Kuba - vremenski stroj za prošlost

Rasplesane ulice kojima odjekuju zvuci salse, američki oldtimeri, dim i miris cigara, ikonografija Che Guevare, propagandne poruke poput Viva la revolucion – bilo koja od ovih slika mogla bi biti klasična razglednica Kube, no ima ona još neodoljivih čari. Cijela je zemlja poput velikog muzeja arhitekture koju su zbog izolacije od ostatka svijeta zaobišle građevine modernog doba. Moja prva destinacija je Havana.

Najveće bogatstvo stare Havane čini gotovo 900 arhitektonskih dragulja koji su građeni od doba baroka pa sve do art decoa. Impresivno očuvane i obnovljene, te su građevine danas skupocjeni hoteli, kao i neki vrlo zanimljivi muzeji, poput onoga posvećenog čokoladi ili antiknom oružju. Ulice Havane su neizmjerno čiste unatoč neprestanoj gužvi, velikom broju turista te različitim prijevoznim sredstvima. Stanovnici Havane, naime, stalno čiste svoje kućne pragove, a nerijetko i ulice.

Krenuo sam na Plazu de la Catedral. Iako djeluje staro, to je zapravo najmlađi od četiri trga stare Havane, a prepoznatljiv je po dva nejednaka tornja, po jedan sa svake strane barokne katedrale. Dvije ulice južnije nalazi se najstariji trg Plaza de Armas. Trg oružja, kako se zove u prijevodu, ima mnogo plemenitiju namjenu. To je, naime, okupljalište književnika i zaljubljenika u antikvitete. Svakim danom, osim nedjeljom, trg od ranog jutra postaje knjižnica i antikni sajam na otvorenome. Maleni štandovi dupkom su puni znamenja vezanih uz kubansku povijest. Likovi i djela revolucionara ovdje se mogu vidjeti na svakom koraku, bilo da krase naslovnice knjiga ili se nalaze na starim kovanicama i broševima.

Cabaret siromašnih

Glavno mjesto okupljanja stanovnika Havane, međutim, nije nijedan od trgova. Ta čast pripada osam kilometara dugoj šetnici uz more Malecon. Sastajalište umjetnika, pjesnika, filozofa i mladih parova svoj puni sjaj doživljava u vrijeme zalaska sunca. Havanci se nakon obavljenih dnevnih poslova dolaze ovamo opustiti, razgovarati s prijateljima ili poslušati ulične svirače u tom, kako ga oni nazivaju, cabaretu siromašnih.

Iako se u cijeloj Havani osjeti dolazak modernog vremena jer je grad preplavljen turistima pa se sve prilagođava njima, Malecon je mjesto na kojem sam uspio doživjeti djelić tog starog kubanskog duha koji pomalo nestaje. U potrazi za autentičnom Kubom nastavio sam svoje putovanje prema provinciji Villa Clara i njezinu središtu, gradu Santa Clari.

Santa Clara i Che Guevara

Ona je sinonim za Che Guevaru iako, kako Kubanci vole reći, nije rođen ondje, nikada nije živio tu i smrt je doživio tisuću milja dalje, u zabačenim planinama Bolivije. No, vodio je napad na taj grad i oslobodio ga od Batistina režima, nakon čega je Castro došao na vlast. U odnosu na Havanu, ovdje je broj turista mnogo manji. Santa Clara odiše mladošću. Tu se nalazi najprestižnije sveučilište izvan Havane i grad je pun mladih ljudi koji svoju energiju usmjeravaju na organiziranje raznih umjetničkih radionica, glazbenih i filmskih festivala.

Muzej Che Guevare ima najveću privatnu kolekciju osobnih stvari Ernesta Che Guevare popraćenu audiovizualnim prikazima njegova života. Mjere osiguranja su toliko stroge da sam smio ponijeti jedino putopisni dnevnik i olovku, što govori o autentičnosti eksponata muzeja te velikom poštovanju života i djela ikone Santa Clare. U blizini je i njegov spomenik okružen reljefima na zidu koji pričaju priču Ernestovih pothvata.

Šarenilo Trinidada

Gradić španjolskih kolonizatora jednostavno pršti jarkim bojama. Iako je od 1988. godine pod Unescovom zaštitom, što privlači brojne turiste, ostao je mirno i spokojno mjesto. Osim u Tjednu trinidadske kulture koji se, srećom, održavao baš za mog posjeta pa sam imao priliku sudjelovati na jednom od najimpresivnijih festivala Kube na kojem nastupaju pjevači, plesači, pjesnici i umjetnici iz svih kubanskih provincija.

