Gostoljubivost je jedna od univerzalnih ljudskih vrlina, rasprostranjena po svim meridijanima svijeta i svim slojevima društva. Moglo bi se reći da je gostoljubivost manifestacija dobrote u čovjeku. Čovjek je ponajviše vidi i osjeti na putovanjima. Ona ruši zidove između kultura te stvara poveznice između otvorenih srdaca diljem svijeta. Kad čujem riječ gostoljubivost, prve asocijacije koje mi navru vežu se uz iskustvo Couchsurfinga – društvene mreže koja premošćuje barijere između kultura, povezuje dobre ljude koji su voljni ugostiti jedni druge i pokušava stvoriti bolji svijet.
Veliko srce malene Kyoko
Prvo se sjetim Kyoko iz Tokija koja mi je otvorila vrata svojeg malenog stana u toj najvećoj i najgušćoj ljudskoj košnici na svijetu. Vrata su bila tako mala da sam prvo morao provući ruksak, a onda sebe. Malena Kyoko živi poput patuljka u duplji drveta. Stančić od desetak kvadrata je toliko malen da nisam mogao ni uspravno stajati u njemu. Kyoko stvori mjesto za maleni stol tek kad digne madrac s poda i postavi ga uspravno uza zid. Stala je tu i kuhinjica u kojoj se već krčkao japanski specijalitet. „Žao mi je što mi je stan tako malen“, ispričavala se moja draga domaćica, „ali ako ne planiraš vježbati jogu ili plesati, sigurna sam da ćeš imati dosta mjesta!“ Naravno da smo imali dovoljno mjesta.
Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna – objasnio sam joj našu poslovicu, a ona se dugo smijala. Koliko god da je moja visina bila groteskna u tom malenom domu, osjećao sam se manji od makova zrna pred velikim srcem malene Kyoko, koja je i to malo što ima željela podijeliti s putnikom namjernikom.
Nadam se da mi nećeš uništiti stan
Onda se sjetim Stephanie iz Washingtona koja me dočekala na pragu svojeg velikog, luksuznog stana u susjedstvu Bijele kuće. Užurbano je zatvarala kovčege i jurila van iz stana. Kasnila je na avion za Karibe. Dala mi je ključ svoje rezidencije i nekoliko papira na kojima su bila napisana sva pravila kako da čuvam njezin stan i pazim njezina psa. „Sorry, jurim, vidimo se za deset dana!“ doviknula je na odlasku kroz smijeh. „Nadam se da mi nećeš uništiti stan!“ Naravno da neću. Baš naprotiv, potrudit ću se da ga vratim boljeg nego što sam ga zatekao. Iako izmiče logici na koju smo navikli, sigurnost nam je tim više zajamčena što više vjerujemo ljudima. Pa makar i potpunim strancima.
Sjetim se i Mohameda iz Senegala koji me ugostio u siromašnom stanu koji dijeli s brojnom obitelji, sjetim se Roya iz New Yorka koji mi je ustupio ključeve svog penthausa na dvije etaže u neboderima Manhattana. Sjetim se Nadira iz Uzbekistana, Adotea iz Toga, Bine iz Južne Koreje, Marcela iz Bolivije, Khaleda iz Libije, Youssoufa iz Maroka i još mnogih drugih koji su mi otvorili svoja vrata na putovanjima diljem svijeta. Ono što im je svima zajedničko, osim što su dobri ljudi, jest to što su članovi društvene mreže zvane Couchsurfing.
Zabranjeno zavođenje domaćina
Couchsurfing je po definiciji međunarodna mreža za stvaranje veza između putnika i lokalne zajednice koju posjećuju. Riječ je o internetskoj stranici na kojoj svaki član kreira profil u kojem se predstavi koliko i kako želi. Na svojem profilu članovi definiraju gdje žive, koje jezike govore te po želji opisuju kakav im je svjetonazor, što ih zanima, nadahnjuje… Tu se članovi mogu izjasniti imaju li ponuditi gostima mjesto za spavanje – bio to kauč, krevet, mjesto na podu, vrtu ili negdje drugdje – ili se žele samo naći na piću i možda pokazati gostima svoj grad.
Nitko se ni na što ne obvezuje. Nema ni pravila, ali postoje osnovni principi gostoprimstva kojih bi se svi članovi trebali držati. Smještaj mora biti besplatan, odnosno za ponuđeno gostoprimstvo ne smije se tražiti ništa zauzvrat, bio to novac, rad ili usluga. Gost mora poštovati domaćina, čak i ako se ne slaže s njim u svakom pogledu. Zabranjeno je koketiranje i zavođenje domaćina ili gostiju.
