gilbert podučavao meditaciji, jedna je od najvećih balijskih turističkih atrakcija, baš kao i tradicionalna iscjeliteljica Wayan. Posjetitelji dolaze iz cijelog svijeta kako bi ih upoznali i s njima popričali.

Uz to, brojni luksuzni spa resorti danas nude aranžmane u kojima u nekoliko dana nude iskustvo koje je spisateljica Gilbert proživjela na Baliju u četiri mjeseca – meditiranje, razgovore s vračem, jogu, masaže, zdravu hranu... Sve u svemu, Bali se nametnuo kao jedno od najomiljenijih spa odredišta na svijetu, a poznat je i kao mjesto gdje je luksuzni turizam najjeftiniji. Tako noćenje u vrhunski dizajniranim butique-hotelima, usred visećih vrtova terasastih polja, svježu organsku hranu, satove meditacije i spa užitke možete dobiti već za stotinjak dolara dnevno. Stoga Bali danas opet ruši sve rekorde posjećenosti, pa je otok od 4 milijuna stanovnika, površinom malo veći od Istre, prošle godine posjetilo više od 2,5 milijuna turista.

Elizabeth Gilbert u svojoj je knjizi definirala Balijce kao „svjetske majstore ravnoteže, ljude za koje je održavanje ravnoteže umijeće, znanost i religija“. Potom je na svojem primjeru opisala kako je narušenu ravnotežu povratila upravo na Baliju. To je bilo dovoljno da svijet ponovno pohrli u taj tropski raj.