Najizoliraniji grad Kube

Još dok sam se u Zagrebu pripremao za putovanje, gradić koji mi je najviše zaokupljao maštu bio je Baracoa. Unatoč gotovo nestvarnim transportnim uvjetima te 12-satnoj vožnji u malome terencu po divljim putovima više nego cestama, došao sam u najizoliraniji grad Kube. Zbog odsječenosti od ostatka zemlje zvali su ga kubanskim Sibirom, a ondje su i otpremali uhićene kubanske revolucionare. U 19. stoljeću francuski agronomi su ondje među lokalnim stanovništvom počeli širiti poljoprivredno znanje pa je danas to područje poznato po kakaovcu i kavi.

U Baracoi se rado prepričavaju legende o prvim stanovnicima toga područja. Smatra se da su prije Kubanaca tu živjeli Taino Indijanci koje su španjolski osvajači pokorili, a dokrajčile su ih europske bolesti na koje taj narod nije bilo otporan. Muzej Taino civilizacije nalazi se na najvišem brdu u gradu, a u pećinama se simulira tadašnji život tih za svoje vrijeme naprednih stanovnika. Cijeli grad odiše posebnom atmosferom.

Santiago de Cuba

Osjetivši da je vrijeme da odem iz Baracoe čije su me čari gotovo u potpunosti obuzele, krenuo sam u drugi najveći kubanski grad Santiago de Cuba. Budući da je smješten na samom istoku otoka, najveći kulturološki utjecaj ovdje, za razliku od Havane, dolazi iz zemalja istočno od Kube – Haitija, Jamajke, Barbadosa te iz Afrike.

Ovdje je sve začinjeno glazbom, plesom i pozitivnom energijom. Gotovo svaki kubanski glazbeni žanr, od salse do rumbe, utemeljen je u ovim prašnjavim, ritmičnim i senzualnim ulicama. Za razliku od ostalih provincija, ovdje je znatno toplije i zrak je mnogo zagušljiviji jer su ulice prepune mopeda koji kao ose vrtoglavo jure zavojitim uličicama. Sve to daje poseban čar prizoru koji sam promatrao s terase hotela Casa Grand. Čim padne mrak, ulice Santiaga pretvaraju se u maleni glazbeni festival. Iz svake Case de la Musica, tipičnih kubanskih plesnih klubova, dopire specifičan zvuk koji jednostavno tjera na ples bez obzira na to koliko ste u njemu vješti.

Zelena Kuba

Nakon 20 dana gradske buke i nezaobilaznih gužvi sjeo sam u autobus i krenuo u posljednju provinciju svog putovanja. Provincija Pinar del Rio potpuno odskače od ostatka Kube. Ondje je sve mnogo mirnije, stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, primarno sadnjom duhana. Okolne planine koje svojom strukturom neodoljivo podsjećaju na morske koraljne grebene te štite brojne zelene površine duhanskih plantaža Vinalesu čine najintrigantnijim gradom provincije. Stolci za ljuljanje na trijemovima kuća sinonim su za ovaj grad. Stanovnici su opušteni, ali vrlo radišni. Jutra provode obrađujući polja i hraneći stoku, a u popodnevnim satima uživaju u prirodnim ljepotama svoga grada. Budući da je cijela dolina Vinales jedan veliki nacionalni park, pronašao sam lokalnog vodiča koji me sljedećih nekoliko dana upoznao s ljepotama ovoga kraja.

Ideologije Zapada, koje polako preuzimaju Kubu iskorištavajući ono najbolje u njoj, pretvaraju ovu predivnu zemlju u veliku turističku atrakciju. Taj potencijal prepoznali su još u doba prohibicije američki gangsteri otvarajući hotele, barove i noćne klubove te uživajući u blagodatima ove zemlje. Promatrajući danas Kubu, istinski se nadam da će uspjeti sačuvati svoju jedinstvenost i da neće pokleknuti pred modernim trendovima jer bi se taj davno zaustavljeni sat mogao pokrenuti, a time i vrijeme koje se nekim čudom ovdje uspjelo zaustaviti.