Odmah postajete dio njihova svijeta
Od osnutka prije desetak godina, mreža ubrzano raste i biva sve popularnija. Danas ima više od tri milijuna članova u 80.000 gradova u 246 država i teritorija. U razvijenim zemljama članova je više, ali ima ih i u Afganistanu i na Antarktici. Gradovi s najvećim brojem članova ujedno su i neki od najinteresantnijih turističkih odredišta na svijetu: Pariz, New York, London, Istanbul, Montreal, Buenos Aires, Berlin…
Couchsurfing u korijenu mijenja način i smisao putovanja. Zamislite da ste doputovali u neki novi grad i smjestili se u hotel. Ako želite išta naučiti o tom gradu, državi i kulturi u koju ste doputovali, to vam je već u startu uvelike onemogućeno jer su jedini domaći ljudi koje susrećete osoblje hotela i turistički vodiči. Preko Couchsurfinga ne samo da imate besplatan smještaj, što automatski smanjuje troškove putovanja i čini ga dostupnijim većem broju ljudi, nego dobivate i uvid u to kako živi lokalno stanovništvo i postajete dio njihova svijeta. Ako ste sretni da vaš domaćin ima vremena i volje provesti vas gradom, neposredno saznajete kako to mjesto vide njegovi stanovnici.
U razgovoru s domaćinima učite o njihovoj kulturi, direktno upoznajete raznolikosti i odmah pronalazite načine kako te raznolikosti razumjeti i premostiti. I ono što je najvažnije i najljepše u cijeloj priči – preko Couchsurfinga stvarate prijateljstva po cijelom svijetu, ne virtualna kao na nekim drugim društvenim mrežama, nego konkretna prijateljstva s konkretnim ljudima.
Što više ima pozitivnih referenci, to ste sigurniji
Ono što se mnogima isprva čini najvećim problemom te priče jest sigurnost. Dolazite u stranu zemlju kod stranih ljudi u kuće, ili stranci dolaze kod vas u vaš pomno njegovan dom… kako možete biti sigurni da vam neće nauditi? Bitno je prije svega razumjeti da su članovi Couchsurfinga, baš kao i vi, ljudi željni širenja pozitivnih vibracija, a ne izazivanja problema. No postoji i nekoliko mehanizama kojima se to nastoji formalizirati. Najvažniji od njih je sustav referenci.
Nakon što ste upoznali nekog couchsurfera, poželjno je na njegovu profilu ostaviti kratak osvrt na to poznanstvo. Tako za ljude koje ste ugostili, koji su vam bili domaćini ili ste ih upoznali nekom drugom prilikom možete ostaviti pozitivnu, neutralnu ili negativnu referencu. Što netko ima više pozitivnih referenci, to ste sigurniji da neće doživjeti pomračenje uma baš kad se bude družio s vama.
Kad se Stephanie iz Washingtona vratila s Kariba i zatekla svog psa i stan na mjestu, napokon smo se mogli upoznati i popričati. „Kad sam počinjala s Couchsurfingom, bila sam malko sumnjičava“, ispričala mi je, „no vrlo brzo sam shvatila da sam u krivu. Možemo putovati svijetom cijeli život i tražiti ljepotu, ali ako je ne nosimo u sebi nećemo je nikada naći. Ako ne otvorimo vrata svojeg svijeta drugima, kako možemo očekivati da će život nama otvoriti vrata? U svakodnevnom životu nije lako naći toliko dobrih, hrabrih ljudi koji su voljni slijediti svoje snove, ljudi koji su zabavni, inspirativni i dragi… Ali Couchsurfing ih je pun! Dosad sam ugostila dvadesetak ljudi sa svih strana svijeta i nijednom nisam imala negativno iskustvo.“
Najgore iskustvo šutljiv ili pak brbljav domaćin
I moje je iskustvo isključivo pozitivno. Ne samo da sam preko Couchsurfinga susretao dobre ljude nego čak izvanredno zanimljive ljude. Ne treba idealizirati i tvrditi da je Couchsurfing utopijska zajednica dobrih ljudi koja će promijeniti svijet, ali činjenica je da u korijenu motivacije ljudi koji pristupaju toj mreži stoji altruizam i vrlina, pa to utječe i na ukupni dojam. Uz to, i mehanizam internetske stranice kojim se biraju prijateljstva omogućuje probrati domaćine odnosno goste. Naime, poznanstva se ostvaruju preko osobnih poruka. Prije nego što otputujete u neko mjesto, provjerite koliko ondje ima surfera koji primaju goste i proučite njihove profile. Ljudima koje biste željeli upoznati napišite pismo.
Što ste bolje proučili nečiji profil, što je vaš profil potpuniji i što ste osobnije pismo napisali, to su veće šanse da će vam taj domaćin odgovoriti. Ako ste pak u ulozi domaćina, nikome tko vam piše i tko traži smještaj niste dužni odgovoriti. Ali već po pismu i profilu te osobe i njegovim referencama možete naslutiti hoće li to iskustvo biti pozitivno ili manje pozitivno. Taj svojevrsni sistem selekcije izvrsno funkcionira u praksi.
Sva moja poznanstva preko Couchsurfinga bila su veoma pozitivna, kao i sva poznanstva svih mojih prijatelja s Couchsurfinga s kojima sam pričao o tome. Najgore što se ikome dogodilo bilo je dobiti gosta ili domaćina koji u danom trenutku nije bio raspoložen za dugi razgovor ili pak onog koji je malo previše volio pričati. Povrh svega, neka od tih poznanstava prerasla su u prava prijateljstva, pa ako me put ikad ponovno nanese u La Paz, New York, Kyoto, Pariz ili Samarkand, sada vrlo dobro znam kome ću se prvo javiti.
Empatija prema drukčijem
Vizija osnivača Couchsurfinga je stvaranje svijeta u kojem svi mogu istraživati i stvarati „smislene veze“ s ljudima i mjestima koja susreću. Mnogi od nas nemaju priliku putovati i istraživati, bilo zbog ekonomskih razloga, kulturnih ograničenja ili straha od nepoznatog. Couchsurfing nastoji prevladati te zapreke i potaknuti našu znatiželju da aktivno istražujemo jer samo tako možemo istinski doživjeti raznolikost svijeta i kultura.
Osnivači Couchsurfinga vjeruju da sa sve većim brojem takvih susreta počinjemo uviđati međusobne raznolikosti kao neizbježne, nužne i čak fascinantne. Iz toga se rađa empatija prema „drugačijem“ i bolje razumijevanje nas samih. Razumijevanjem i suosjećanjem možemo izbjeći zamku razdvajanja „nas“ od „njih“ koja je izrodila najveće svjetske probleme i ratove. Stvaranjem što više „istraživača“ i „smislenih veza“ između različitih ljudi i kultura – vjeruju osnivači, ambasadori i članovi Couchsurfinga – stvara se globalno društvo koje vrednuje raznolikosti i traži razumijevanje u vremenima i prilikama neslaganja.
„Oduševljen sam tim projektom. Couchsurfing stvara bolji svijet. Kad bi svi bili takvi, spremni pomoći jedni drugima, ovo bi zaista bio ljepši svijet“, rekao mi je Khaled u Tripoliju, glavnom gradu Libije, još dok je njome vladao Gadafi. Khaled se potajice koristio internetom i tako upoznao nekoliko surfera koji su došavši na njegov prag donijeli glasine iz vanjskog svijeta. Mladog Khaleda to je ohrabrilo da i sam otputuje. „Upoznao sam nevjerojatne ljude, što me potaknulo da otputujem i počnem slijediti svoje snove“, rekao mi je. Khaled je bez puno novca putovao Europom od kauča do kauča, sve dok tako nije našao posao u Italiji, gdje je ostao živjeti.
Moja soba za goste u Zagrebu
Couchsurfing ne treba smatrati samo besplatnim smještajem, jer u konačnici ništa nije besplatno. Gostoprimstvo koje si putem primio samo te još više potiče da ga uzvratiš nekome drugom. Svaki put kad se sa svojih putovanja vratim u Zagreb i tražim stan za unajmljivanje, obvezna stavka je da ima sobu za goste. Ugošćivanje putnika u našem domu podjednako je zanimljivo kao putovanje po svijetu i gostovanje kod drugih.
Zašto ići u meksički restoran kad vam Meksikanac u vašoj kuhinji može napraviti tipičnu meksičku večeru? Zašto čitati o japanskoj kulturi iz knjiga kad vam Japanac u gostima može sve objasniti na svom primjeru? Zašto plaćati konverzacijske sate francuskoga kad možeš s gostom Francuzom razgovarati na njegovu jeziku? Zašto ne povesti goste u šetnju svojim gradom i doživjeti ga očima putnika, sagledati već poznato novim očima, osvježiti svakodnevicu novim iskustvom? I što je najbolje, putem stvoriti živa prijateljstva s ljudima iz cijelog svijeta i učiti kako premostiti sve barijere koje stoje između nas, stanovnika ovog planeta.
Nedavno sam ugostio Francuze Garyja i Caroline koji su putovali starom Renaultovom četvorkom iz Pariza u Hong Kong i Južnoafrikance Toma i Matta koji su iz Londona krenuli kući u Capetown – biciklom. Kanađani Nick i Cloe već su četiri godine putovali oko svijeta, a Francuskinja Lucille krenula je sama na prvo veliko putovanje na Istok, a ja sam joj bio prvi domaćin. Belgijke Lisa i Lisa su mi prije nego što su otišle po stanu posakrivale desetke malih origami ždralova od papira u kojima piše „hvala!“. I dan danas, mjesecima nakon što su otišle, u nekom skrivenom kutku ormara pronađem kojeg ždrala, što me svaki put podsjeti koliko je život lijep i koliko je drugačiji svijet moguć.